Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Časni sude: Koliko ćemo još čekati pravdu za žrtve vozača-ubica?

Časni sude: Koliko ćemo još čekati pravdu za žrtve vozača-ubica?

Poznata izreka da je “pravda spora ali dostižna”, kada je o bh. pravosuđu riječ slobodno bi se mogla preinačiti u “pravda je prespora, a pitanje je i koliko je dostižna”. To je posebno vidljivo iz perspektive porodica žrtava koje su “pokosili” vozači- trkači, koji su svojim bahaćenjem na cesti ugasili njihove mlade živote. Oni godinama čekaju barem mrvu satisfakcije, koja, čini se, nikako da dođe.

Pravda u bh. izdanju svojom sporošću ne samo da ne pruža satisfakciju žrtvama, već ih dodatno muči, a ljudi koji bi se o tome trebali brinuti, oni koji su zaduženi za njeno sprovođenje, čini se, najmanje sluha imaju upravo za oštećene porodice.

Tako pravda nikako da stigne na adresu Sanjina Sefića, Sarajlije koji je divljom vožnjom skrivio saobraćajnu nesreću u kojoj su poginule studentice Selma Agić i Edita Malkoč. Sudski postupak protiv mladića koji je osumnjičen da je ugasio dva mlada života vodi se već više od godinu, a još mu se ni blizu ne nazire kraj.

Iako to nije neuobičajeno, tromost suda u ovom slučaju se ne može osporiti. Suđenje je zbog nedolaska advokata, optuženih te iz drugih razloga odgađano u nekoliko navrata. Nakon samo par mjeseci suđenje u ovom slučaju je i ponovljeno jer je između dva ročišta prošlo više od 30 dana!?

Upravo zbog ovog postupka i očaja u koji porodice nastradalih djevojaka padnu svaki put kada dođu na ročište koje se odgodi, a osim trauma koje svaki put proživljavaju, porodice troše i vlastiti novac i prelaze stotine kilometara, dovelo je do toga da javnost sve više gubi povjerenje u ovozemaljsku pravdu, pravičnost i pravosudne institucije.

S druge strane, Sud ne poduzima apsolutno ništa kako bi osigurao adekvatnu dinamiku suđenja. Nerijetko se zakazuju saslušanja samo jednog svjedoka pa se ročišta, ukoliko se svjedok ne pojavi, često odgađaju. To se ne bi događalo da se na saslušanje pozove više svjedoka i da se, ako se već uspiju steći uvjeti za održavanje ročište, makar ono efikasnije iskoristi. Propusta u ovom slučaju bilo je čak i na strani Tužilaštva KS, koje bi se najviše trebalo zalagati da osoba koju oni krivično gone odgovara za svoja (ne)djela. Tako smo bili svjedoci da je Tužilaštvo “zaboravljalo” pozvati određene svjedoke i to čak vještake, čijim nalazima je potkrijepljena optužba.

Editu i Selmu Sefić je usmrtio na raskrsnici kod Zemaljskog muzeja u Sarajevu

U slučaju Sanjina Sefića njegov suoptuženi Dino Alić koji se brani sa slobode u nekoliko navrata nije prisustvovao suđenju zbog čega je ono moralo biti odgođeno. Sud bi zbog ovoga morao iznaći načina da omogući nesmetano vođenje krivičnog postupka pa optuženog koji izostaje sa suđenja i odugovlači sudski proces prisiliti na dolazak makar i mjerom pritvora, primjera radi. To bi omogućilo nesmetano vođenje krivičnog postupka u ovom slučaju ali i poslalo značajnu poruku: da se sa sudom ne može niko igrati.

Međutim, ovakva reakcija suda izostaje. Složeni sudski procesi organizriranog kriminala su se završavali za mnogo kraći vremenski period, dok s druge strane proces protiv Sefića koji obiluje dokazima koji ga itekako osuđuju, kao što su dijelovi tikiva nastradalih djevojaka na automobilu koji je vozio, isuviše dugo traje.

Posebno bi Sud u određivanju dinamike suđenja morao imati u vidu i činjenicu da je Sefić, pošto je skrivio nesreću pobjegao u susjednu državu, te se na njegovo izručenje čekalo mjesecima. Dodatno odugovlačenje postupka i kažnjavanja krivca upravo zbog toga ne bi smjelo biti.

No, Igor Todorović, predsjedavajući sudskog Vijeća koje sudi Sefiću, kako se čini, ne smatra da se postupak isuviše razvlači.

Zanimljivo je, sudija Igor Todorović predsjedava i Vijećem koji vodi postupak protiv Kerima Mudželeta koji je također autom usmrtio pješakinju na ulici. Zbog te nesreće koja se u Sarajevu dogodila u junu 2015. godine on je nepravomoćnom presudom kažnjen sa osam godina zatvora. Međutim, zbog tromosti bh. pravosuđa on se obreo na slobodi prošle sedmice.

Naime, prvostepenu presudu Mudželetu ukinuo je Vrhovni sud FBiH te je naloženo da se suđenje Mudželetu ponovi. U skladu sa Zakonom o krivičnom postupku FBiH on je u pritvoru moga provesti godinu dana od ukidanja presude. U tom roku je zapravo trebala biti donesena nova, pravosnažna presuda. Međutim, to se nije dogodilo, pa će Mudželet presudu čekati na slobodi.

Mudželet “peugeotom” pokosio pješake na tramvajskom stajalištu

Iza rešetaka, po svemu sudeći, još nije  našao ni trkač Semir Rastoder koji je u aprilu 2014. godine autom usmrtio Havu Dovadžiju, mladu majku dvoje male djece. On ni dana nije proveo u pritvoru tokom sudskog postupka koji se vodio proitv njega, a osuđen je na pet i po godina zatvora još 2015. godine! Dvije godine nakon izrečene presude, u ljeto 2017. godine, Rastoder nije poslan na izdržavanje kazne jer se očekivala odluka Vrhovnog suda FBiH u odnosu na uložene žalbe na ovu presudu.

Da li je konačno upućen na izdržavanje kazne odnosno da li mu je izrečena pravomoćna presuda danas u Kantonalnom sudu u Sarajevu nam nisu mogli odgovoriti. Nismo dobili odgovore ni na pitanje zašto Mudželetu nije izrečena kazna, kao ni koliko je ročišta u ovom ponovljenom suđenju održano do sada.

Alen Nakić, advokat Kerima Mudželeta nam je kazao kako postupak nikako nije razvodnjen te da je vođen sasvim korektno i da čak nije bilo ni odgađanja ročišta?!

Stoga i ne čudi da se (s punim pravom) sve više građana pita: “Gospodo, gdje je zapelo?”

Faktor

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top