Piše: Admir Lisica
Završetkom Drugog svjetskog rata počelo je razdoblje u kojem su stanovnici Bosne i Hercegovine napuštali svoju domovinu. Većinom su te migracije bile motivirane tadašnjom političkom situacijom u državi, mada je bilo i onih koji su u zemlje zapadne Evrope krenuli iz ekonomskih razloga. U prvim godinama nakon okončanja Drugog svjetskog rata bosanskohercegovačkih doseljenika u Veliku Britaniju bilo je veoma malo, ali ih to nije spriječilo da se već u prvim godinama nakon dolaska ozbiljnije organiziraju.
Prema pisanju Enesa Karića i Šaćira Filandre u djelu Bošnjačka ideja, Bošnjaci su u početku blisko sarađivali s doseljenicima iz Hrvatske, koji su se preko katoličkih udruženja u Velikoj Britaniji lakše privikavali na novu sredinu. Shvativši ulogu pisane riječi, već početkom pedesetih godina prošlog stoljeća pokrenut je prvi časopis bosanskohercegovačke emigracije u Velikoj Britaniji, pod nazivom Svijest, što potvrđuje tezu o veoma dobroj organiziranosti naše dijaspore.
“BOSANSKA KUĆA” U BIRMINGHAMU
Namik Alimajstorović prvi je predsjednik Svjetskog saveza dijaspore (SSD) BiH, te dugogodišnji novinar i urednik portala BIH DIJASPORA INFODESK. U Veliku Britaniju stigao je nakon ranjavanja od agresorske granate. Iako je i Alimajstorović, kao i većina bosanskohercegovačkih doseljenika, u Veliku Britaniju stigao za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, smatra da je veoma važno istaći da prvi doseljenici iz Bosne i Hercegovine u Veliku Britaniju pristižu nakon završetka Drugog svjetskog rata.
“Kada govorimo o bosanskohercegovačkoj dijaspori na otoku, većinom se to odnosi na sve one koji su u Veliku Britaniju došli početkom agresije na našu domovinu. Nepravedno se zaboravlja one koji su prvi došli u Veliku Britaniju. Riječ je o Bosancima koji su prije mnogo godina došli u Englesku, ljudima koji su prvi prešli ‘kanal’ 1946. godine kao ratni zarobljenici i došli na rad u Englesku. O tome nam je svojevremeno pričao rahmetli Mujo Čolan, rodom iz Breze. Prema tim svjedočenjima, imamo vjerodostojne podatke o prvim doseljenicima iz Bosne i Hercegovine, a to su bili: Abdulah Junuzović, Atif Pašić, Ganija Ljuhar, Ismet Krivušić, Hasan Plavulj, Fehim Krivušić, Ćamil Memić, Salko Tosum, Muharem Požegić, Salim Kovačević, Ibro Saračević, Ibrahim Delić, Hazim Šatrić, Asim Lepić, Salih Zukić, Abid Bašić, Kadrija Bašić, Ćamil Šahman, Mehmed Ćibur, Suljo Čejvan, Mustafa Hadžihasnović, Ferid Salihović, Muhamed Krupić, Meho Bašić, Mujo Čolan, Muharem Ogrić, Hajrudin Kevrić, Meho Mrkalj, Mustafa Čustić, Meho Durgulj, Galib Kukić, Huso Hajdarević, Muharem Dulić i Derviš Mešić”, navodi Alimajstorović.
Za razliku od prvih doseljenika koji su bili malobrojni, za vrijeme i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu događa se masovniji dolazak Bosanaca i Hercegovaca u Veliku Britaniju. Oni su se nakon dolaska organizirali putem različitih udruženja s bošnjačkim i bosanskohercegovačkim predznakom kako bi ojačali međusobnu povezanost.
“Prije petnaestak godina naša zajednica je bila izvanredno organizirana. U prilog ovoj konstataciji ide i broj različitih udruženja koja su bila veoma aktivna. Tada su uspješno djelovale bh. asocijacije u South Ockendonu, Gilfordu, Londonu (tri organizacije), Lutonu, Hertfordshireu, Cambridgeu, Coventryju, Birminghamu, Derbyju, Nottinghamu, Manchesteru (dvije organizacije), Boltonu, Dewsburyju, Yorku, Hullu, Newcastleu i Edinburghu te humanitarne organizacije ‘Workers Aid Manchester’, ‘Edinburgh Direkt Aid’, ‘Bosnia Emergency Fund’ u Readingu i ‘Bosnia Appeal’ u Birminghamu. Sve ih je pod svojim krovom uspješno okupljala Zajednica bosanskohercegovačkih asocijacija i humanitarnih organizacija ‘Bosnia UK Network’, koja je osnovana 1996. godine u Birminghamu s ciljem da koordinira rad postojećih udruženja i pomogne u osnivanju novih. Za to je svakako postojala potreba jer je u Velikoj Britaniji, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu, svoj novi dom našlo oko 10.000 bosanskohercegovačkih građana. Po dolasku, krajem 1992. i tokom 1993. godine, oni su od britanskih vlasti bili raspoređeni u svim većim gradovima od juga Engleske pa sve do Edinburgha i Glasgowa u Škotskoj”, prisjeća se Alimajstorović.
