Bošnjaci, muslimani i Zapad

Najočiglednije i najintenzivnije odvajanje sekularnog od državnog vidimo u ovom vremenu u kojem sada živimo. Vjera je nažalost sve češće ta koja se u dovodi u vezu sa tradicijom i običajima  a nikako sa potrebom, nuždom i neophodnim duševnim mirom.

Udaljavamo se jedni od drugih, udaljavamo se od lijepog, a hrlimo onome što je samo prekriveno sjenom ljepote ispod koje se krije mnogo zla.

Zapad i vjera

Zapad prednjači po broju onih koji se izjašnjavaju kao ateisti i koji najčešće naša vjerska opredjeljenja nigdje ne vežu kao bitne karakteristike naše ličnosti.No, vjera je ta koja gradi naš karakter. Bedemi na granicama dozvoljenog i zabranjenog u našim glavama su ustvari vjerska ograničenja i dopuštenja.

Nemogućnost dokazivanja spiritualnih stvari je naučnike potpuno udaljila od vjere. No, zanemarimo Zapad i ono što se dešava tamo, mada mi i nismo daleko od njega i mada je njegova granica uveliko na našoj kapiji.

Kolika je naša udaljenost od islama?

Postavimo pitanje koliko smo mi ustvari, Bošnjaci, udaljeni od vjere i Islama. Najčešće smo predstavljeni kao narod sa karakteristikama istinskog dobročinstva, gostoprimstva, srdačnosti, te kako samo mi kažemo nekog rahatluka i posebnog ćejifa. I to i jeste tako. Ali, sve to proističe iz našeg vjerskog identiteta i pečata, ma koliko to nekome teško bilo priznati. Vjera je upravo ta koja je u nas usadila sve ove ljepote kojima se danas ponosimo. Međutim, vremenom postajemo sve udaljeniji od izvora, od naše vjere.

Koliko smo se mi zapravo udaljili od Islama vidimo najprije u praznim džamijama, nepopunjenim safovima i prašini na Kuranima. Vraćanje izvoru je vraćanje uspjehu. Trebali bi biti ponosni što smo rođeni gdje jesmo i kako jesmo. Ponosni što smo muslimani u Evropi, na Zapadu, istom onom Zapadu koje kulminira po ateizmu. U vremenu kojem se naša vjera predstavlja kao korijen terorizma dokažimo da je ona more svih naših vrijednosti.

Da li je vjera ta koja se prilagođava našem  životu?

Često čujemo da je vjera ona koja se treba prilagođavati uvjetima u kojima se nalazimo , načinu i stilu života kojim živimo. I nažalost, ali sve više ljudi  pada na ovu besmislenu rečenicu koja nema nikakvu lijepu poruku i pouku. Vjera je život i ona je ona koja postavlja norme i prema kojoj se živi, ona nije nikako ona koja treba da se prilagođava nečeu.

Zakoni i pravila islama su jasno definisani, precizirani i u detalje određeni. Gospodar nikoga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti i vjera nije tu da čovjeka sputava u lijepom i dobrom. No, moguće je dostići i postići samo ono u čemu imamo iskren nijjet.

Kako biti musliman u Evropi?

Bosna i Hercegovina i muslimani u njoj su dokaz spoja sekularnog i duhovnog na jedan poseban način. Međutim , slagali bi sami sebe kada bi povjerovali da je idealna situacija u kojoj smo. Napredak i promjena na bolje je i više nego potrebna. Najprije bi ta promjena trebala doći od nas, samih. Pojedinaca, koji bi bili primjer drugima. Rad na našim vlastitim greškama i postupcima je najbolje rješenje za napredak čitave zajednice.

Najbolji način da sebe predstavimo u  najboljem svjetlu je da stječemo znanja, živimo životom vjere i trudimo se biti bolji ljudi. Evropi, a i svijetu, su potrebni očigledni primjeri da islam nije terorizam i da su  muslimani uspješni ljudi.

Danas, sutra ili možda upravo sada neko će svojim vlastitim postupcima pokazati kako je lijepo i moguće biti musliman, a uz to i Evropljanin.

Piše: Lamija Nezirović

Akos.ba