Bošnjačko nacionalno pitanje – utopija ili stvarnost?

Nakon agresije i genocida Bošnjaci su dobili nacionalnu slobodu, koju su platili visokom cijenom. Zalaganje za evropske principe, koji se obezbjeđuju upravo preko nacionalne slobode kao osnovnog uslova indivudualne slobode, donijelo im je neefikasnu državu – podjeljenu na podržavljene entitete od kojih je jedan nastao na rezultatima genocida. Dalji iskorak od nacionalne slobode ka nacionalnom pitanju bošnjačka inteligencija nije akcentirala. Tako još nemamo razvijenu teritorijalnu svijest Bošnjaka, dakle jednu svijest da jedan narod može opstati u historiji, razvijati se i afirmirati se kao narod na određenoj teritoriji.

     Teritorijalni način mišljenja je najslabija tačka bošnjačke politike. Ovdje se ne misli na teritorijalne dimenzije u nacionalnim politikama kako su se one objektivirale u toku agresije na BiH. Svi nacionalizmi koji su navalili na BiH i Bošnjake u osnovi su teritorijalni nacionalizmi.

     U takvim okolnostima bošnjačka politika je morala odgovoriti jedino racionalno, također teritorijalnom samosviješću u smislu odbrane BiH, ali ne partikularnoteritorijalnom, ne partikularnom u smislu samoizolacije, prostornog reduciranja na područje srednjovjekovne Bosne, gdje sad Bošnjaci egzistiraju kao rezultat agresije i genocida. Bošnjacima dakle treba razvijena teritorijalna svijest. Nakon agresije i genocida bošnjačka politika nije radila ni na državotvornoj samosvijesti. Da Bošnjaci imaju razvijenu teritorijalnu i državotvornu samosvijest ne bi prodavali svoju zemlju. Prodaja bošnjačke zemlje ide direktno u prilog teritorijalnim nacionalizmima sa istoka i sa zapada i definitivnoj redukciji životnog prostora. Uz sav respekt islamske komponente, i to ne islamske u nekom užem smislu kao vjere, nego kao jednog cijelog sistema, vrijednosnog orijentiranja Bošnjaka, koji je uticao na kulturni, duhovni i moralni aspekt njihovog bića, ne radi se dovoljno na razvijanju sekularnih dimenzija karakterističnih za svaku modernu naciju. Ne može se govoriti o demokratskom društvu, o građanskom ambijentu tamo gdje figuriraju harizme i gdje narod ima sklonosti da producira harizme. Sa svakom normalizacijom društvenog života, sa demokratizacijom javnog života, javne sfere, sa ulaženjem društva u jedan normalan poredak reda, mira i izvjesnosti, nestaje tlo za harizme. Tad nastaje doba panike i straha. Sa ulaženjem BiH u normalne građanske i demokratske odnose gubi se tlo na kome će moći figurirati harizme. Naravno, ni demokratsko društvo nije društvo bez autoriteta, ali racionalnih autoriteta. Svaka harizma opčarava prosjećnu nacionalnu svijest i na tom očaravanju opstaje. Zadatak je demokratskih snaga da rade na raščaravanju prosječne nacionalne svijesti. Bošnjaci su još na razini političkog razvoja, gdje kao narod dobacujemo samo do ličnog interesa. Dakle za prosječnu bošnjačku svijest krajniji domet svijesti je lični interes. Zato je potrebno novo bošnjačko mišljenje, jedan novi iskorak, model i generalni odgovor na unutar bošnjačku komunikaciju između islamske i sekularne inteligencije. Bošnjaci nemaju inteligenciju, nemaju slobodne samostalne intelektualce, koji će misliti drugačije i zato neće biti sankcionisani.

    Zašto treba nacionalni program? 1. Otklanjanje svih sumnji u Bošnjake kao nosioce islamskog terorizma. 2. Bijeg iz kriza orijentacija Bošnjaka. 3. Produkcija bošnjačke inteligencije, duhovno, nacionalno, patriotski orjentisane, elite koja će modelirati bošnjačko mišljenje i vezati bošnjačke nacionalne institucije za državu. 4. Definisanje odnosa prema zajedničkim vrijednostima Bošnjaka: država BiH, kultura, bosanski jezik, tolerancija, demokratija i kultura rada. 5. Definisanje nacionalnih prioriteta Bošnjaka: očuvanje u vlasništvu grunt na zemlji, osigurati povratak izbjeglih i raseljenih na svoja ognjišta, stimulirati natalitet, roditeljsku i društvenu brigu o djeci, prihvatiti savremene tehnologije i metode u osvajanju znanja, zapošljavanje kao mjera uspjeha u ekonomskoj i političkoj vlasti, osiguranje minimuma socijalne sigurnosti, osigurati visoke standarde zdrastvenih usluga, osigurati zaštitu kulturne i prirodne baštine.