Bijelo putovanje

Ako postoji ahiretski put koji vodi kroz dunjaluk, dijeleći ga na dva dijela, onda je to put od svoje do Allahove kuće, put na hadž.

I, evo, rame uz rame s mužem hodim tim putem. Bijelim.

Sada smo u Mekki, najodabranijem mjestu, u odabranim danima, među odabranim ljudima sa cijele planete. Kod Allaha u gostima.

Kada idemo u goste, čistimo tijelo i oblačimo lijepu odjeću. Sada smo obukli svetu i najljepšu – ihrame.

Ihram ženi je njena haljina, te sam odabrala bijelu koju mi je Ona kupila. Inače mi, žene,  imamo pune ormare haljina, a u mome najviše je Njezinih. Obukla sam je s posebnim nijjetom i dovom da joj Allah daruje najvrednije, On zna šta je, a i oni kojima je isto darovano.

Ostavili smo sve što imamo: roditelje, djecu, dom, domovinu, prijatelje, poslove, usjeve i pošli. Tijela izmorenih, umotanih, stigli smo na sveto tlo.

Govorili su mi kada stanem pred Kabu da ću sve zaboraviti. Ali ja nisam!

Spominjala sam Mu roditelje, djecu, brata, sestru, njihove porodice, čak mislim da sam se i sebe sjetila. U brojnim dovama, ranije smišljanim, postojala je jedna sasvim spontana i potpuno neočekivana. Nikad nisam ni pomislila da ću to ovdje poželjeti.

Noć tavafa bila je najljepša i najteža noć u mom životu.

Tavafili smo grupno, predvodio nas je hafiz Ibrahim-ef. Bektaš. Čuvali smo se i držali zajedno što smo više mogli. Grupa 13/4. Prilikom ovog obreda nije postojalo ništa posebno sem želja da ga obavim kako treba, a u masi boja, zvukova i lica nema mjesta za posebnosti.

Ali oči! Nisu se mogle nagledati, iako je Kaba vrlo jednostavna.

Nakon obavljanja umre i 44 sata bez sna, imali smo nekoliko dana odmora u kojima sam neprestano čeznula za njom. Kao da ti je tamo dijete, ispod srca stasalo, nikad ga nisi vidio, a znaš gdje te čeka.

Počeli su hadžski obredi i nije uzalud nagrada za primljen hadž. Ovo mi je najteži ibadet, ali i dokaz da Allah najbolje poznaje Svoja stvorenja, jer je dovoljan jednom u životu.

Dvije noći prije Dana Arefata proveli smo na Mini, u šatorima – muškarci u jednom, žene u drugom, hranu dobivali u paketićima, kupali se u vanjskim toaletima. Oko šatora bila je ograda, a u svom ovom prostoru jedno ogromno vraćanje u vrijeme rata i prognaništva.

U cik zore otputovali smo autobusima, prvo žene, stariji i slabiji. Muža uopšte nisam vidjela i nisam znala kada je došao ni u kojem se šatoru nalazi.

Na ovo bijelo putovanje pošla sam zajedno s njim. Iako smo sve ostavili, nisam se osjećala usamljeno i ništa mi nije nedostajalo. Ali sada jest. Ostala sam potpuno sama u nepreglednoj masi žena. Sama s Njim. Baš kao kad Mu se vratiš, ne u ihramu, nego u ćefinu. Obraćala sam Mu se, tražila, molila, veličala i nastojala da najviše zahvaljujem. Jer mi je dao razloge. Govorila sam Mu da Ga volim.

Dan Arefata podnijela sam fizički oslabljena, a duhovno ojačana i potrudila se da Dan spuštanja Uzvišenog na dunjalučko nebo ispratim najčešće izgovaranom dovom: “Elhamdulillahi Rabbil ‘alemin”.

Uslijedila je noć na Muzdelifi, pod otvorenim nebom, na vreloj zemlji iz koje smo kupili kamenčiće. I u jednom trenutku shvatiš da je sutra Bajram i odlepršaš tamo negdje, u najljepšu zemlju na svijetu. Bosnu i Hercegovinu. Misliš na dječaka kojem nećeš ispeglati bijelu košulju i koji će sam iz kuće i avlije otići u džamiju i vratiti se sam. Sestrama.

Vratim suze nazad, sve i jednu, jer nemaju pravo teći! Sveta su ovo mjesta i sveti dani !!!

Došla sam da Mu se odazovem i ispunim petu obavezu.

Danas smo završili hadžijske obrede i ponijeli te titule zbog koje nisam došla ovdje. Došla sam da se vratim kao rođena, a ovo i jest ponovno rođenje.

Hadžije nose sa svetih mjesta poklone voljenima, a među mojim bit će serdžada sa jednim imenom i haljina za namaz kada joj zatreba. Jer vjerujem Allahu!

Jasmina Zuhrić-Šiljak iz Travnika jedna je od 2224 ovogodišnje bosanske hadžije i hadžinice. Uz privođenje posljednjih hadžskih obreda kraju te uoči polaska u Medinu Jasmina je s nama podjelila i svoje utiske s hadža. Već ranije ih je odlučila zapisati, a na naš prijedlog je dio svoga izražaja priredila i pročitala pred kamerom BIR TV.

akos.ba