Bosna kao inspiracija Maka Dizdara
Pjesničko stvaralaštvo Maka Dizdara opisuje traganje za srednjovjekovnom kulturom i baštinom Bosne i Hercegovine. On sebe postavlja u poziciju legitimnog baštinika kulture, pa se tako u središtu njegovih pjesničkih motiva nalaze kulturno-historijski bosanski elementi. Nastojao je da prikaže da bosanska kultura neprekidno teče od srednjeg vijeka, kako na jezičkom tako i na civilizacijskom planu. On u svojim stihovima uspješno sažima toplinu zavičajnog ognjišta i sjaj univerzalnih saznanja ljudske sudbine.
‘Zapis o zemlji’
Dizdarev ‘Zapis o zemlji’ je epitaf, epitaf koji nam pruža snažnu misaonu poruku, a ujedno je i pokazatelj pjesnikovih tradicijskih načela. Područje Bosne i Hercegovine je svjedočilo stećcima i epitafskim tekstovima, što za Dizdara predstavlja nadahnuće. Njegov poetski tekst prožima se sa starim epitafom do te mjere da se nekad teško razlučuju, prožimaju se, a paralelno teku pjesnikova tumačenja starih i vlastitih tekstova.On pjesmom želi osvijestiti čitatelje o stanju materijalnog i duhovnog siromaštva na području domovine, a indirektna poruka jeste poticanje na njegovanje jezičkog i kulturnog naslijeđa zavičaja.
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još da prostiš
Prkosna
Od
Sna
‘Zapis o zemlji’ je domoljubna pjesma, govori o bosanskoj zemlji opustošenoj kroz stoljeća. Ima formu dijaloga, koji se odvija između ‘vrlog pitca’ i ‘upitanog’, a dok je središnji motiv Bosna, za koju se ‘pitac’ i zanima. Dizdarev ‘pitac’ je i ‘vrli’, čime mu se daje moralni autoritet, ali ipak sa prizvukom ironije. Pitanja smislom bogata, složena, čak zamršena, koja postavlja onaj koji Bosnu ne poznaje, imaju za cilj naglašavanje pjesnikovog stava o onima koji Bosnu smatraju neznatnom. Također, ona prizivaju razmišljanja o tome ko smo, odakle dolazimo i kuda idemo. Poštapalica ‘da prostiš’, zvuči kao svojevrsno ograđivanje, kao izvinjenje jer pitaš za nešto nepristojno. ‘Upitani’ hitnim odgvorom o Bosni govori da je „i posna i bosa da prostiš, i hladna i gladna“, što je opomena onima koji Bosnu dovedoše u takvo stanje. Čitalac će, razumije se, stihove doživjeti shodno znanju, iskustvu, ukusu ili pak emocionalnom odnosu prema Bosni. U Bosni se vrlo često govori ne samo da bi se nešto kazalo već da bi se, možda čak i više, prešutilo. Bosna je po Dizdaru ‘prkosna od sna’, ona je prokosna i od onog što je sanjala, i najzad na javi ne prestaje da sanja, što je čini prkosnom. Posna i bosna i prkosna od sna, piscu ovih redova je bilo važno da kaže kako i teškim uslovima, nije izgubljena sposobnost sanjanja, jer dok god umiješ da sanjaš, nije sve izgubljeno.
Za Akos.ba: Rabija Arifović
