Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Vijesti iz svijeta > Da nije bilo istrebljenja i genocida većinu stanovnika u Crnoj Gori bili bi Bošnjaci i Albanci

Da nije bilo istrebljenja i genocida većinu stanovnika u Crnoj Gori bili bi Bošnjaci i Albanci

Od prof. Rizaha Grude sam čuo mnogo zanimljivih informacija o porijeklu moje porodice. O Đurumlijama i Aliji Kladnici. Prije nekoliko godina, kada smo svi stali na stranu rušenja jednog diktatorskog režima upoznao sam profesora Grudu. Mnogo stariji nego u vrijeme naciononalnog buđenja Bošnjaka, kada su njegovi govori oduševljavali velike narodne mase, u istom maniru, kaže moj otac, samo sa kojom godinom više, Rizah Gruda, ponovo je bošnjačkim muhabetom osvajao simpatije dragih mu Bošnjaka. Vrijeme će svjedočiti o djelima i likovima sandžačakih Bošnjaka u novijoj historiji, onoj koja je počela na Gazimestanu. Rizah Gruda bio je narodni poslanik u vremenu ludila i godinama zla, pionir sandžačke diplomacije, borac za autonomiju Sandžaka, ministar za obrazovanje u Vladi Sandžaka, čovjek čijom je zaslugom nekoliko stotina studenata iz Sandžaka upisano na univerzitete širom Turske. O Bošnjacima, Sandžaku, ljudima i događajima, razgovarao sam sa profesorom Grudom.

Ovaj zanimljiv razgovor poklanjamo posjetiocima najčitanijeg web magazina Bošnjaci.Net.

Pored svih zatiranja, negiranja, otimanja, Sandžak je ipak ostao i dalje postoji

Bošnjaci.Net: Uvaženi profesore, svoju političku aktivnost otpočeli ste prije više od dvadesetak godina, kao jedan od vatrenih protagonista sandžačke autonomije. Od referenduma 1991. pa evo do danas Sandžak nije dobio autonomiju za koju su se mnogi Bošnjaci vatreno zalagali i tada, a i danas kada je ponovo aktuelizirana priča o autonomiji?

GRUDA: Ideja o autonomiji pokrenuta je na Berlinskom kongresu 1978. godine, to je prostor koji je iz svoje matice izdvojen silom i protivno volji njenih žitelja. Pored svih zatiranja, negiranja, otimanja, Sandžak je ipak ostao i dalje postoji i kao takav prihvaćen u međunarodnim institucijama i međunarodnoj diplomatskoj korespodenciji. Odnos Bošnjaka u Sandžaku prema svojoj matici veoma jasno je izražen na Sjeničkoj konferenciji 1917. godine na kojoj su prisustvovali predstavnici svih gradova Sandžaka. U rezoluciji koji su donijeli naveli su: Da bi Sandžak pripao uz Bosnu, pošto je i historijski i jezikom pripadaju istoj, a ne Crnoj Gori, te u krajnjem slučaju ako to ne bi uslijedilo, onda je zamoljeno za autonomiju Sandžaka, što je vjerno održavalo raspoloženje i volju Bošnjaka Sandžaka. U predvječeriju Drugog svjetskog rata stasala je prva sandžačka intelegencija koja nije iznevjerila tradicije svojih predaka, ostajući vjerna svom narodu i reafirmišući ideju o sandžačkoj autonomiji. Vrhunac svega toga bilo je formiranje ZAVNOS-a. na zasjedanju od 20.11.1943. godine kao najvišeg organa vlasti. ZAVNOS je ukinut nepuna dva mjeseca prije konačnog oslobođenja zemlje, kada je Sandžak već bio oslobođen. Ponovo je Sandžak izdijeljen i ponovo politički i ekonomski obespravljen. Zapostavljajući svoje prirodne, razvojne resurse, Sandžak je ponovo zapao u bijedu, siromaštvo, i obespravljenost. Bili su to najmanje razvijeniji krajevi u ondašnjoj FNRJ i SFRJ koji su spali na najnižu ljestvicu društveno – ekonomske neravnopravnosti.

