Bošnjaci Kosova obilježili 20 godina od uvođenja nastave iz nacionalne grupe predmeta

U Rečanima kod Prizrena 31. jula ove godine prigodnim skupom obilježeno je dvadeset godina od uvođenja nastave na bosanskom jeziku na Kosovu i dopremanja udžbenika iz Bosne i Hercegovine. Skup je organiziralo KUD “Šarski behar” uz podršku Ministarstva dijaspore i strateških investicija Vlade Kosova. Naime, odmah nakon što je pred NATO snagama Vojska Savezne Republike Jugoslavije kapitulirala na Kosovu i otpočela povlačenje u Srbiju 1. juna 1999. godine, bošnjački aktivisti s Kosova (Prizren, Peć, Dragaš, Mitrovica), svjesni historijskog trenutka i važnosti jezika za opstanak i razvoj jednog naroda, pokreću inicijativu za nastavu na bosanskom jeziku na Kosovu. I uspijevaju do početka nove školske 1999/2000. godine dobiti dozvole od tadašnjeg Ministarstva obrazovanja privremene Vlade Kosova kao i UNMIK administracije (Privremena administrativna misija Ujedinjenih naroda na Kosovu), te se bosanski jezik počinje zvanično učiti u školama na Kosovu koje su pohađali Bošnjaci.

Skupu u Rečanima prisustvovao je veliki broj zvanica s Kosova: prof. dr. Halim Hyseni iz tadašnjeg Ministarstva obrazovanja privremene Vlade Kosova, koji je pomogao u komunikaciji s UNMIK administracijom za dobijanje dozvole za uvoz udžbenika iz Bosne i Hercegovine; potom i tadašnji predsjednici općina Prizren i Dragaš prof. dr. Kadri Kryeziu i prof. Ajriz Melaqi. Skupu su prisustvovale i zvanice iz zemalja regije, poput delegacije Foruma Bošnjaka Sjeverne Makedonije na čelu s Enesom Šemsovićem. Iz Bosne i Hercegovine na skupu u Rečanima bio je Muharrem Zejnullahi, predsjednik Zajednice Albanaca u Bosni i Hercegovini i počasni konzul Albanije u Bosni i Hercegovini. Zbog viznog režima između Kosova i Bosne i Hercegovine, nije bilo drugih predstavnika iz Bosne i Hercegovine, ali se videolinkom obratio prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović, koji je u vrijeme dopremanja udžbenika iz Bosne na Kosovo bio ministar obrazovanja Federacije BiH i dao je nesebičnu podršku ovom projektu, od štampe do otpremanja udžbenika za Kosovo.

Obilježavanju 20 godina od uvođenja nastave na bosanskom jeziku na Kosovu prisustvovali su i predstavnici kosovske bošnjačke dijaspore: Udruženja “Schar” i “Manastirica” iz Züricha, potom Udruženja Bošnjaka Kosova EDB iz Dortmunda, Udruženja Bošnjaka Kosova iz Stuttgarta, Udruženja “Vitomirica” iz Luksemburga… Među zvanicama posebno mjesto zauzeli su direktni učesnici procesa uvođenja nastave na bosanskom jeziku, kao i dopremanja udžbenika iz Bosne i Hercegovine, i to: Ahmed Sijarić iz Peći, Mustafa Balje iz Prizrena, Kanita Aliagić iz Sarajeva i Ćerim Bajrami (aktuelni zamjenik ministra za dijasporu i strateške investicije u Vladi Kosova). Od političkih predstavnika ovoj važnoj godišnjici prisustvovali su, uz spomenutog Ćerima Bajramija i Duda Balje, bošnjačka poslanica u Parlamentu Kosova, te Afrim Bekteši, također zamjenik ministra za dijasporu i strateške investicije Vlade Kosova. I naravno, skupu je prisustvovao veliki broj profesora i nastavnika koji na terenu implementiraju rezultate uvođenja u nastavu bosanskog jezika i nacionalnih predmeta.

Na skupu se, pored pozdravnih i svečanih obraćanja, dodjele zahvalnica svim važnim akterima u uspostavi obrazovanja Bošnjaka na bosanskom jeziku, kao i folklornih izvedbi i recitala, moglo čuti i izlaganje o tome kako se uspjelo 1999. godine doći do uspostave nastave na bosanskom jeziku, o direktnom i indirektnom značaju ovog čina, kao i o izazovima s kojima se danas susreće ova nastava u školama na Kosovu. Edis Jonuzi, sekretar KUD-a “Šarski behar”, pročitao je historijski tok uvođenja nastave na bosanskom jeziku.

“Nakon što se rodila ideja za bosanski jezik u kosovskim školama, proširena je po cijelom Kosovu gdje su živjeli pripadnici bošnjačkog naroda, ranije nacionalno popisani kao Muslimani, kojih je po zvaničnom popisu iz 1981. bilo oko 60 hiljada, od toga više od polovinu u pizrenskoj opštini. Ta inicijativa ubrzo je podržana gotovo kod svih pripadnika bošnjačkog naroda na Kosovu. U međuvremenu su u bošnjačkoj reviji Selam, koja je nastavila s izlaženjem i poslije rata na Kosovu, pripremljene i odštampane izjave roditelja, u kojima je stajalo da su roditelji saglasni da se njihova djeca školuju po planu i programu na bosanskom jeziku. Te izjave su preko nastavnog osoblja proširene po bošnjačkim naseljima i potpisivane od strane roditelja djece školskog uzrasta. Bilo je dobrog odaziva na potpisivanju tih izjava, gotovo u svim sredinama, osim u Gori, u općina Dragaš, gdje se 2/3 roditelja odlučilo da ostanu u starom sistemu školstva na srpskom jeziku. Nažalost, u nekim selima u Župi i Podgori kod Prizrena jedan broj roditelja pod određenim pritiscima iz Prizrena odlučio je da njihova djeca nastavu pohađaju na nematernjem albanskom jeziku, a u gradu Prizrenu neki od njih i na turskom.

Privremena Vlada Kosova i njeno Ministarstvo za obrazovanje, kao i UNMIK administracija prihvataju ove činjenice i zahtjev bošnjačke zajednice i zvaničnim odlukama odobravaju nastavu na bosanskom jeziku još u augustu 1999. godine. Iza ove ideje i akcija na terenu staju i ondašnje bošnjačke stranke Kosova: SDA i DRSM i uključuju se u njenu realizaciju. Odmah se postavilo pitanje planova i programa i udžbenika za nastavu na bosanskom jeziku. Urednici revije Selam promovirali su ideju da se za početak, za period tranzicije, za nastavu na bosanskom jeziku dopreme udžbenici iz Bosne i Hercegovine. I dok je Ministarstvo za obrazovanje Privremene vlade Kosova prihvatilo ovu ideju, ali s naznakama da nema mogućnosti da konkretno pomogne oko uvoza udžbenika, nova UNMIK administracija, preko nekih svojih birokrata, izražava rezervu za dozvolu uvoza udžbenika iz Bosne, kao i dopremu planova za nacionalnu grupu predmeta. Poslije mnogo napora i insistiranja, te ne odustajanja čelnih ljudi koji su vodili tu akciju iz revije Selam (Refki Alija, Mustafa Balje, Kanita Aliagić, Ćerim Ajrami) i tadašnjeg vrha SDA Kosova (Numan Balić, Sadik Idrizi, Nesim Mustafi, Zaim Elezi, Ahmed Sijarić), UNMIK uspostavlja neke kriterije, koji će se poslije mjesec do dva rada Radne grupe sastavljene od ljudi iz UNMIK-a, Ministarstva obrazovanja i predstavnika Bošnjaka iz SDA i Selama ispuniti i na kraju će UNMIK prihvatiti urađen elaborat kao osnovni dokument koji je bio i potpisan od spomenute mješovite radne grupe.

Taj dokument je osnova za odobrenje uvoza udžbenika iz BiH. Dva mjeseca prije tog odobrenja, nekoliko bošnjačkih aktivista, među kojima su bili urednici revije Selam i rukovodstvo SDA Kosova, uradit će sve dogovore u Ministarstvu obrazovanja Federacije BiH, kao i nešto kasnije u tamošnjem OHR-u, oko isporuke i dogovora za štampanja udžbenika u Bosni za nastavu na bosanskom jeziku u školama Kosova. UNMIK će na kraju zvanično poručiti količinu udžbenika iz dokumenta spomenutog Elaborata i platiti oko 70 posto troškova tog kontingenta knjiga iz Sarajeva, koji će sadržavati većinu udžbenika za osnovne škole i dio njih za srednje škole za nastavu na bosanskom jeziku ovdje na Kosovu. Razliku u cijeni platit će Ministarstvo obrazovanja Federacije BiH, koje je bilo garant dogovorene cijene sa štamparijama. Udžbenici su dopremljeni u organizaciji UNMIK-a (uz pomoć Unicefa) početkom aprila 2000. i podijeljeni po osnovnim školama na Kosovu. Nastava na Kosovu se, dakle, mogla odvijati normalno, a njena tranzicija dobila je puni smisao s tim udžbenicima, odnosno sa sadržajima u njima. Bošnjačka djeca Kosova prvi put u historiji dobijaju priliku da uče o svom narodu i svojoj kulturi.

Treba kazati da je od početka nastave s jeseni 1999. godine do aprila 2000., dakle do dopreme udžbenika iz Bosne, nastava na bosanskom jeziku održavana uz pomoć udžbenika koji su u nekoliko primjeraka donijeti na Kosovo augusta 1999. godine od Ćerima Bajramija i Refkija Alija koje im je u Sarajevu dao ministar Fahrudin Rizvanbegović. Bošnjačko nastavno osoblje u narednom se periodu uključuje u gotovo sve procese kosovskog obrazovnog sistema. Programi iz Bosne korigirani su i prilagođavani potrebama Bošnjaka na Kosovu. Tu je u jednom periodu najvažniju ulogu odigrao rahmetli prof. Alija Džogović. U međuvremenu se naš prosvjetni kadar uključio u izradu planova i programa iz četiri predmeta nacionalne grupe. Neki autori uradili su i dio udžbenika iz ovih predmeta koji se danas koriste u obrazovanju na bosanskom jeziku. Manji dio udžbenika koji se danas koriste u osnovnim školama na Kosovu za nastavu na bosanskom jeziku je iz Bosne. Nažalost, problem danas predstavlja činjenica da u srednjim i višim školama nema udžbenika. Bio je samo jedan uvoz udžbenika iz Bosne za srednje škole u školskoj 2015/2016. godini. I još jedan, veoma važan problem jeste odliv i osipanje broja učenika, uglavnom zbog odlaska s roditeljima u zapadnoevropske zemlje”, rekao je Jonuzi.

Doprinos uvođenju bosanskog jezika u školski program na Kosovu dali su i: Ajrul Birdani, Mehmed Hamze, Nuridin Jonuzi, prof. dr. Mehmed Meta, Irfan Ibrahimi, Esad Kurešapi, Rešadija Redžepagić, Faik Balić, Mehmed Ćeman i mnogi drugi, posebno iz reda nastavnog osoblja.

Ćerim Bajrami, danas zamjenik ministra za dijasporu i strateške investicije u Vladi Kosova, a u vrijeme uvođenja bosanskog jezika u nastavnim program na Kosovu jedan od ključnih aktera tog procesa, na skupu u Rečanima istakao je da je ogroman značaj uvođenja bosanskog jezika u nastavu na dalju integraciju i afirmaciju bošnjačke nacionalne zajednice u kosovsko društvo, te podvukao presudan značaj udžbenika iz Bosne za početak nastave i njeno održavanje u prvim godinama. Značaj učenja bosanskog jezika na Kosovu ima važnu ulogu i za kosovsku bošnjačku dijasporu, “čiji pripadnici, između ostalog, komuniciraju, čitaju literaturu, vode svoju djecu i na dopunsku nastavu i pohađanje vjeronauke na bosanskom jeziku, često zajedno sa svim drugim Bošnjacima u dijaspori”, istakao je Bajrami.

Za kraj treba spomenuti da su protekle školske godine na Kosovu, prema zvaničnim podacima Ministarstva obrazovanja Vlade Kosova, najbolje rezultate na kontrolnim testovima imali učenici iz nastave na bosanskom jeziku, s 86,70 posto tačno riješenih pitanja, potom učenici iz programa na turskom jeziku sa skoro 67 posto tačno odgovorenih pitanja, i na kraju učenici iz programa na albanskom jeziku s nešto više od 56 posto uspjeha. Ovaj je podatak obaveza za sve bošnjačke predstavnike na Kosovu da konstantno rade na poboljšanju i unapređenju nastave na bosanskom jeziku. Također, ovaj podatak obavezuje i Bošnjake Bosne, političke, kulturne, univerzitetske, akademske radnike da se osvrnu i više učine za Bošnjake izvan BiH, posebno Bošnjake iz zemalja bivše Jugoslavije.

Piše: Anes DŽUNUZOVIĆ

Stav.ba