Centar za autizam “Meho Sadiković” u Tuzli: Moj sin prvi put u životu jede van kuće, svakoga dana čujemo nešto novo…

Centar za autizam “Meho Sadiković” u Tuzli jučer je slavio rođendan i to je bila prilika za susret zaposlenih, njihovih štićenika i svih drugih koji na bilo koji način prate i pomažu rad ove ustanove, jedine ovakvog tipa u Bosni i Hercegovini.

– Moj sin ovdje voli da dolazi. Kod njega se vidi napredak, jer samo s njim radi jedna vaspitačica. Dolazimo svaki dan, Bojan prihvata saradnju i voli osoblje. On je malo teži slučaj, ne priča, ne žvaće, samo guta hranu, teže i hoda. Veoma su posvećeni, čak ga i hrane, a on to do sada nije dopuštao nikome van naše kuće – priča Mitar Stojanović, otac 22-godšnjeg Bojana Stojanovića.

 

– Za ovu godinu dana kod Hamze sam primijetila poboljšanje u komunikaciji. Bolje podnosi okruženje gdje je više ljudi i sada mogu lakše izaći s njim u javnost. Ranije su mu smetale gužve, a sada puno bolje podnosi veći broj ljudi. Primijetila sam i poboljšanje u govoru i svaki dan mi čujemo nešto novo. Za sada smo tu četiri sata dnevno, a nadamo se da će se to moći povećati barem na kompletno radno vrijeme – kaže Selma Mulavdić.

Centar trenutno ima 17 zaposlenih, a pohađa ga 23 korisnika, djece i odraslih osoba s poremećajem iz autističnog spektra. Oni su tu četiri sata dnevno, jer su se zaposleni rasporedili u dvije smjene, prva je od osam do 12, a druga od 12 do 16 sati.

– Ponosni smo na rezultate našeg rada, a to je, prije svega, napredak naših korisnika u procesu rehabilitacije i socijalizacije, a samim tim poboljšnje njihove zdravstvene slike u odnosu na period kad su primljeni. Naš je cilj širenje prostornih i kadrovskih kapaciteta, jer smo jedina ustanova ovakvog tipa u BiH. Na pet korisnika mi moramo omogućiti defektologa, edukatora odgovarajućeg usmjerenja, logopeda, psihologa, radno-okupacionog terapeuta, a na deset korsnika treba nam dodatni pedagog-psihiholog, medicinski tehničar i muziko-art terapeut. Za rad tokom noći, odnosno smještaj korisnika, koji još nemamo, trebat ćemo asistenta za rad tokom noći – kaže direktorica Centra Emina Altumbabić.

Rad Centra u potpunosti finansira Vlada Tuzlanskog kantona, a ministar za rad, socijalnu politiku i povratak Fadil Alić kaže da je strateško opredjeljenje je razvoj pružanja usluga, koje su sada u domenu socijalne zaštite.

– U budućnosti ćemo nastojati da se Centar razvija u smjeru zdravstvene zaštite i obrazovanja. Mi u potpunosti finansiramo plaće uposlenika, kojih je sada 17, a cilj nam je kada taj broj stabiliziramo te da ga povećamo, sve s ciljem povećanja broja korisnika usluga. Dakle, kada naredne godine budu isticali ugovori zaposlenicima, želimo ih produžiti za stalno, a nakon toga da vidimo koliko ima prostora u budžetu za povećanje – kaže Alić.

Osnivanje ovog centra pokrenulo je Udruženje roditelja djece i osoba s autizmom (URDOSA) TK, na čijem je čelu dugo godina bio Meho Sadiković, koji je preminuo od posljedica infekcije koronavirusom i nije dočekao da se ostvari njegova dugogodišnja želja. Ipak, ova ustanova danas nosi njegovo ime.

– Pokrenuli smo uspostavljanje registra osoba s autizmom u TK i za nekoliko mjeseci imamo upisano 110 djece i osoba s autizmom. Svi oni, nažalost, nisu korisnici ovog centra, ali su njihovi roditelji iskazali potrebu, da kada se steknu uvjeti, dobiju određenu uslugu. Sve naše snage su usmjerene ka širenju kapaciteta i jačanju kvaliteta usluge – kaže Emir Altumbabić, predsjednik udruženje URDOSA.(faktor.ba)