Upravo “Bosnia UK Network”, kao krovna bosanskohercegovačka organizacija u Velikoj Britaniji, i dalje provodi niz aktivnosti koje imaju za cilj ojačati vezu s maticom Bosnom i Hercegovinom. Da su aktivnosti ove organizacije od 1996. godine pa sve do danas veoma potrebne našoj dijaspori u Velikoj Britaniji, govori i odluka o kupovini “Bosanske kuće” u Birminghamu, koja je u vlasništvu naše zajednice. Kupovinom kuće olakšane su i unaprijeđene ranije aktivnosti okupljanja naše dijaspore. Lejla Solaković, članica “Bosnia UK Networka”, ističe značaj ove organizacije koja se trudi da jača vezu bh. dijaspore s maticom Bosnom i Hercegovinom.
“Zbog želje da se Bosanci i Hercegovci više druže i međusobno povežu, donesena je jednoglasna odluka da se oformi ‘Bosnia UK Network’, krovna organizacija za bosanskohercegovačka udruženja u Velikoj Britaniji. Glavni ciljevi organizacije uključuju poboljšanje kvalitete života za 10.000 Bosanaca i Hercegovaca koji žive u Velikoj Britaniji, a koji su se većinom doselili u periodu agresije između 1992. i 1995. godine. Trenutno u ‘Bosnia UK Networku’ rade tri profesionalna radnika koja svakodnevno pružaju razne usluge, kako našim građanima, tako i drugima kojima je pomoć prijeko potrebna. Treba spomenuti i značajan broj volontera koji, unatoč svakodnevnim obavezama, uspijevaju podržati sve aktivnosti u organizaciji ‘Bosnia UK Networka’. Naša organizacija nudi niz aktivnosti, uključujući usluge prevođenja, društvena okupljanja za starije, edukacije za odrasle, popunjavanje aplikacija za posao, pomoć i savjete u vezi s benefitima, kraća putovanja / izlete i kurseve korištenja računara i interneta. ‘Bosnia UK Network’ posjeduje svoj vlastiti centar, ‘Bosansku kuću’ (‘Bosnia House’) u Birminghamu. ‘Bosanska kuća’ dostupna je svima tokom radne sedmice, ali i vikendima ako je potrebno. Nedavno je završeno renoviranje i dogradnja ‘Bosanske kuće’. Uvjeti su poboljšani te su mnogi Bosanci i Hercegovci, komšije te slučajni prolaznici bili obradovani novim izgledom ‘Bosanske kuće’. ‘Bosanska kuća’ glavni je centar ‘Bosnia UK Networka’ i mjesto na kojem se organiziraju centralne aktivnosti organizacije. Osim ove kuće, postoje vjerski objekti koji su u vlasništvu naših vjerskih zajednica (Bradford, Birmingham, London). U svom posjedu Bosanci i Hercegovci imaju i centar u Derbyju, po čemu smo jedinstveni”, kaže Solaković.
DOPUNSKA NASTAVA NA BOSANSKOM JEZIKU
Predsjednik “Bosnia UK Networka” i učitelj bosanskog jezika u dopunskoj školi Hertfordshire Sabit Jakupović ističe da je u početku interesiranje za dopunskim školama bilo veoma veliko. Postojalo je čak jedanaest škola širom Velike Britanije. Iako je danas broj škola smanjen, njihove aktivnosti traju kontinuirano još od 1993. godine.
