Bombama spržena polja, uništeni plastenici i tlo kontaminirano bijelim fosforom. Izraelci čine sve da život Palestincima dugoročno učine nemogućim

Zemlja orhideja, pješčanih plaža i plantaža jagoda, na koju za Gazani nekada bili jako ponosni, pretvorena je u distopijsku gomilu vojnih baza, kratera i ruševina.

“U sjevernoj Gazi dvije trećine zemlje je bilo poljoprivredno – sada više ništa nije ostalo”, kaže Samar Safiya, aktivistkinja za zaštitu okoliša u Gazi.

Njene glasovne bilješke, koje je WhatsApp poslao portalu The New Arab, daju sumornu sliku situacije na terenu. “Više od 80.000 tona izraelskih bombi nije poštedjelo ni polja, stabla maslina ni stabla limuna. Ovo uništavanje životne sredine prati masakre i genocid”, kaže ona.

“Živimo kroz ekološku katastrofu koja će izazvati druge katastrofe u budućnosti. Kada se tenkovi kotrljaju niz našu zemlju, uništavaju i njenu plodnost”, kaže Samar, istraživač i zaposlenik Ministarstva životne sredine, koji sada živi u šatoru u Rafahu, u južnom dijelu Pojasa Gaze.

S obzirom na to da je više od polovine stanovništva na rubu gladi, uništavanje okoliša i kapaciteta za proizvodnju hrane u Gazi izaziva brigu da će posljedice biti dugoročno katastrofalne.

“Emisije gasova ‘staklene bašte’ nastale tokom prva dva mjeseca izraelskog rata u Gazi bile su veće od godišnjeg ugljičnog otiska više od 20 klimatski najosjetljivijih zemalja svijeta”

Rat protiv životne sredine

“Životna sredina nije samo kolateralna šteta, već meta izraelske vojske”, kaže Lucia Rebolino, koautorica studije Forensic Architecture, kolektiva koji radi sa satelitskim podacima otvorenog koda, za The New Arab.

Izraelski buldožeri sravnili su polja i voćnjake kako bi očistili tampon zonu duboku više od 300 metara duž sjeverne granice između Izraela i pojasa Gaze, kaže ona. “Vojska gradi nasipe i gomile zemlje da zaštiti svoje tenkove i očisti pogled.” Brojke u njenoj studiji govore same za sebe: od 170 km2 poljoprivrednog zemljišta koje je postojalo u Gazi prije rata – polovina teritorije – ukupno je 40% uništeno. U Gazi je također sravnjeno dvije hiljade poljoprivrednih objekata – uključujući 90% svih staklenika u sjevernim okruzima.

Ciljajući poljoprivredna polja, Izrael napada važan dio privrede i ekosistema Gaze. Zajednička studija UN-a, Svjetske banke i Evropske unije (EU) štetu u poljoprivredi procjenjuje na 629 miliona dolara.

U kombinaciji sa uništavanjem prirodnih područja, infrastrukturom za tretman otpada i uklanjanjem otpada, to iznosi preko 1,5 milijardi dolara – čak ni ne računajući troškove obnove i rekonstrukcije životne sredine.

Izraelska vojna infrastruktura

Prema Rebolinovoj, ovo je uništavanje sastavni dio naglašene izraelske strategije, posebno oko granične tampon zone, u posljednjih deset godina.

„Redovno smo posmatrali kako izraelski avioni bacaju herbicide na pogranična poljoprivredna područja na početku i na kraju sezone žetve od 2014. do 2019., koristeći prednosti povoljnih vjetrova da pogode maksimalnu površinu“, kaže ona. Agencija Forensic Architecture objavila je nekoliko izvještaja o ovom “herbicidnom ratu”, koji je primorao mnoge farmere da napuste svoju zemlju.

Južnije, istražitelji medijske grupe Bellingcat tvrde da je očišćeno oko 1.740 hektara zemlje gdje je izraelska vojska izgradila novi put, nazvan Route 749. Poznat i kao ‘Netzarim koridor’, ova ničija zemlja koristi se za transport trupa i za odvajanje sjevernog Pojasa Gaze od juga.

Ova zona graniči s Vadi Gazom, prirodnim rezervatom čije su obale uz velike troškove očistile međunarodne nevladine organizacije nekoliko mjeseci prije rata. “To je ponovo bio region pun života i poljoprivrede, sa dobrom infrastrukturom”, govori Samar Safiya , dok joj glas drhti. “Sada je sve uništeno, a Palestincima je zabranjen ulazak – veoma je opasno.”

