Da li mogu stupiti u brak sa ženom s kojom sam ranije počinio blud?
Fetva br. 14.
Pravni tretman ženidbe muškarca sa ženom sa kojom je počinio blud
Odluka Vijeća: Brak bludnika i bludnice, ukoliko se pokaju i odluče se od harama okrenuti halalu i od nečasnog ka časnom i čistom životu, bit će ispravan konsenzualno. Većina pravnika ne uvjetuje valjanost braka sa bludnicom njenom teobom, kao što se navodi u tradiciji da je Omer, r.a., kaznio čovjeka i ženu radi bluda i nastojao ih spojiti u braku.[1] Hanbelijski pravnici uvjetuju teobu na osnovu riječi Uzvišenoga: “Bludnik se ne treba oženiti drugom ženom osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna drugome osim bludniku ili mnogobošcu; to je zabranjeno vjernicima” (En-Nur, 3).
O tome je li bludnica obavezna na iddet (koji se, inače, uvjetuje poslije prekida bračne zajednice, prim. prev.) ili ne, postoji razmimoilaženje među islamskim pravnicima. Mi preferiramo stav hanefijskih i šafijskih pravnika i imama Sevrija, koji smatraju da za bludnicu ne važi propis o iddetu, makar ostala i trudna poslije zinaluka. Ovo se prenosi od trojice halifa, od Ebu Bekra, Omera i Alije, r.a. (Hadis zabilježili Bejheki, ibn Hazm, Šejbani)
Svoj stav argumentiraju hadisom: “Dijete pripada postelji, a bludniku kazna” (Hadis bilježe Buhari u Muslim) Također, iddet je propisan radi toga da bi se ustanovila gravidnost žene i zaštitilo porijeklo, a kako blud ne može biti osnov za utvrđivanje porijekla, ni iddet nije obavezan. Ako bi čovjek sklopio brak sa ženom koja je ostala trudna poslije bludnog odnosa s drugim muškarcem, brak bi — po Ebu Hanifi i Muhammeđu — bio ispravan i po tome se daje fetva u hanefijskom mezhebu, ali tom čovjeku nije dozvoljeno stupanje u intimni odnos sa tom ženom sve dok se ne porodi na osnovu hadisa: “Čovjeku koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno zalijevati svojom vodom tuđi zasad”.[2]
Ukoliko bi zametak bio od iste osobe s kojom je sklopljen brak, takav brak je valjan prema jednoglasnom stavu hanefijskih pravnika i svih onih koji dozvoljavaju brak s bludnicom
i u ovom slučaju, prema stavu svih njih, dozvoljen je odnos s tom ženom jer je zasad njegov. (Odluka 5/4)
[1]Slučaj je zabilježio Šafija u djelu El-Umm (10/38), a od njega ja je prihvatio El-Bejheki (7/155) od Ebu Jezida el-Mekkija: da je neki čovjek sklopio brak sa ženom koja je imala kćerku iz drugog braka dok je on imao sina od druge žene. Taj njegov sin je počinio blud sa očevom pastorkom, koja je ostala i trudna. Kada je Omer, r. a., došao u Meku predočen mu je taj slučaj. Nakon ispitivanja oni su priznali nedjelo koje su počinili. Omer, r. a., ih je kaznio bičevanjem – haddom za ledične osobe i uznastojao je da ih spoji u braku, ali je mladić to odbio. Eser je hasen.
[2] Hadis je hasen. Zabilježio ga je Ahmed (28/207, br. 16997), Ebu Davud (br. 2158, 2159) i Bejheki (7/449, 9/124) od Ruvejfija b. Sabita.
Preuzeto iz knjige: “Fetve evropskog vijeća za fetve i istraživanje”
Prijevod: dr. Enes Ljevaković
Izdavač: Connectum, Srajevo, 2005.
