Banjalučanin Muharem Avdagić: Svi principi za ponašanje čovjeka sabrani su u ramazanu

Prema njegovim riječima tokom ramazana stvara se osjećaj kod ljudi kako se ponašati prema onim koji nemaju za hranu.

“Ljudskost, druženje, sve dobre namjere koje se pominju kroz pet svetih knjiga od kojih je posljednja Kur’an”, objašnjava Avdagić kako stvoriti sliku o ponašanju.

Muharem Avdagić rođen je prije 84 godine u Skoplju, gdje su mu roditelji porijeklom iz Kozarca i Bihaća boravili do 1941. godine. Od roditelja je naslijedio ljudsko ponašanje, a u bosanskoj mahali u Skoplju je spoznao prednosti društvenosti i zajedništva koje su gajili muhadžiri iz Bosne u Makedoniji.

Za ramazane nekada i sada, smatra da su isti jer su principi i pravila uvijek isti.

“Samo se može vidjeti razlika ako čovjek nakupi godina, onda i sami osjetite da nema te energije koja je nekad bila”, kazao je Avdagić.

– Radio na projektima od Kliničkog centra do aerodroma- 

Prisjetio se kako je nekada dane u mjesecu ramazana bez opterećenja prolazio sa jednim obrokom.

“Sa voljom i željom kada čovjek prilazi svom ponašanju sve se lakoćom  prevaziđe”, kaže Muharem Avdagić.

Za vrijeme izbjeglištva Muharem se posvetio i poduhvatu koji je krunisan knjigom koju je objavio sa sinom Adnanom Avdagićem, a radi se o “Stogodišnjem islamskom kalendaru 2000-2100”. Nakon što je 1995. godine izbjegao iz Banjaluke, 1997. godine na razmišljanje o islamskom kalendaru podstakla ga je kćerka iz Norveške pitanjima o vremenu ramazana, trajanju post, vremenu iftara…

U Zvjezdarnici u Zagrebu proučavao je putanje Mjeseca, Sunca i Zemlje, preko Geodetskog fakulteta došao je i do podataka američke mornaričke opservatorije, a sve je rezultiralo podacima koje je obradilo i izračunalo 18 računara

“Mjene koje su pokazane od 2000. godine do danas  sve i jedna se tačno dešava koja je ovdje u minutu izbačena. Ta baterija od 18 kompjutera kod Adnana je to odradila, a onda 18. kompjuter u aprilu 2129. godine  i njemu se glava napunila ciframa i počeo je da izbacuje simbole”, ispričao je Avdagić i dodao da je na osnovu ovog kalendara moguće izraditi i kalendare praznika za sve ostale vjere za isti period.

On je veliki dio radnog vijeka radio na izradi Generalnog urbanističkog plana Banjaluke, mnogih vitalni parcijalnih urbanističkih projekata, te na realizaciji investicija privrednih, društvnih i stambenih objekata.

Jedan od njegovih projekata je današnji Univerzitetski klinički centar Republike Srpske u naselju Paprikovac, koji je prilikom izgradnje bio najveći kompleksa u Jugoslaviji. Izmjene do kojih je došlo u proteklim godinama dovele su do toga da je ta bolnica sada, kako kaže Avdagić, “džungla”.

Sportska dvorana Borik, tranziti, privredni, javni objekti, vrtići i škole u gradu na Vrbasu bili su polje njegovog djelovanja, ali kao krunu svog rada izdvaja aerodrom u Mahovljanima kod Banjaluke, na kojem je sedam godina vodio kompletnu realizaciju investicija za izgradnju.

“Ne možete ni za šupu, ni za garažu, u jednom danu dobiti građevinsku dozvolu, a aerodrom u svom sadržaju ima 18 objekata i u Sarajevu sam je dobio za jedan dan”, prisjetio se Avdagić 29. maja 1979. godine.

Ispričao je i kako je Banjaluka u Drugom svjetskom ratu imala 28.000 stanovnika, te da je uprkos promjenama standarda života i povećanja broja stanovništva taj grad po svojoj infrastrukturi ostao tijesan.

“Ponekad se našalim da se Banjaluka ima dvije varijante za rješavanje problema gužve u saobraćaju: da se ide na sprat s saobraćajnicama, ili da se uvede par-nepar”, kaže Avdagić koji je o poslovima i objektima na kojima je radio uvijek razmišljao kao o svojoj kući.

– Angažman na pripremama za obnovu Ferhadije- 

Avdagić je, između ostalog, i jedan od osnivača organizacija “Merhamet” i “Preporod” u Banjaluci. Nakon rata posvetio se i pomoći u obnovi objekata u Bosni i Hercegovini.

Učestvovao je u brojnim arhitektonskim projektima među kojima su bili i oni za Gradsku džamiju u Bosanskoj Krupi, Islamske centre u Sanici, Velikoj Kladuši i Velagićima. Ipak, najviše ga je radovalo učešće u ponovnoj izgradnji Ferhat-pašine džamije u Banjaluci za koju je vezan od 1941. godine, kada se sa roditeljima u sedmoj godini doselio u Banjaluku.

“Otac je imao radnju u Ferhat-pašinoj ulici, obućar je bio, a poslije rata 2001. godine Opština Banjaluka me svojim aktom odredila za vještaka”, kazao je Avdagić.

Iste godine Edhem efendija Čamdžić, tadašnji banjalučki muftija zamolio me da “iskolči” Ferhadiju, jer se nakon rušenja ove džamije nisu vidjeli temelji.

Avdagić je na osnovu geodetskih podataka to uradio, a 3. maja 2001. godine sa četiri radnika počeo je iskolčavati Ferhadiju i tačno na mjestu gdje je sam udario kolac za prednji desni ugao Ferhadije, tačno se tu našao temelj.

Zanimljivo je i da je zahvaljujući njegovom prigovoru došlo do promjene planova da se ograda kod ove džamije postavi nekoliko metara bliže objektu, čime bi dvorište Ferhadije bilo značajno smanjeno.

Svim ljudima, kaže Avdagić, preporučuje da pravilno razmišljaju i da ne idu sa zlim, nego sa dobrim namjerama.

“Bog mi je podario da se tako ponašam u životu, da sam svjestan toga. Tako sam i djecu vaspitao: samo bacite uz Vrbas sigurno ćete to dočekati ovdje dole. To ponašanje čovjeka svakom bi preporučio. Zašto ljudi da se idu ubijati, tući?”, kazao je Avdagić i dodao da ipak od postanka svijeta i ljudskog roda čovjek je već tad činio jedan protiv drugoga.

Muharem Avdagić smatra da je potrebno pomoći čovjeku, a “ako ne znaš, ako ne možeš, onda se, smatra, samo povuci u stranu”.

“Neka moj i lijevi i desni komšija imaju više od mene, jer je meni lakše onda”, kazao je Avdagić.