Značajno zagađenje vode, zraka i tla

Od neba do mora, od zemlje do podzemnih voda, Gaza je kontaminirana godinama, čak i generacijama, kažu stručnjaci. Emisije gasova staklene bašte nastale tokom prva dva mjeseca rata u Gazi bile su veće od godišnjeg ugljičnog otiska više od 20 klimatski najosjetljivijih država svijeta, prema britansko-američkoj studiji.

Procjenjuje se da su klimatski troškovi prvih 60 dana izraelskog rata jednaki spaljivanju najmanje 150.000 tona uglja. UN su dalje navele da je izraelsko bombardivrnje stvorilo 37 miliona tona otpada. „To je više nego cijela Ukrajina u dvije godine“, ističe Wim Zwijnenburg, istraživač utjecaja sukoba na okoliš u PAX-u, holandskoj organizaciji koja je dokumentirala i osudila kako izraelski rat čini Gazu nenastanjivom.

Opasnosti su višestruke. Kontaminacija azbestom i teškim metalima, prašinom i finim česticama, toksičnim otpadom iz bolnica i industrije, te bolestima koje se šire tijelom u raspadanju. “Kako ćemo zbrinuti sve ove krhotine, kada više nema infrastrukture za otpad?” upitao je Zwijnenburg.

Kaže se da se oko 70.000 tona čvrstog otpada nakupilo na improviziranim deponijama koje su se pojavile širom Pojasa Gaze – zagađujući tlo i vodene tokove. Istovremeno, više od 130.000 kubnih metara vode ispušta se u Sredozemno more svakog dana, nanoseći ozbiljnu štetu podvodnoj flori i fauni, upozoravaju UN.

„Prije rata donatori su ulagali velike sume u sistem za prečišćavanje otpada i vode – sve je zbrisano“, žali se Wim Zwijnenburg. “Zahvaljujući satelitskim snimcima, možemo vidjeti kako se hiljade zagađivača infiltrira u tlo i podzemne vode, pa čak i kako otrovna isparenja čine zrak nemogućim za disanje”, objašnjava on.

Optužbe za ekocid

Neke organizacije optužuju Izrael da je počinio ekocid, a komentatori čak govore o “ekološkoj Nakbi” u odnosu na “katastrofu” iz 1948. godine, kada su jevrejske milicije protjerale 700.000 Palestinaca tokom uspostavljanja Izraela kao države.

“Uništavanje zemlje je sistematska genocidna praksa na isti način kao i uništavanje proizvodnje hrane, škola i bolnica, što je dobro dokumentirano na licu mjesta”, kaže Lucia Rebolino iz Forensic Architecture.

Za Saeeda Bagherija, predavača međunarodnog humanitarnog prava na Univerzitetu Reading, Engleska, situacija nije tako jasna.

“Životna sredina nije samo kolateralna šteta, već je meta izraelske vojske”

“S pravne tačke gledišta, ekocid nema jasnu definiciju. Ženevska konvencija i Rimski statut navode ratne zločine protiv životne sredine i civila, ali morate ispuniti njihove kriterije”, objašnjava on za The New Arab.

Diskusija među pravnicima fokusira se na pojam proporcionalnosti. “Prema međunarodnom pravu, čak i ako prihvatimo da Izrael ima pravo da se brani napadom na Hamas, prirodno okruženje ne može biti gađano osim ako ne postoji imperativna vojna potreba”, objašnjava on.

Sama izraelska vojska pokušala je da opravda svoje uništavanje poljoprivrednog zemljišta. “Hamas često djeluje iz voćnjaka, polja i poljoprivrednog zemljišta”, objasnio je glasnogovornik kojeg citira Guardian. “Vojska ne oštećuje namjerno poljoprivredno zemljište i nastoji da izbjegne bilo kakav utjecaj na životnu sredinu u nedostatku operativne potrebe.”

Ali za Saeeda Bagherija, “princip humanosti ima prednost nad svim ostalim, tj. obaveza da se civilima i okolini ne prouzrokuju neljudske patnje koje se mogu izbjeći”. Ovo je mjesto gdje bi Izrael mogao biti izveden pred Međunarodni krivični sud (ICC) ili Međunarodni sud pravde (ICJ). “U svakom slučaju, istraga mora biti”, kaže pravnik.

U znak ozbiljnosti situacije, UN su otvorile istragu o uništavanju životne sredine. Ovi koraci će morati pričekati do kraja rata prije nego što se donese bilo kakav zaključak.

To je i ono što stanovnici Gaze, zarobljeni u krvavoj distopiji, očajnički čekaju. “Samo se nadam da će se rat završiti kako bismo mogli povratiti našu zemlju i obnoviti naše tlo, našu vodu i naše more, koje su uništili Izraelci”, kaže Samar Abou Saffia.(stav.ba)

akos.ba