Raspadom Jugoslavije otvorila su se mnoga politička pitanja, među njima i pitaje sudbine opstanka etničkog entiteta Sandžačkih muslimana (Bošnjaka). U Titovoj Jugoslaviji to pitanje, kao i pitanje političke sudbine mnogih drugih naroda, nije se iz poznatih razloga postavljalo uključujući tu i ukidanje autonomije Sandžaka potkraj Drugog svjetkog rata. Ukidaje autonomije Sandžaka njeni građani bili su izloženi političkoj diktaturi Beograda. Bošnjaci Sandžaka su devedesetih godina bili izoloženi političkoj, kulturnoj, duhovnoj i fizičkoj torturi. U Sandžaku su tada bili prisutni impresivni vojni potencijali, veliki broj srbijanske policije, čiji je cilj bio da zastraži muslimansko stanovništvo. Građani su bili u totalnoj informativnoj blokadi. Legitimno izabrani predstavnicni muslimanskog naroda, maja 1991. godine, formirali su Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka, Vladu Sandžaka, čiji sam ja bio član i ministar za obrazovanje i kulturu.

 

Srpsko-crnogorski zvaničnici nastavljaju da prijete i zastrašuju i proganjaju bošnjački narod

Bošnjaci.Net: Šta je bio ključni zadatak MNVS? GRUDA: Zadatak MNVS bio je da štiti interese muslimana, tj. Bošnjaka u svim segmentima života, da predstavlja Bošnjake Sandžaka na unutrašnjem i spoljnom planu i da aktuelizira sandžačko pitanje na međunarodnom planu. MNVS je organizovao Referendum o autonomiji Sandžaka 1991. godine. Te svoje zahtjeve sandžačku Bošnjaci, nedvosmisleno su artikulisali već samim činom referenduma o autonomiji teritorije na kojoj žive. Ogromna većina stanovnika Sandžaka plebicitarno se izjasnila za autonomiju Sandžaka. Umjesto da uzmu u razmtranje rezultate referenduma sandžakih Bošnjaka, srpsko-crnogorski zvaničnici nastavljaju da prijete i zastrašuju i proganjaju narod na tom području. Umjesto dijaloga, u Sandžaku je poslana parlamentarna komisija da „snimi“ stanje sandžačkih duhova i preduzme odgovarajuće represivne mjere. Članovi MNVS tokom 1991- 1996. godine punom parom su radili i bili učesnici brojnih međunarodnih konferencija na kojima su aktuelizirali sandžako pitanje. Zahvaljujući tim aktivnostimna Sandžak ušao u svim međunarodnim dokumentima. Isto tako i diplomatske aktivnosti su bile izuzetne dobro organizovane.

Bošnjaci.Net: Pročitao sam prije nekoliko jedan vaš tekst, jednu hronologiju genocida koji su činjeni nad Bošnjacima u posljednjih nekoliko stotina godina. Koliko je argumentovana tvrdnja o genocidima nad Bošnjacima, javnost je po tom pitanju dosta podijeljena?

GRUDA: Sa tim nema igre jer je u pitanju više stotina hiljada civilnih žrtava. Svakako da su potkovani sa naučno-istraživačkom argumentacijom. Podaci o gencidu nad muslimanima Balkana uzeti su iz arhiva Beča, Istanbula, Beograda i Sarajeva.

 

Genocidi nad muslimanima Balkana

Bošnjaci.Net: Možete li u kratkim crtama naše čitaoce podsjetiti na genocide koje ste istraživali?

GRUDA: Da svakako.

Prvi genocid nad muslimanima događa se u periodu od 1683 – 1699. godine u vrijeme tursko – austrijskog rata. Na prostorima Južne Mađarske, Slavonije, Like, Krbave, Dalmacije i Boke Kotorske. Organizator ovog genocida bila je Katolička crkva.

Drugi genocid nad muslimanima događa se na prelazu iz 17. u 18. vijek, tačnije 1711. godine uoči badnje večeri. Te noći izvršena je istraga „poturica“, kada je hiljadu muslimana bilo pobijeno. Organizator ovog genocida koji se dogodio na prostoru stare Crne Gore bila je Pravoslavna crkva. Svi ti motivi opjevani su u „Gorskom vijencu“.

