Bošnjaci su vakufima gradili Osmansko carstvo
Piše: Haris DERVIŠEVIĆ
Najjednostavnija definicija vakufa jeste odricanje lične imovine pojedinca za opće dobro. Bošnjaci su, prihvatajući dužnosti u osmanskoj državi, istovremeno prihvatali običaje i norme osmanskog društva, među kojima je važno mjesto zauzimala institucija vakufa.
O velikanima porijeklom iz Bosne koji su podigli zadužbine u Osmanskom carstvu pisali su mnogi, među kojima Gülru Necipoğlu, profesorica islamske arhitekture na Harvardu. U tekstu Paše iz dalmatinskog zaleđa kao kulturni posrednicipredstavila je kulturnu djelatnost trojice utjecajnih Bošnjaka iz sredine 16. stoljeća – Rustem-paše, Semiz Ali-paše i Mehmed-paše Sokolovića. Na ovom tragu pisao je Kenan Šurković, urednik Islamic Arts Magazinea. Ciklus predavanja o Bošnjacima kao mecenama umjetnosti sublimirao je u tekstu Arhitektonsko naslijeđe Bošnjaka u Istanbulu, osvrnuvši se na njihove džamije izgrađene u osmanskoj prijestolnici.
Atik Ali-paša, veliki graditelj
Među Bošnjacima vakifima iz rane faze osmanske vladavine u Bosni ističe se Hadum Atik Ali‑paša (?–1511), za kojeg se vjeruje da je rođen u blizini Sarajeva. Bilježi ga se kao dobrog vojskovođu, a naročito je bio uspješan u bitkama protiv Memluka. Pored vojničkih dužnosti, bio je i smederevski valija te rumelijski beglerbeg. Napredovao je sve do pozicije velikog vezira, a ovu je dužnost obavljao u dva puta (od 1501. do 1503. i od 1506. do 1511. godine). Bio je i veliki pokrovitelj umjetnosti, a njegov lični sekretar bio je pjesnik Mesīhī. Znameniti historičar arhitekture Godfrey Goodwin u knjizi Historija osmanske arhitekture za Atik Ali‑pašu kaže da je “bio veliki graditelj”.
Pouzdano se zna da je podigao dvije džamije u Istanbulu na Fatihu koje nose ime po svom osnivaču. Prvu džamiju, Gazi Atik Ali-pašinu, sagradio je 1496. godine. Nalazi se na ulazu u Kapali čaršiju. Džamijski su kompleks nekada činili imaret, medresa i tekija, koje je u djelu Topografija Konstantinopolja opisao francuski putopisac Petrus Gyllius. Potom je dao sagraditi Vasat Atik Ali-pašinu džamiju, koja je završena 1512. godine, nakon njegove smrti. Ovaj objekt zanimljiv je jer pripada tipu Ulu džamije, odnosno, uklapa se u brusanski stil osmanske arhitekture. Građevine ovog tipa imaju kvadratnu osnovu molitvenog prostora prekrivenog manjim kupolama. Kako se Vasat Atik Ali-pašina džamija nalazi u blizini izvora Zindžirlikuju, poznata je i kao Zindžirlikuju džamija.
Ahmed-paša Hercegović bio je pet puta veliki vezir
Nisu svi Bošnjaci koji su prosperirali u osmanskom društvu prihvatili islam kroz devširmu. Neki su to činili slobodnim izborom. Za Ahmed-pašu Hercegovića (1456–1517), sina hercega Stjepana Vukčića Kosače, Hazim Šabanović kaže da je “otišao u Istanbul” i “prigrlio islam”. Prema Šabanoviću, on je nakon svađe s bratom oko nasljedstva utočište potražio u osmanskoj prijestolnici u kojoj je srdačno primljen. Obavljao je različite dužnosti. Počeo je kao mir-i alem (državni zastavnik), potom je postavljen za sandžak‑bega pokrajine Hamid, te Burse, zatim za beglerbega Anadolije, a onda je biran za kapudan-pašu (kapetan mornarice) te velikog vezira u pet navrata. Nedaleko od Edirnea, u malom mjestu Keşan, sagradio je han, česmu, hamam i džamiju 1511. godine.
