Bošnjački intelektualci iz Zenice spriječili su genocid nad Romima

Drugi svjetski rat donio je veliku neizvjesnost za sve one koji nisu bili po mjeri vladajućeg fašističkog režima. Represivne metode prema drugom i drugačijem bile su na svakodnevnom repertoaru, a najstravičnija su bila ubistva koja su činjena prema drugom i drugačijem. Nažalost, fašistička vlast bila je prisutna i u našoj domovini Bosni  i Hercegovini, a u nemilosti vođa fašističke tvorevine Nezavisne Države Hrvatske posebno su se našli nezaštićeni Romi.

Protjerivanje u koncentracione logore povod za reakciju

U proljeće 1942. godine fašistička represija bila je sve više izraženija, naime na području srednje Bosne fašisti su se odlučili za radikalne akcije prema Romima, a najviše su bili ugroženi Romi iz Travnika, koji su trebali biti poslani u koncentracione logore. Na ovakve istupe fašističke vlasti veoma brzo su reagovali intelektualci bošnjačke nacionalnosti sa područja Zenice. Oni su željeli što hitnije spriječiti eventualne egzoduse i ubijanja svojih sugrađana Roma, a prvi korak ka tom cilju bio je javni istup intelektualaca sa jasno definisanim zahtjevima prema fašističkim vlastima u vidu rezolucije. Zenička rezolucija imala je za cilj staviti Rome pod zaštitu Bošnjaka, na način da se vjersko pitanje istakne u prvi plan.

Tekst Zeničke rezolucije:

ZENIČKA REZOLUCIJA (Zenica, 26.V 1942.)

Zenički muslimani održali su sastanak povodom upućivanja u sabirne logore muslimana takozvanih „Cigana“ iz Travnika i povodom glasina da će se isto tako postupiti i s ostalim muslimanima takozvanim „Ciganima“ Herceg Bosne, pa su nakon svestranog proučavanja ovog za islamsku zajednicu vrlo važnog pitanja konstatovali sljedeće:

Sveta, uzvišena i zakonom priznata vjera Islama ne poznaje podjelu ljudi po rasi i klasi. Jedino priznaje razlikovanje po uljudbi i pojedinačnoj vrijednosti, pošto su najpribraniji kod Boga dž.š. samo oni, koji se najtačnije drže propisa vjere.

1. Muslimani takozvani Cigani jesu sastavni dio muslimanskog elementa u Herceg Bosni. Oni se ni po čemu ne razlikuju od ostalih muslimana. Rađaju se u miru kao muslimani, vode se u istim matičnim knjigama, izvršavaju sve obrede Islama, žene se i udaju sa ostalim muslimanima i muslimani ih nisu nikada smatrali, da su što drugo nego muslimani kao i istali. Uvijek su sa ostalim muslimanima jednako izvršavali vjerske i državne dužnosti,a uvažavali su i ista prava kao i svi muslimani u svim vremenima svoje prošlosti i sadašnjosti. Svi muslimani bez razlike ih i sada kao i uvijek smatraju dijelom svoga vlastitog i zajedničkog tijela, te najenergičnije i najžešće osuđuju svako izdvajanje i razlikovanje ovih muslimana od ostalih. Svi muslimani hoće i jednodušno traže, da ovi muslimani imaju isti položaj kao i svi ostali muslimani Herceg Bosne. 3
2. Pod pojmom „Cigani“ imade se smatrati samo necivilizovani nomad (skitnica) koji nema stalnog nastana, niti određene uljudbe, nego se skita od mjesta do mjesta, provodi lupeški život i za koga ne postoje nikakve ni državne ni druge granice.
3. Postoji odredba Ministarstva unutarnjih poslova od 30. VIII 1941. broj:3266/41 koja određuje, da se u tzv. „Bijele cigane“ muslimane nema dirati, jer su isti imadu smatrati Arijevcima. S toga i na iste ne smiju se primjenjivati nikakve mjere već određene, ili koje će se u buduće odrediti protiv Cigana.

Prijepis ove odredbe se prilaže.

Radi toga su zenički muslimani odlučili, da ove svoje zaključke i konstatacije upute svojim najvišim vjerskim vlastima od kojih žele i traže slijedeće:

Da se najžurnije učini sve potrebno, da mjerodavni faktori pozovu sve upravne vlasti, da je odredba Ministarstva unutarnjih poslova od 30.VIII 1941. br. 32661/41. strogo respektuje i da se ovaj dio našeg muslimanskog elementa kao i svi muslimani, koji imaju svoja stalna boravišta i zanimanja zaštite.

1. da se najžurnije zatraži, da se svi oni, koji su već odvedeni u sabirne logore povrate svojim kućama i našoj muslimanskoj zajednici.
2. da se zatraži od mjerodavnih faktora, da se one vlasti i organi, koji rade protivno ministarskoj odredbi od 30. VIII 1941. br. 32661/41 pozovu na odgovornost i privredu zasluženoj kazni.

Potpisnici rezolucija:

Šaćir Konjhodžić, predsjednik kotarskog suda, Abdulah ef. Serdarević, direktor medrese i predsjednik vakufsko-mearifskog povjerenstva, Mehmedalija Tarabar, posjednik, Fadil Imamović, sudac, Ragib Hadžiabdić, upravitelj kaznione, Hasib Mujić, šerijatski sudac, Midhat Serdarević, tajnik željezare, Asim ef. Tarabar, džematski imam, Muhamed Kundalić, šerijatski sudac, dr. Hasib Muminagić. liječnik, Mensur Serdarević, činovnik željezare, Osman ef. Mutapčić, posjednik, Mehmed ef. Čoloman, predsjednik El-Hidaje, Teufik Limić, školski upravitelj, Huseinbeg Kulenović, blagajnik kaznione, Mustafa Šestić, trgovac, Enis Mutapčić, trgovac, Salih Mehmedić, trgovac, Muhamed Selesković, činovnik, Abdulah Tabaković, obrtnik, Safvet Karić, Ahmed Osmanagić, činovnik, Smail Soko, gruntovničar, Avdaga Haramandić, trgovac, Salim Tarabar, posjednik, Muhamed Salčinović, trgovac, Mustafa Panjević, trgovac.

Rezolucija je pokazala jasnu opredjeljenost zeničkih Bošnjaka za antifašizam, čime je poslana poruka tolerancije, ali i jasne distanciranosti od fašističkih zločina.

Za Akos.ba piše: Admir Lisica