Čitanje – čin duše
Knjige su se nekada plaćale zlatom, bile su fenomen koji je zaokupljao ljudski rod, autori su bili iznimno cijenjeni, a ljudi su kao omiljeni vid relaksacije te istovremenog psihičkog i duhovnog napretka birali knjige. Danas je čitanje mnogima postalo strano, živimo u vremenu s najviše knjiga, a čitatelja, nažalost, nikada nije bilo manje.
Istraživanja su pokazala da čitanje može osnažiti vezu između moždanih stanica i tranje neurološke promjene, a promjene koje su otkrivene povezane su s tjelesnim osjećajem i sistemom pokreta. Značajno je spomenuti da čitanje omogućava cjeloživotno učenje, sa svakim pročitanim djelom povećava se naša domišljatost i kreativnost, naš vokabular postaje bogatiji. Zatim, čitanje smanjuje stes, potiče kritičko mišljenje, razvija maštu i povećava inteligenciju. Istraživanja su također pokazala da ljudi koji osjećaju ljubav prema pisanoj riječi, prema knjigama, postižu bolje rezultate na ispitima iz područja društvenih nauka. Čitanjem se gradi naše samopouzadnje, poboljšava se naša sposobnost slušanja, te se kreira osjećaj za imaginaciju. Druženje s knjigom nam donosi radost i ugodnost, ovo druženje nam njeguje um i dušu. Ulazeći u svijet pisane riječi krećemo na putovanje koje je za nas autor pripremio, postižemo značenje u različitim oblicima. Čitanjem se otvaraju vrata našeg opažanja, te u tom procesu, u pokušaju razumijevanja značenja stvari, otkrijemo sami sebe. Iako kao ključni čimbenik budućeg razvoja djeteta, odrastanje uz šareni svijet između korica knjiga je zamijenjen ekranima, tehnologija nas kao ogromni val zapljuskuje. Čitanje iz dana u dan postaje manjinska aktivnost, što ukazuje na tihu smrt čitanja kao masovne aktivnost, a navedeno izaziva istinsku zebnju u srcima ljubitelja književnosti. Nemojmo nastojati da se uklopimo u sistem koji sa sobom donosi modernizacija, nemojmo biti jednaki u društvu istih. Njegujmo ovu istinsku vrijednost. Njegujmo knjigu, jer ćemo na taj način, bar na tenutak, umjeti sa spoznamo tajne i čari koji se kriju u svijetu između korica knjige.
I za kraj će, kao slikoviti zaključak, poslužiti riječi našeg književnika Ive Andrića: „Ostati ravnodušan prema knjizi, znači lakomisleno osiromašiti svoj život.“
Za Akos.ba piše: Rabija Arifović