Iz iste godine potječe njegov kompleks u gradu Urla kojeg su nekada činili džamija, turbe, šadrvan i hamam. Sačuvani su samo ostaci hamama i džamije, poznate kao Kapan džamija. Općina Urla danas ulaže znatan napor da se lokalitet hamama arheološki istraži i ponudi kao nezaobilazna kulturna i turistička značajka, a novija istraživanja obavio je izmirski Institut za tehnologiju. U Ahmed-pašin vakuf ubrajaju se i hamam i dućani u Bornovi (dio Izmira), tri stotine dućana u predgrađu Güzelhisara, dvije stotine dućana u predgrađu Uşaka, te karavan‑saraj u Kütahyi. O luksuzu u kojem je živio svjedoči popis imovine sastavljen poslije njegove smrti. Među predmetima ostalim iza njega izdvaja se zlatni poslužavnik težak 17,6 kilograma, čija je vrijednost procijenjena na 234.000 akči.
Rustem-paša, graditelj brojnih vakufa
Među značajnim ličnostima osmanske države u 16. stoljeću izdvaja se veliki vezir Damat Rustem-paša (1500?–1561), rođen u okolini Sarajeva. Unovčen kroz devširmu, odlazi u Carigrad, u kojem stječe visoku naobrazbu. Prije dolaska na mjesto velikog vezira obavlja niz značajnih dužnosti, poput silāhdāra (sultanskog oružara), mīrāhūr-i evvela (brine se o sultanskim konjima) te beglerbega Diyarbakıra, potom i Anadolije. Prvi je put imenovan velikim vezirom 1544. godine, i na tom položaju ostaje devet godina, da bi spletom okolnosti bio smijenjen. Nakon kratke pauze, drugi put biva imenovan 1555. godine i veliki vezir ostaje do smrti 1561. godine.
Bio je veliki mecena. Podiže brojne džamije, medrese, imarete, karavan‑saraje i druge objekte diljem Anadolije i Balkana. Pretpostavlja se da je u Bosanskom sandžaku, rodnom kraju, sagradio pet kamenih mostova, od kojih je jedino sačuvan most na Plandištu, u narodu poznat kao Rimski most. Istraživanja pokazuju da se u blizini današnjeg betonskog mosta, nedaleko od zgrade Općine Ilidža, nalazio Rustem-pašin most, a do njega karavan‑saraj. Najpoznatija je njegova zadužbina u Bosni Brusa bezistan, koji je dobio ime po svili iz Burse koja se u njemu prodavala. Rustem-paša podiže zadužbine i u drugim dijelovima Osmanskog carstva. Gradi karavan‑saraje u Edirneu, Bursi i Erzurumu. U Bursi, čuvenoj po termalnim vodama, 1522. godine podiže hamam poznat kao Jeni Kaplidža hamam. Evlija Čelebija prenosi da je sultan Sulejman Zakonodavac izliječio giht mineralnim vodama Burse te je zbog toga naložio Rustem-paši gradnju hamama.
U Tekirdağu se nalazi kompleks Rustem‑paše, građen između 1552. i 1553. godine po nacrtima Mimara Sinana. Ovaj najznačajniji spomenik Tekirdağa činili su nekada džamija, hamam, medresa, imaret i karavan‑saraj. Danas je dosta oštećen. U osmanskoj prijestolnici Rustem-paša gradi nekoliko objekata. Izdvaja se han na sjevernoj strani Zlatnog roga, a kao arhitekt se ponovo potpisuje Mimar Sinan. Uz han se nalazi medresa, još jedno djelo Mimara Sinana. Prema tarihu, podignuta je 1551. godine. Medresa ima jedinstven oktagonalni plan. Znatan broj historičara osmanske arhitekture slaže se da je među boljim, uvjetno kazano, ljepšim vezirskim džamijama Mimara Sinana upravo Rustem-pašina džamija u Istanbulu. Završena je 1561. godine, u godini Rustem-pašine smrti. Za njegovog brata Sinan-pašu, glavnog zapovjednika osmanske flote, Mimar Sinan na Beşiktaşu u Istanbulu izgradio je džamiju.