Treći genocid nad muslimanima događa se na prostoru Srbije između 1804 – 1820. godine kao posljedica Prvog i Drugog srpskog ustanka. Ključnu ulogu u trećem genocidu odigrala je Pravoslavna crkva, srpski političari, historičari i pjesnici poput Njegoša. Karađorđevi ustanici 1809. godine napali su bošnjačko muslimansko stanovništvo sjeničko – pešterske visoravni i Novog Pazara gdje su ubili oko 5.000 nevinih žrtava. Ovom prilikom pod direktivom vožda Karađorđa spaljena je Sjenica i dio Novog Pazara.

Četvrti genocid događa se u periodu između 1830 – 1867. godine kao posljedica Hatišerifa iz 1830. godine, kojim je Srbija stekla status vazalne autonomije unutar Osmanskog carstva. Peti genocid nad Albancima i Bošnjacima događa se na prostoru Srbije i Crne Gore između 1876 – 1878. Odlukama Berlinskog kongresa Srbija i Crna Gora stiču potpunu nezavisnost, ali se u veliko proširuju svoje teritorije Niškim, Pirotskim, Topličkim i Vranjskim okruzima, a Crna Gora u Hercegovini, što je podrazumjevalo Nikšić, Trebinje, Bileća i Grahovo. Na tim prostorima su živjeli Bošnjaci i Albanci koji su istrijebljeni, protjerani….

Šesti genocid dogodio se između 1878 – 1910. godine, posljedica ja Austorugarske okupacije Bosne i Hercegovine. U ovom periodu pokrenuo se veliki migracioni talas Bošnjaka prema Sandžaku, Turskoj, Kosovu i Makedoniji.

Sedmi genocid nad Bošnjacima i Albancima Sandžaka i Crne Gore, pokušaj nasilnog pokrštavanja muslimana u Plavu i Gusinju. Bilans žrtava je 850. Za deset dana u Gusinji i njegovoj okolini pokrstili su 12500 hiljada Bošnjaka i Albanaca. Posljedica ovog genocida su Prvi i Drugi Balkanski ratovi.

Osmi genocid nad muslimanima izvršen je od 1918 – 1941. godine. Život Bošnjaka muslimana, Albanaca muslimana i Crnogoraca pravoslavaca u kraljevini SHS nije imao nikakvu vrijednost. Bili su izloženi genocidu, muslimani Sandžaka, Hercegovine, Crne Gore i Kosova. Primjer je krvavi pohod na mirno stanovništvo Šahovića Kapetanije, u opštini Bijelo Polje, 07. novembra 1924. godine, bez ikakvog povoda ubijeno je 650 Bošnjaka. Ostalo stanovništvo proganano i izbjeglo je prema Bosni i Turskoj. Danas u Šahoviću, kome su promijenili ime u Tomaševo, nema ni jednog Bošnjaka.

Moram da se nadovežem na još jednu argumentovanu činjenicu koja ide u prilog sprovođenja genocida nad Bošnjacima Plava, odnosno na krvavi februar 1919. godine, kada je ubijeno 450 najuglednijih Bošnjaka, njihovih žena, djece i staraca.

Deveti genocid nad Bošnjacima Sandžaka i Bosne dogodio se od 1941 – 1945. Za vrijeme Drugog svjetskog rata. Bilans žrtava koje navodu Vladimir Dedijer, u knjizi „Genocid nad Muslimanima“, a koji je stradao od četinčkog komšijskog noža je 103.000 nevinih žrtava.

Posljednji, najveći i najsuroviji gednocid nad Bošnjacima dogodio se u periodu od 1992- 1995. godine na prostoru Bosne i Hercegovine. Bilans žrtava je 250.000 ubijenih Bošnjaka. Nagalašvam da ni jedna politička vlast nije odgovarala ni za individualni ni kolektivnu genocidnu tragediju nad Bošnjacima i Albancima.

 

Pod bajrakom islama niko nikada nije izvršio nikakav genocid

Bošnjaci.Net: Jedan od vodećih srpskih intelektualaca Darko Tanasković, priču o genocidima nad Bošnjacima doživljava kao apsurdnu i neistinitu tvrdnju, opaku floskulu o navodnih “jedanaest genocida”. Kako komentarišete ovu, ali i slčne izjave?

