Da li postoje vjerodostojni hadisi o vrijednosti ibadeta u mjesecu redžebu?

Često na džumanskim hutbama čujemo, naročito početkom mjeseca redžeba, hadise koje hatibi navode o odabranosti ovog mjeseca, o velikoj nagradi koju je Allah pripremio onome ko u njemu posti makar samo jedan dan. Jedan takav hadis je i sljedeći: „Redžeb je Allahov mjesec, ša’ban je moj mjesec, a ramazan je mjesec moga ummeta.“

Kakvo je Vaše mišljenje o ovim hadisima? Da li je od njih poneki vjerodostojan da bi se mogao uzeti kao oslonac?

Kakav stav zauzeti prema onima koji prenose lažne hadise i pripisuju ih Vjerovjesniku, s.a.v.s.?

ODGOVOR:

O mjesecu redžebu ne postoji vjerodostojan hadis, ali je znano da se on ubraja u svete mjesece, što Svemogući i Uzvišeni Allah spominje u svojoj Knjizi: „…a četiri su sveta.„ (Et – Tevbe, 36) To su: redžeb, zul – kade, zul – hidždže i muharrem.

Ne postoji vjerodostojan hadis koji govori o tome da je redžeb posebno odlikovan. Postoji jedan hasen hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., najviše postio neobavezni post u mjesecu ša’banu. Kada je o tome bio upitan, rekao je da je to mjesec kojeg ljudi zapostave između redžeba i ramazan. Iz ovog hadisa se da razumjeti da je redžeb odabran mjesec.

Što se tiče hadisa: „Redžeb je Allahov mjesec, ša’ban je moj mjesec, a ramazan je mjesec moga ummeta“, to je munker hadis koji spada u izuzetno slabe hadise. Mnogi učenjaci ga svrstavaju čak u apokrifne, to jeste lažne hadise. Sa stanovišta struke i sa stanovišta vjere on nema nikakvu vrijednost.

Tu spadaju i ostali hadisi koji govore o vrijednosti mjeseca redžeba u kojima stoji: ko klanja to i to dobit će to i to, ko jedanput zatraži oprost, imat će toliku i toliku nagradu. Sve su to pretjerivanja, i svi ti hadisi su lažni.

Hadisi koji govore o mjesecu redžebu spadaju u ovu kategoriju. Učenjaci imaju zadatak da ukaže na ove apokrifne i lažne hadise i da ljude upozore… U jednom hadisu se kaže: „Ko bude prenosio hadis za koji zna da je lažan, on je i sam lažac.“ (Muslim)

Međutim, može se desiti da neko ne zna da je ono što prenosi lažan hadis. Takve osobe (hatibi) bi, ipak, morale znati. Oni moraju hadise prenositi iz poznatih hadiskih izvora (zbirki).

Jedna od bolesti koja je zahvatila našu islamsku kulturu jesu i ovi apokrifni i prokrijumčareni hadis. Hadisi koji su preplavili hutbe, knjige i na kraju postali poznati kod ljudi. Takvi hadisi su, uistinu, lažni hadisi, koji su ubačeni u vjeru.

Stoga smo dužni našu islamsku kulturu očistiti od ove vrste hadisa.

Na pitanje odgovorio: dr. Jusuf El-Karadavi (Savremene fetve I, El-Kalem, Sarajevo, 2010.)

Akos.ba