Semiz Ali-paša, oslonac sultana Sulejmana
Na mjestu je velikog vezira Rustem-pašu naslijedio Semiz Ali-paša, Bošnjak koji je ovu uglednu funkciju obavljao od 1561. do 1565. godine. Ugled koji je uživao na dvoru primijetio je venecijanski ambasador u Kairu, konstatirajući da je ostarjeli sultan Sulejman Zakonodavac bio veoma vezan za ovog velikog vezira. Prema ovom navodu, sultan se oslanjao na Semiz Ali‑pašu više nego na bilo kojeg drugog njegovog prethodnika, s izuzetkom Ibrahim-paše Pargalia. Slično drugim velikim vezirima bošnjačkog porijekla, i Semiz Ali-paša ostavio je bogat vakuf.
U Istanbulu na Ejupu podiže česmu 1558. godine, te medresu na Fatihu 1565. godine, koju projektira Mimar Sinan. Za razliku od drugih vezirskih medresa, ova se nalazi izvan centralnog kompleksa. Nalikuje medresi sultana Sulejmana Zakonodavca. Mimar Sinan za Semiz Ali-pašu u Edirneu gradi bezistan 1568. godine, kojeg čine sto trideset dućana. Bezistan je dug tri stotine metara i ima šest ulaza. Najznačajniji osmanski spomenik grada Babaeski jeste džamija Semiz Ali-paše, koju je također projektirao Mimar Sinam. Gradnja je završena nakon Ali-pašine smrti, 1572. godine.
Mehmed-paša Sokolović, veliki vezir trojice sultana
Vjerovatno najčuveniji Bošnjak što je služio osmanskoj državi bio je Mehmed-paša Sokolović (1506–1679), veliki vezir trojice sultana – Sulejmana Zakonodavca, Selima II i Murata III. Ostavljajući po strani njegove velike zasluge u politici i vojne podvige, Sokolović je iza sebe ostavio brojne vakufe. U Bosni je najpoznatiji most kojeg je dao sagraditi u Višegradu 1577. godine, a arhitekt ovog zdanja bio je Mimar Sinan. Danas se most nalazi na listi UNESCO‑a svjetske baštine.
Sedam godina prije gradnje ovog mosta, Mimar Sinan za Mehmed-pašu gradi most u Anadoliji nedaleko od Alpulla. Skoro istovremeno, od 1569. do 1571. godine, u Lüleburgazu Mimar Sinan projektira kompleks Mehmed-paše Sokolovića. Dvadesetak kilometara od Lüleburgaza, u Büyükkarıştıranu, podiže karavan‑saraj. I ovaj je projekt djelo Mimara Sinana. U predgrađu Istanbula, naselju poznatom kao Büyükçekmece, gradi medresu i mesdžid, a arhitekt je opet Mimar Sinan. Uz ranije spomenutu džamiju Rustem-paše, džamija Mehmed-paše Sokolovića iz 1572. godine, također izgrađena u Istanbulu, ubraja se u najljepše manje džamije Mimara Sinana. Uz džamiju gradi tekiju i medresu. Čini se zanimljivim spomenuti da su dijelovi crnog kamena (al-hajar al-aswad) ugrađeni u dijelove ove džamije, odnosno, jedan iznad ulaza, jedan u mihrab i dva u mimber. Druga džamija Mehmed-paše Sokolovića u Istanbulu poznata je kao Azap Kapi džamija i opet je djelo velikog Sinana, a izgrađena je 1578. godine. Premda je manjih dimenzija, džamija nalikuje Selimiji džamiji u Edirneu.
