BOŠNJAČKI HOMER: Stoljeće i po od rođenja epskog pjesnika Avde Međedovića
Svojih vrijednosti tek se sjetimo kad nam neko skrene pažnju na njih. Sa njima se u svom povijesno-kulturnom hodu nismo posebno dičili niti hvalisali, odnosno nismo ih iznosili navidjelo javnosti. Piše: SELMAN SELHANOVIĆ
Doduše, drugi iz našeg okruženja su nam te i takve vrijednosti minimizirali i marginazirali, ali i mi sami kao narod, ruku na srce, nismo isticali. Tako smo u proteklom periodu svoje vrijednosti zatajivali i skrivali, a druge, nasuprot, veličali. Kako tome nismo predavali važnost, drugi su naše vrijednosti uzimali i svojatali. Međutim, kako svako vrijeme nosi svoje breme tako se i mi trebamo, ako Bog da, oslobađati nametnutih okova prošlosti, te svoje vrijednosti s ponosom isticati svijetu u kome živimo. S obzirom na sadašnje okolnosti možemo se zapitati da je kojim slučajem pjesnik Avdo Međedović u svom vremenu bio slobodan i da je uživao podršku naroda i države, kakav bi bio tek on pjesnik?
“… To je bilo, kad se je činilo,
U taj zeman sjajnog Sulejmana,
Dobra Bosna a dobar i zeman.
Dobro ih je pomagao sultan.
Od mene vi malo razgovara,
A od Boga dugo i široko…”
(“Ženidba Smailagić Meha”, 12300-12306)
No ono što je, sa ove distance, sigurno jeste da je Avdo Međedović – ličnost svjetskog renomea, te da ga s pravom mnogi još nazivaju bošnjački Homer. I ne samo da Avdi Međedoviću pripisuju te epitete i kvalitete, nego svjetski stručnjaci ističu da on čak nadmašuje ovog starog grčkog pjesnika. Upravo, američki stručnjaci A. Lord i M. Perri su Avda Međedovića otkrili kao „pjevača priča“ koji je oživotvorio homersko pitanje dajući odgovor na koji se način čuva sjećanje na povijesne junake i događaje, i kako se ono prenosi s koljena na koljeno. Istaknimo samo da se u zbirci biblioteke na Univerzitetu u Harvardu nalazi još osamnaest Avdovih epova koji iščekuju stručnu i kritičku obradu. Radi se o tradiciji svakog naroda po kojem se oni prepoznaju, pa na primjer Prešern predstavlja slovenačku književnost, Gundulić- hrvatsku, Dante- italijansku, Šekspir- englesku itd. Ovako trebali su nam Amerikanci reći da imamo jednog od najvećih pjevača epskih pjesama. Amerikanci su nam tako 1974.godine prvi objavili ep Avda Međedovića „Ženidba Smailagić Mehe“, da bi gapriredio dr. Enes Kujundžić objavivši ga u Bosni i Hercegovini, dok je treći put 1994.g. svjetlo dana ugledao u Njemačkoj. Otuda sada naša omladina nema značajniji uvid i znanje o ovom našem znamenitom pjesniku. Nažalost, o njemu se ti vidici dalje ne šire. I, ne samo da se o liku i djelu Avda Međedovića ne izučava u našim školama, nego nema ni adekvatnih obilježja. Tek odnedavno jedna škola u Novom Pazaru, kao i jedna ulica u Podgorici- nosi ime ovog čuvara naše usmene tradicije. Štaviše, mnogi i ne znaju ni tačan datum njegova rođenja, pa se u nekim enciklopedijama i tekstovima na internetu spominju različiti datumi. Na nišanu na mezarju u Obrovu- Akovi, kod Bijelog Polja, gdje je Avdo Međedović ukopan uklesan je datum rođenja 22.05.1866.g. Mezarje je dala urediti Matica Bošnjaka – Društvo za kulturu, znanost i umjetnost Sandžaka, na čijem čelu se nalazi prof. dr. Šefket Krcić, koji se zdušno zalagao i zalaže u afirmiranju djela Avda Međedovića . „Avdova poezija želi sačuvati bošnjački narod od poniženja i asimilacije koji mu nameću stalni agresorski režimi prema Bosni i Hercegovini i Sandžaku“, ističe dr. Krcić akcentirajući da se sa Avdovim djelima Bošnjaci svrstavaju u narode koji daju ton i smisao civilizacijskim tokovima.
Konačno, naša namjera bila je da obilježavanjem 150- godišnjice od rođenja Avda Međedovića – ukažemo na značaj ovog našeg i svjetskog epskog pjevača koji svakako zaslužuje da bude uvršten u naš obrazovni proces. U tom smislu zamolili smo i dobili mišljenja nekih naših poznavalaca i istraživača usmene književnosti koje u cjelosti, imajući u obzir limintiranost prostorom u listu, nismo mogli prezentirati. Nadamo se da će budući radovi na ovu temu biti inicirajući, šireći vrijednosti o nama samima.
Cijeli tekst u Preporodu od 15. maja
preporod.com