GRUDA: Ovo je historijska istina koju mi Bošnjaci nismo pričali, ovo su podaci koji drugi daju o nama. Ovo je djelimična istina, ovdje ima još toliko gnusnih i stravničnih ubistava, zločina, koje ljudska mašta ne može da zamisli. Mene ne iznenađuje reakcije srpskih intelektualaca poput Darka Tanasovića i njemu sličnih. Njima uopšte neodgovara iznošenje argumentovanih historijskih činjenica o počinjenim genocidima nad Bošnjacima i Albancima. Primjera radi, da nije bilo istrebljenja, protjerivanja, ubijanja, stravičnih zločina, jednom rečju genocida, većinu stanovnika Crne Gore činili bi Bošnjaci i Albanci.

Bošnjaci.Net: Zašto baš nad Bošnjacima, kome to smetamo?

GRUDA: U pitanju je i vjerski faktor. Zato što smo pripadnici islamske vjere. Ali, ponovo jasno naglašam da pod bajrakom islama niko nikada nije izvršio nikakav genocid, zato što je taj neko pripadnik druge vjere ili nacije.

 

Sandžak je oduvijek mnogima smetao

Bošnjaci.Net: Izgleda da je Bošnjacima suđen muhadžirluk?

GRUDA: Da. Upravo tako. U zadnjih 130 godina Bošnjaci Balkana su populacija koja je najviše raseljena u svijetu. Ima nas na svim meridijanima svijeta. U 163 države ima pripadnika Bošnjaka. Ali, najveća koncentracija Bošnjka je u Turskoj, oko 10 miliona sa potomcima, to su čitave porodične generacije. Poslije balkanskih ratova dogodila se jedan od najvećih migracionih talasa iseljavanja Bošnjaka, 14.500 hiljada sandžakih Bošnjaka otišlo je u puste krajeve Anadolije, da se više nikada ne vrate u svoj voljeni, nikada ne zaboravljeni i krvavi Sandžak. Sljedeći talas muhadžirluka dogodio se 1925. godine kada je iz svih sandžačkih gradova iseljeno oko 50.000 Bošnjaka. Kao primejr navodim vam Nikšić, kada je 1878/79. godine put muhažira otišlo 100% stanovnika prema Sandžaku i Turskoj. Prema zapsima Jovana Cvijića, koji kaže „Muslimani Nikšića su najponostiji muslimani na Balkanu“. Kada su odlazili, napuštajući svoje viševjekovno ognjište, najponostiji musimani na Balkanu odlazili su odjeveni u najljepšim haljinama.

Bošnjaci.Net: Slušajući vašu iscrpnu hronologiju koja upoznaje javnost po ko zna koji put o stravičnim zločinima genocida, istrjebljenju i progonu koji je činjen Bošnjacima kroz vijekove, Sandžak je i dandanas krvav i okupiran?

GRUDA: Sandžak je oduvijek mnogima smetao. Ovdje su živjeli autohtoni stanovnici Sandžaka, koji su imali legitimnu vlast i poštovali prava svih drugih koji su živjeli na ovom prostoru.

 

Krvici za ovakvo stanje su naši politički predstavnici u Beogradu i Podgorici

Bošnjaci.Net: Sandžak prolazi kroz jedan težak period tranzicije u svakom pogledu, ekonomski, politički, socijalni… Ko snosi teret krivice za stanje u Sandžaku?

GRUDA: Sandžak u ovom periodu tranzicije mnogo sporo rješava ekonomski, politički i socijalni program. Krvici za ovakvo stanje su naši politički predstavnici u Beogradu i Podgorici koje ne interesuju fundamentalna pitanja svoga naroda, nego njihova lična karijera i interes. Oni su u dubokm zagrljaju sa beogradskim i podgoričkim režimom. To su podanici režima. Pozivam ponosite Bošnjake Sandžaka da na sljedećim izborima smijene ovu političku garnituru i pozovu na odgovornost!

Bošnjaci.Net: Od balkanskih ratova pa do danas bošnjački narod nikada nije imao ovoliki broj političkih predstavnika u Beogradu i Podgorici kao sada, od ministara, preko državnih sekretara, do narodnih poslanika. Pa je li snosimo MI ili ONI krivicu za stanje u Sandžaku?