“Prva škola na bosanskom jeziku otvorena je u prostorijama Ambasade BiH u Londonu, ratne 1993. godine. Iz te se škole kasnije stvaraju još dvije dopunske škole, BHCUK (Victorija) London i BIHCAH (Borehamwood) Hertfordshire. Nekada su dopunske škole na bosanskom jeziku postojale u jedanaest engleskih gradova, a danas, na veliku žalost, radi samo šest škola (London, Hertfordshire, Derby, Coventry, Birmingham i Manchester). Sama činjenica da je nekad postojalo jedanaest škola govori da je u početku odziv bio jako dobar. Dobijanjem britanskog državljanstva, ali i nedostatkom finansija, opada i interesiranje naših ljudi za dopunskim školama. Pohađanje škole nije samo opismenjavanje, ono je istovremeno i socijalni faktor jer pomaže djetetu da se upoznaje sa svojim vršnjacima i da ima svijest o pripadnosti jednoj zajednici. Izučavanje maternjeg jezika omogućava lakšu komunikaciju s prijateljima i rodbinom u našoj domovini. Treba napomenuti da je opće obrazovanje u Velikoj Britaniji na lokalnom nivou vlasti. U mnogim školama postoji opcija da se bosanski jezik uči i kao strani jezik i veliki broj škola prihvata uvjerenje o završenoj bosanskoj dopunskoj školi kao ispit za strani jezik”, priča Sabit Jakupović.
Jedna od tradicionalnih godišnjih aktivnosti koje organizira krovna bosanskohercegovačka organizacija u Velikoj Britaniji jeste i “Skup bosanskohercegovačkih škola u Velikoj Britaniji”. Kornelija Basara, kao jedan od aktivnih učesnika u aktivnostima “Bosnia UK Networka”, ističe da, pored kontinuiranog promoviranja bosanskog jezika putem dopunskih škola, “Bosnia UK Network” koristi svaku priliku za zbližavanjem Bosanaca i Hercegovaca širom Velike Britanije.
“Pod pokroviteljstvom ‘Bosnia UK Networka’ svake godine održava se ‘Skup bosanskohercegovačkih dopunskih škola u Velikoj Britaniji’. Ovaj je skup godinama postajao sve veći i možemo slobodno reći da je vjerovatno najveći skup Bosanaca i Hercegovaca koji žive ovdje i kojima je ovo jedinstvena prilika da se vide, osvježe stare uspomene i sklope nova prijateljstva. Ovaj je skup samo jedna od aktivnosti pod pokroviteljstvom ‘Bosnia UK Networka’. Naše zastave zalepršaju i pri organiziranju drugih tradicionalnih aktivnosti, poput: Izbornog fudbalskog turnira ‘Irhad Duraković’, Dana državnosti BiH, Dana nezavisnosti BiH, proslave Dana žena, zabave povodom završetka osnovnog obrazovanja naših učenika, te raznovrsnih programa obilježavanja genocida u Srebrenici. Pored nabrojanih aktivnosti, ‘Bosnia UK Network’ trudi se organizirati i razna druga druženja, kako za najmlađe, tako i za one nešto starije generacije. U sklopu druženja nastoje se održati i programi edukativno-zabavnog karaktera. S vremena na vrijeme organizira se i dolazak gostiju koji svojim inspirativnim pričama svakako mogu nadahnuti mlađe generacije te naučiti o opasnosti mržnje i netolerancije, a o važnosti jednakosti i poštovanja ljudi bez obzira na njihovo porijeklo”, napominje Basara.
Iako se ova organizacija putem brojnih aktivnosti nametnula kao jedno od najorganiziranijih bosanskohercegovačkih udruženja u Evropi, bilo je trenutaka kada nije baš sve išlo po planu. Ipak, kratkotrajni zastoji brzo su prošli, o čemu govori i činjenica da su predstavnici naše dijaspore u Velikoj Britaniji bili nosioci aktivnosti organiziranja krovne bosanskohercegovačke svjetske organizacije.
“U par navrata bilo je teških trenutaka za našu organizaciju, ali, zahvaljujući duhu Bosanaca i Hercegovaca, optimizam je uvijek pobjeđivao. Naš duh i optimizam dokazao je svima da nam ništa ne može uništiti našu kulturu, jezik, običaje… Ono na šta smo svi ponosni i što treba posebno apostrofirati jeste to da je ‘Bosnia UK Network’ bio nosilac aktivnosti na organiziranju Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, te da je sjedište ove krovne organizacije svih bh. građana u svijetu bilo upravo u Birminghamu od 2002. do 2016. godine. U Velikoj Britaniji postoji mnogo različitih etničkih zajednica koje imaju slične organizacije kao što je naša. Možemo se pohvaliti da smo, sasvim sigurno, jedna od najbolje organiziranih zajednica u ovoj zemlji”, konstatirala je Basara.
