Bošnjaci iz Sandžaka su još 1917. godine pokazali odanost svojoj matici Bosni i Hercegovini
Sjenička konferencija održana u augustu 1917. godine bila je odgovor na konstantno ugnjetavanje Bošnjaka i ostalih muslimana na teritoriji Crne Gore i Srbije. Cilj konferencije bilo je jasno definisanje političkih ciljeva Bošnjaka Sandžaka, koji su nakon 1878. ostali van granica svoje matice Bosne i Hercegovine.
Učesnici konferencije
Konferencija je održana u Sjenici, gradu čija je sudbina sasvim sigurno bila jedan od razloga za sazivanje ove konferencije. Naime, Sjenica je u više navrata doživjela stravične zločine od strane srpske i crnogorske vojske.
Na Sjeničkoj konferenciji prisustvovali su:
– Pljevalja, Mehmed-paša Bajrović, u svojstvu gradonačelnika i trojica delegata;
– Bijelog Polja, Hilmi-beg Kajabegović, načelnik grada;
– Berana, Duljko Rahmusović, načelnik grada;
– Rožaja, Sulejman-ef. Ćatović, muderris;
– Lozne, Ahmet Šahman, ljekar;
– Novog Pazara, Riza-beg Muratbegović, gradonačelnik;
– Sjenice, Rušdi-ef. Spahić, gradonačelnik;
– Prijepolja, Murat-beg Hašimbegović, gradonačelnik i Husni-ef. Jusufbegović;
– Priboja, Hasanagić (ime nije nije zapisano u izvorima), gradonačelnik;
– Nove Varoši, Sulejman-ef. Šećeragić, gradonačelnik.
Zajednički stav učesnika bio je da Sandžak treba biti vraćen u granice Bosne i Hercegovine, a ukoliko to ne bi dozvoljavale okolnosti onda se treba zadovoljiti autonomijom Sandžaka. Ipak, osnivanjem države SHS, sve odredbe donošene na konferenciji pale su u zaborav, a potpisnici deklaracije okarakterisani su kao austrofilski nastrojeni građani.
Hapšenja i ubistva
Učesnike konferencije, ali i ostale uglednike iz Sandžaka koji su podržavali odredbe koje je promovisala Sjenička deklaracija čekala je slična sudbina. Naime, svi su smatrani neprijateljima novonastale države, te su zbog toga podvrgnuti raznim represivnim metodama. Najteže je prošao gradonačelnik Bijelog Polja Hilmi-beg Kajabegović, koji je nakon povratka iz emigracije ubijen zajedno sa svojim pratiocima. Ovakav postupak prema uglednim Bošnjacima Sandžaka bila je potvrda da je donošenje ove deklaracije bilo nužno i ispravno.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
