Čaklovica Tarik (1987 – 1992) Zvornik – Kome je krivo malo dijete?
KOME JE KRIVO MALO DIJETE
Malo dijete kad ide kraj majke
Ono je za dimije rukom drži.
Njemu su dimije majčine drage
I drag mu je majčin hod usitnjeni.
Iako dijete korake brzo pravi
Ono dimije čvrsto rukom drži.
Tarik je dijete malo.
Pet mu godina u korake stalo.
Pet je ramazana ispratio.
Deset se bajrama kraj dimija
U toplini avlije igrao
I sve oko sebe obasjavao
Jer je Tarik zvijezda bio.
Samo pet godina je Tarik imao
Kad se u Bosni genocid dogodio.
Kome je krivo malo dijete?
Kome su smetale dimije?
Kome su mrske zvorničke avlije?
Kome je krivo malo dijete?
Do pete godine Tarik je živio
I najednom je na njega
Katil svom snagom nasrnuo
I život mlad oduzeo.
Najednom je dijete
Od majke svoje odvojio.
Najednom je Tarika ubio.
Kome je krivo malo dijete?
Tek postalo dijete.
Tek njegove postale mirisne ručice
Odvojio je od svoje mile majčice.
Odvojio je srce njeno iz njedara
I bacio ga bez imalo milosti
I bez imalo ljudskosti
Na zemlju blatnu
Da se svijet ibreti
Kako i na zemlji srce majčino
Kuca i doziva svoga Tarika.
Dvadeset godina majka Memnuna
Dozivala je svoga maksuma
Od mašrika do magriba
I tražila je svoga Tarika.
Dvadeset godina je tražila
Kosti malog sina svoga.
Našla ga je nakon četrdeset bajrama
Dočekanih bez zvijezde svoje
I našla je majka dijete svoje.
Umjesto da majka unuke vodi
Uz dimije svoje
Ona sahranjuje kosti koje
Dželat zdrobi
I silom pobi.
Od pet godina dijete ubiše
Zlotvori koji srca nemaše
I koji krv dječju prolijevaše
Po zemlji bosanskoj
Kojom sada djeca u strahu prolaze.
O vi ljudi što to uradiste,
Imate li vi svoju djecu
I imate li ljubavi prema njima?
Kraj malog Tarika se
I suza slila majčina bistra
I sestra Emina čista
I brat Emin pouzdani
I svi ljudi ovoga svijeta
Danas su kraj Tarikovog mjesta,
Malog tabuta,
I svi ga suzom prate
Do mezara malog, maksumovog.
Iz mezara njegovog
Zvijezda će zasjati
I svojoj majci obećavati
Da će se ponovo sastati
U Džennetu lijepom
I zajedno vječno živjeti.
Piše: Admir Muhić
Akos.bA