Mimar Sinan za ovog velikog vezira podiže hamam u Edirneu skladnih proporcija i s odvojenim prostorijama za muškarce i žene. U Siriji, tačnije Halepu, Sokolović 1574. godine podiže kompleks u sklopu kojeg je karavan‑saraj Han Al-Džumruk. Turbe Mehmed-paše Sokolovića i njegove supruge sultanije Ismihan Sinanovo je djelo nastalo 1569. godine. Kompleks uz turbeta čine medrese, škola Kur’ana i nekoliko šadrvana. Kao sjećanje na svog ranopreminulog sina Kasima, angažira Mimara Sinana za gradnju džamije Kasim-bega Sokolovića u Havsi. Gradnja je dovršena 1577. godine. Arslanagića most na Trebišnjici podigao je Mehmed-paša Sokolović. Tačan datum gradnje nije poznat, kao ni datum gradnje karavan‑saraja koji se nalazio nedaleko od mosta. Postoji predanje da je i most podigao kao sjećanje na sina Kasim-bega. Ovo su odabrani objekti koje je Mimar Sinan projektirao za Mehmed-pašu, tako da nije čudno zašto se upravo Mehmed-paša Sokolović smatra za jednog od najvećih naručilaca najznačajnijeg osmanskog arhitekte.
Lala Mustafa-paša, vakif Kipra i Sirije
Brojni su ljudi iz Bosne u Egipat odlazili kao namjesnici, kadije, učenjaci, te kao tragaoci za znanjem. Među njima je i Lala Mustafa-paša (oko 1500–1580), koji je kratko služio kao upravnik Egipta 1549. godine. Bio je imenovan i za beglerbega Damaska, a na mjestu velikog vezira proveo je samo tri mjeseca 1580. godine. Poznat je po osvajanju Kipra 1571. godine. Nakon što je zauzeo kiparsku luku Famagusta, katedralu Sv. Nikole preuredio je u džamiju. Deceniju prije, 1562. godine, Lala Mustafa-paša u Erzurumu gradi džamiju. Iste godine podiže vakuf u Ilgınu, kojeg su činili džamija, bezistan, medresa, imaret, tabhana i karavan‑saraj. Prvi veći vezirski vakuf u Damasku bila je Lala-pašina džamija, a kompleks su pored džamije činili hamam, tri hana i dvije pijace.
Kujudžu Murat-paša, sultanov punac
Na mjestu velikog vezira od 1606. do 1611. godine bio je Kujudžu Murat-paša (?–1611). Poput svog sunarodnjaka i prethodnika Lala-paše, podiže kompleks u Damasku, odnosno pijacu i bezistan nedaleko od velike Omejadske džamije. Nije zaboravio podignuti ni objekte u Istanbulu, te tako gradi medresu, koju danas koristi Univerzitet u Istanbulu. Treba dodati da je bio u rodbinskim vezama sa sultanskim dvorom, jer je njegova kćerka Fatma Hatun bila supruga sultana Ahmeda I.
Silahdar Mustafa-paša, vakif Hadži Sinanove tekije
Još jedan veliki vakif vodi porijeklo iz Bosne. Riječ je o Silahdar Mustafa-paši. U rodnom kraju poznat je po gradnji tekije u Sarajevu 1638. godine. Premda je poznata po Mustafinom ocu Hadži Sinanu, tekija originalno nosi ime po svom utemeljitelju. Obavljao je dužnost silahdara (oružara) sultana Murata IV, a bio je i beglerbeg Damaska, kapudanpaša (kapetan mornarice) te beglerbeg Budima i Rumelije. Upravljajući Damaskom, predvodio je sirijske trupe u osvajanju Bagdada, gdje se pokazao kao vrstan vojskovođa. U Bosni je malo poznato da je 1637. godine sagradio karavan‑saraj u gradu Malatya sa sto sedamdeset soba. U svom opisu Istanbula Evlija Čelebija prenosi da se njegov dvor nalazio nedaleko od džamije Sulejmanije, te dodaje da je Mustafa-paša 1636. godine sagradio javnu česmu. U riznici Topkapı Sarayı u Istanbulu nalazi se naročit dijamant s manjim dragim kamenjem, a na ploči koja ga uokviruje zapisano je da je to dar Mustafa Silahdar-paše. Puška Mustafa-paše čuva se u Vojnom muzeju i kulturnom centru komande u Istanbulu.