GRUDA: Glasno i jasno kažem ONI. Bošnjačke interese u Sandžaku minorno se zadovoljavaju „asvaltiranjem ulica“ Sandžaku je potrebno jako ekonomsko osnaženje. Nas zaobilaze sve investicije sa strane. Ovdje je leglo korupcije, reketa i koje kakvih nelegalnih mafijaških radnji. Ovo je obostrana rabota i jasan dil sandžačkih političara u Beogradu i srbijanske vlade. Niko od njih ne želi ekonomski razvjen Sandžak. Njima su puna usta zapošljavanja, investicija, turskih miliona, a od praktičnih stvari ne vidi se ništa. Sve ovo do sada je minorno u odnosu šta nama treba. Ulaganjem kapitala u Sandžak, neće imati nikakvih raskola i destabliluzacije. Ljudi su željni posla!

Bošnjaci ne teže nikakvoj destabilizaciji

Bošnjaci.Net: Često se čuje u beogradskim medijima, ali i lokalni politačri u Sandžaku ističu, da investicije zaobilaze Sandžak zbog političke destabilizacije. Da li Bošnjaci teže destabilizaciji Sandžaka?

GRUDA: To je apsolutno netačno. Destabilizaciju stvaraju političari, kako bi produžili svoj politički život i svoju karijeru. Bošnjaci ne žele i ne teže nikakvoj destabilizaciji, to je nama nametnuto, sa strane iz političkih centara moći, a uz pomoć naših predstavnika. Uostalom oni, takvi kakvi jesu, deluju mnogo destabilizirajuće.ZahavalnostBošnjaci.Net: Prije nekoliko dana obilježeno je 20 godina od osnivanja Bošnjačkog nacionalnog vijeća, uskoro će i godišnjica osnivanja prve političke stranke Bošnjaka u Sandžaku. Dvadeset godina nije mali period, ali dovoljan da uvidimo da li smo politički sazreli?

GRUDA: Bošnjaci Sandžaka još treba da se politički i nacionalno i vjerski edukuju. Poznavajući naš mentalni sklop nismo potpuno politički sazreli.

 

Bošnjaci.Net: Zašto?

GRUDA: Mi smo narod koji više decenija nije imao nacionalne, kulturne i obrazovne institucije, ponavljam da smo bili narod koji nije imao pravo na svoje ime, drugi su nam bili matičari.

Malo prije ste spomenuli dvadesetogodišnjicu od osnivanja prvog nacionalnog političkog pokreta u Sandžaku, iskoristiću ovu priliku da javno prozovem i uputim zahavalnost našim Bošnjacima, kako u Sandžaku, tako i u cijelom svijetu, koji su na razne načine pomogli osnaživanje nacionalnog pokreta, radili na formiranju nacionalne svijesti. Valja spomenuti Jusufa Pučića, Ahmeta Kurbaševića, Esada Rahića, rahmetli Ismeta Ika Hodžića, Haruna Crnovršanina, dr. Aliju Mahmutovića, Džemaila Suljevića, Haruna Hajradinovića, Ujkana Eminovića, Šemsudina Jusufovića, Zeldža Hurića, Bajrama Šehovića, Ferida Ferka Šantića, Smaja Polimca, Šefketa Brkovića, Rizaha Burzanovića, Haruna Hadžića, Rasima Šahmana, Rifata Veskovića, Sadriju Balića, Ferida Šarkinovića, Džavida Šabovića, Orhana Šahmanovića, Kemala Purišića, Skendera Redžepagića, Nuradina Bicića, Ćazima Lukača, Hajriza Kolašinca, kao i ljudi iz dijaspore poput Refika Akove, Memić Mustafe, Huseina Kansula, braće Sulejmana i Dauta Nuriner, Zija Čolovića, Ismeta Haskovića, Mithata Selmanovića, Rifata Zećovića, braće Aljkovič, Šefketa Šelja Čekića, Ismeta Haskovića, Hajrudina Koča, prof. Dr Salima Sandžaklija, ali i onih koji su radili na razbijanju medijske blokade u to vrijeme, poput prof. dr. Šefketa Krcića, Fehima Kajevića, Sulejmana Muftarevića, Ibrahima Mehmedovića, i mnogih, mnogih drugih.

