Bitka za ulice na Neretvi: Fašizam još uvijek živi u Mostaru
Nijedna strana ne ostavlja prostor za dijalog o imenima ulica u Mostaru.
Piše: Enes Ratkušić
U vrijeme funkcioniranja Mostara kao zajednice šest općina, u onim sa hrvatskom većinom došlo je do revidiranja imena ulica. Najvećem broju dodijeljivan je različit hrvatski prefiks, dok su neke, koje će se kasnije pozicionirati kao najspornije, dobile su imena po nekadašnjim zvaničnicima NDH.
Istovremeno, u općinama sa bošnjačkom većinom imena ulica zadržala su prijeratni status. Jedina izmjena napravljena je u općini Jugoistok odnosno Blagaju gdje je glavnoj ulici dato ime „Ulica bosanskih branilaca“.
Formalnim ujedinjenjem grada 2004. godine, uz Asdownova obećanja da je ponudio recepturu koja garantira dokidanje svih mogućih podjela, ubrzo je delegiran problem naziva nekoliko ulica, uz obrazloženja da su ona neprimjerena duhu vremena i da se ne uklapaju u evropske trendove koji baštine antifašističku tradiciju.
U nizu protesta
Gradsko vijeće formiralo je Komisiju za promjenu naziva ulica, koja kao ni jedna druga povjereni joj posao nije privela kraju, jer se članovi tog tijela nisu mogli usaglasiti. Jedni su insistirali na vraćanju imena svih ulica na prijeratno stanje, kao osnovu za dalja dogovaranja, dok su drugi razgovor ograničavali samo na one koje je javno mnijenje te brojna udruženja držalo spornim.
Od tada pa sve do danas pojedinci i udruženja povremeno podsjećaju na ovaj problem na različite načine. Posljednji u nizu protesta organizirali su Anfitašistička akcija Mostar „Antifa“, Savez antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata i Omladincki kulturni centar „Abrašević.
Skupu ispred gradske uprave uz parole „Za Mostar bez fašizma“, „BiH ne NDH“, i slične, prisustvovao je jako mali broj građana. Šta više zabrinjavajuće mali, uzmemo li u obzir činjenicu da je među okupljenim bilo aktivista iz Sarajeva, Zagreba, Ljubljane, Beograda itd. Potpisivanjem peticije zatraženo je ukidanje imena spornih ulica: Ante Vokića, Mladena Lorkoviča, Mile Budaka, Jure Francetića i Kardinala Stepinca.
Izgledi, međutim, da bi ovaj problem mogao biti riješen su više nego minimalni. Ne samo zbog činjenica da bilo kakva Komisija koja bi se bavila pitanjem imena ulica po tom pitanju neće usaglasiti stavove, nego i zbog činjenice da je za donošenje bilo kakve odluke u Gradskom vijeću potrebna dvotrećinska većina.
S druge strane i sam pritisak na vjećnike odnosno predstavnike vlasti je dvojak, uz sve to i sa nepomirljivim gledištima. Dok jedna strana drži da se o promjeni spornih ulica uopće ne treba ni raspravljati, nego odmah prići njihovom brisanju, drugi drže da u tzv. istočnom dijelu grada neke od prijeratnih ulica treba preimenovati. Ni jedna ni druga strana, što je najveći problem, ne ostavlja ni minimum prostora za dijalog…
Tekst u cjelosti možete pročitati na portalu AJB:
