Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > O obrazovanju i odgoju > Da li je “prijateljstvo“ najbolji način povezanosti između roditelja i djece

Da li je “prijateljstvo“ najbolji način povezanosti između roditelja i djece

Svjedoci smo da se zanimanje za roditeljstvo danas uvećalo, ljudi žele da dočekaju svoju djecu spremni. U odnosu na prije nekih pedesetak godina, današnji roditelji se prema svojoj djeci postavljaju dosta drugačije nego ranije.

U većini slučajeva su odbačene grube i stroge kazne, a roditelji pokušavaju da sa vlastitom djecom razvijaju bliske odnose, ispunjenje ljubavlju i razumijevanjem.

Mnogi roditelji bježe od autoriteta, jer je autoritet nekako poprimio lošu ulogu. Smatra se da autoritet znači slijepu poslušnost, a to je ono što se izbjegava. Roditelji autoritet izjednačavaju sa autoritarnošću, a ta dva pojma svakako nisu isto.

Roditeljska uloga danas je sve blijeđa i mnogi roditelji upadaju u jednu opasnu zamku: svoju djecu nazivaju svojim najboljim prijateljima. Da bi im se približili, roditelji moraju da dobiju dječiju potvrdu, te zarad nje, sve češće imitiraju svoju djecu. Ta imitacija se proteže kroz mnoge aspekte, oblače istu odjeću, zanimaju se za iste stvari, izlaze na ista mjesta…

Roditelji smatraju da će sve ovo da doprinese što boljem odnosu sa njihovom djecom, ali to je štetno za njih. Djecu zbunjuje ta imitacija, ona se gube u njoj. Kroz imitaciju, mnogi roditelji žele da ponovo prožive vlastitu mladost i da prožive što su propustili. Sve ovo veoma loše utiče na dječiji razvoj, sve to djecu zbunjuje i uznemiruje jer neko mora da bude stariji da bi mladi bili mladi. Ako svi budu mladi, i djeca, a i roditelji koji glume mlade, ko će da bude stariji, zreliji, odgovorniji?

Pokušaj roditelja da budu prijatelji sa svojom djecom je veoma neodgovoran i sebičan čin kojim roditelji izbjegavaju ulogu roditelja. Oni na taj način žele da budu „kul“ sa svojom djecom, izbjegavajući mnoge obaveze koje imaju kao roditelji, pokušavaju da se dodvore djeci umjesto da ih odgajaju.

Prijetelji su jednaki jedni sa drugima, govore jedni drugima šta misle i osjećaju, dijele svoje nade, želje, strahove… Roditelji su osobe na koje se ugledate, neko ko je zreliji od vas, neko ko vas štiti, pazi, čuva, vjerni oslonac.

Ako ste prijatelj vašoj djeci, onda njih nema ko odgajati, štititi,  usmjeravati i postavljati granice. Na taj način se samo izbjegava odgovornost roditeljstva.

Ovo ne znači da roditelji ne trebaju imati blizak odnos ispunjen ljubavlju sa svojom djecom, već ne bi trebali izigravati njihove prijatelje. Djeca ne mogu da budu glavna i odgovorna, ona trebaju roditelje, prijatelje će sami naći.

Za Akos.ba piše: Šejla Musić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top