 

Kontakti u Turskoj

Bošnjaci.Net: Čitajući mnogo o vašim aktivnostima sa početka devedesetih godina sa pravom se može reći da ste pionir sandžaćke diplomacije. Uspostavli ste važne kontakte sa zemljama Evropske unije, Turskom, Amerikom, Kandom, Saudijskom Arabijom, aktivno ste sudjelovali u radu važnih konferencija. To je izgleda bio veliki izazov?

GRUDA: Mi smo bili na zadataku da sve upoznamo sa problemom Bošnjaka i Sandžaka u to vrijeme. Ja sam aktivno sudjelovao u zvaničnim posjetama Ženevi, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Kanadi, Turskoj, Americi, Saudijskoj Arabiji i tako dalje. Nas su uvažavali i kao predstavnike jednog naroda i kao predstavnike Sandžaka. Sa posebnim zadovoljstvo ističem da sam obnovio diplomatske veze Sandžaka i bratske Turske. Vlada Republike Bosne i Hercegovine i Muslimansko nacionalno vijeće Sandžaka početkom septembra 1992. godine donijeli su odluku da bošnjačke interese u Turskoj zastupamo ja i Refik Akova. Za nepunih godinu dana po prvi put od 1913. godine uspostavili smo diplomatske veze sa Turskom u svim oblastima života. Nekoliko mjeseci koliko sam aktivno radio na uspostavljanju diplomatske korespodencije sa Turskom, imao sa prilike u više navrata, da upoznam sa stanjem u Sandžaku cjelokupnu Tursku vladu, Skupštinu, predsjednika, premijera, političke partije, sa članovima Evropskog parlamenta, univerzitetskim profesorima. Lično sam uspostavio kontakt sa 265 poslanika Turskog parlamenta, i sa vojnim vrhom Turske.

Bošnjaci.Net: Ovako jaka diplomatska aktivnost i vaše lično zalaganje odvelo je na školovanja nekoliko stotina studenata iz Sandžaka na mnogim univerzitetima širom Turske. GRUDA: Moja borba je bila mukotrpna. Ja sam otišao sa amanetom da pokušam da promijenim stanje na bolje u Sandžaku. Ja sam tada bio, eto, član te Sandžačke vlade, bio zadužen za obrazovanje, gdje sam i pokrenuo projekat školovanja naših studenata na univerzitete u Turskoj. Konstantno sam bio u kontaktu sa čelnim ljudima iz Vlade Republike Turske zaduženi za obrazovanje. Bila je formirana i komisija za prijem naših studenata, čiji predsjednik je bio dr. Mehemt Saraj. Također sam nekoliko puta po pitanju prijema naših studenata vodio razgovore sa Hikmetom Četinom, ministrom spoljnih poslova Turske, kao i sa Toptan Koksalom ministrom za obrazovanje. Hvala Uzvišenom Bogu i nekoliko stotina naših studenata iz Sandžaka je otišlo da se školuje. Ja sam sebi postavio cilj i jako sam sretan i ponosan što je ova ideja realizovana.

Bošnjaci Crne Gore još lutaju

Bošnjaci.Net: Šta je ključna poenta koja je očuvala bošnjački identitet? GRUDA: Vjera, pjesma sevdalinka i naši adeti. Stožer očuvanja bošnjačkog identiteta bila je naša vjera, naša pripadnost islamu. Kroz ime i prezime sve se gledalo.

Bošnjaci.Net: Kako gledate na položaj i prava Bošnjaka u Crnoj Gori? GRUDA: Bošnjaci Crne Gore imaju slobodu kretanja i njih niko ne uznemirava! Ali, ono što po međunarodnim sporazumima, konvencijama pripada Bošnjacima, oni to ne koriste, od jezika, preko pisma, nacionalne historije, umjetnosti i tako dalje. Stičem utisak da Bošnjaci Crne Gore još lutaju u oblikovanju svog nacionalnog identitata. Treba da znamo KO SMO I ŠTA SMO da bi smo težili ostvarivanju fundamentalnih prava.

(bosnjaci.net)

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top