Da li je klanjanjem jacije, tvoj ibadet za taj dan završen?

Da li se tvoj vjerski život sveo sam na puko klanjanje pet dnevnih namaza?

Istina, izvršio si ono što je Gospodar naredio, ali da li je to dovoljno za slast imana, za napredak i imansko jačanje?

Koliko njih „smlati“ onaj farz dok ga klanja, koliko njih kad je u džamiji klanja sve sunnete, čim je sam u kući, samo na brzinu klanja farz i to je to. Koliko njih ne prouči ni tespih nakon farza, odmah se diže i daljinski u ruke ili sjeda za računar ili izlazi vani zbog neke „preče“ obaveze.

• Šta je sa učenjem Kur’ana poslije jacije,
• šta je sa ostavljanjem vitra za kasno u noć,
• šta je sa noćnim namazom?

Ako nisi spreman za noćnog namaza, nemoj poslije jacije odmah da prekidaš nit ibadeta, ako si jaciju klanjao u džematu (u džamiji), kad dođeš kući, otvori Allahovu Knjigu i uči iz nje ma koliko god, stranica, stranica, zapamti, svak harf je deset sevapa. Onda klanjaš nafila koliko budeš mmogao, završi sa vitrom i onda spavaj. Pokušaj da svoju dušu navikneš na ovaj sistem, nećeš se pokajati.

Naša stanja poslije jacije su, nažalost, identična: večera, TV, internet, priča, sijela, osim onih kojima se Allah smilovao. A kad bi mu neko od ukućana spomene za noćni namaz, wallahi mu duša nađe hiljadu razloga da ga ne klanja, kako je umoran, kako će drugu noć, kako mora rano na posao, kako, kako…međutim, da mu je tada došao prijatelj ili njegovo društvo, sjedio bi sa njima do kasno u noć i tada ne bi bio umoran.

Pa kad mu prijatelj kaže: “Izvini, možda smetamo i ti si umoran, trebaš na posao rano..“ On im kaže: “Ne, wallahi niste, drago mi je da ste došli.“ Nažalost, to je naša stvarnost.

Tuga, golema tuga. On smatra da je na gubitku ako stane dva rekata pred svoga Gospodara, da, smatra to gubitkom, dok sijela sa prijateljima smatra uspjehom. I onda se čudimo što su nam srca puna tuge, brige, zavidnosti, pohlepe…A učenje Kur’ana da ne spominjemo. Učenje Allahovih riječi zbog kojih te Allah vadi iz svake nevolje, otklanja ti brige i probleme, vidiš ga kako duboko u noć se smije i priča šale i to umoran, jedva gleda očima, ali nema snage da otvori Kur’an i da očima koje mu je Allah podario, prouči nekoliko ajeta…

Ali, tako mi Allaha, doćiće vrijeme kada ćeš žaliti za izgubljenim i propuštenim prilikama. Koliko ima ljudi kojima se srce kida jer ne mogu ustati na noćni namaz, bolesni, invalidi…ljudi u pustinjama koji nemaju vode, prelaze kilometre i kilometre da bi našli vode za abdesta i namaza.

Dakle, ako nisi još spreman za noćnog namza, počni sa manjim nafilama i učenjem Kur’ana pred spavanje, vidjet ćeš kako će ti se povečati bereket i želja da nastaviš. Nakon određenog vakta, duša će sama tražiti da ovu praksu povečaš na pola sata, to je lijep početak. Onda će ti Allah podariti bereketa pa ćeš povečati na čitav sat, a onda na dva.

Ovakva stanja će ti dati neopisivu sreću u blagostanje, posebno u duši. A onda ćeš se zapitati, zašto Allahovi robovi ustaju na noćni namaz u zadnjoj trećini noći, a ja klanjam s početka noći? Pa će ti Allah olakšati, podarit će ti da rano legneš, a da ustaneš odmoran polovinom noći ili zadnju trećinu.

Vjeruj, da će tvoje lice drugačije da izgleda, osjećati nećeš ni trunku umora, ne može duša koja ustaje na noćni namaz, izgledati umorno, ni duša ni tijelo. U tom jednom satu kojeg si odspavao tokom noći ili poslije sabaha, Allah ti može dati neopisivi bereket i odmor.

Šejh Muhamed Muhtar eš-Šenkiti, govoreći o noćnom namazu, spominje slučaj svoga oca kojeg se sjeća dok je bio mlađi. Kaže šejh: “Moj otac, rhm, kad bi se probudi poslije sabaha, više nije spavao, čitav dan bi bio u poslu, a naveće bi posjeti neke rođake ili prijatelje i vrati bi se kući vidno umoran. Međutim, nikada ga nisam vidio da je propustio klanjati noćni namaz u zadnjoj trećini noći, bez obzira na njegov umor. I subhanAllah, kad bi se ustani ujutro, lice bi mu tako bilo odmorno, svježe, nasmijano, kao da je čitavu noć spavao i odmarao, ustvari on je jedan dio noći spavao a drugi dušu napajao i odmarao slaveći Allaha, s.w.t. Nikada ga nisam čuo da se žali kako je umoran, kako mu se spava, nikada.“

Ovo je blagodat od Allaha, nije dovoljno da samo čitaš hadise Poslanika, s.a.w.s., ili poučne priče o selefu salihu kako su oni ibadetili pa ti onda glavu oboriš od stida i nemarnosti, ali nakon nekoliko sati, kao da nisi ništa pročitao i još gore, ne postupaš onako kako su oni postupali. To je sve labavo.

Zato počni da opskrbljuješ svoju dušu ibadetima poslije jacije namaza. Počni da pred spavanje klanjaš dva rekata i prouči jednu stranicu Kur’ana. Drugu noć, opet dva rekata, ali povečaj na dvije stranice i tako, dok duša ne osjeti slast i naviku. Jer taj dio noći poslije jacije, posebno zadnja trećina noći, je ahiretska pijaca, na njoj se trguje i dobro se može zaraditi.

Preveo i prilagodio: Saudin Cokoja

Akos.ba