Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Hafiz Amel Didić za Akos.ba: “Čast je bila predstavljati domovinu na svjetskom takmičenju učača Kur'ana”

Hafiz Amel Didić za Akos.ba: “Čast je bila predstavljati domovinu na svjetskom takmičenju učača Kur'ana”

Hafiz Amel Didić je uspješno prošao kvalifikacije i predstavljao našu zemlju u finalu 22. Međunarodnog takmičenja učača Kur’ana u Dubaiju (DIHQA), koje je jedno od najvećih tamičenja tog tipa na planeti.

Hafiz Didić je Završio je Elči Ibrahim-pašinu medresu u Travniku, i trenutno je student na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.  Kur'an je naučio napamet pred svojim muhaffizom hfz. Fadilom Bektašom, a hifz je položio pred Komisijom Rijaseta u novembru 2016. godine.

Iskoristili smo ovu priliku da sa ovim mladim čuvarom Kur’ana uradimo ramazanski intervju, u kojem smo pričali o impresijama sa putovanja i takmičenja.

Razgovarao: Nedim Botić/Akos.ba

Hafize, možeš li nam reći kako je došlo do tvog odlaska na takmičenje u Dubai?

Da tebe hafize Allah nagradi svakim dobrom što si izrazio želju da podijelim ovo fino iskustvo sa dobrim ljudima. Na svjetsko takmičenje učača-hafiza Kur'ana u Dubaiju me pozvao hafiz Fadil Bektaš ponudivši me da učestvujem, što ja nisam iz prve prihvatio, jer prije toga nisam imao takmičenja izvan Bosne. Iskreno, i nisam bio plaho za to da ja idem, jer znam da ima mnogo jačih hafiza od mene, ali eto Allahov kader je da sam baš ja trebao ići.

Kakve su tvoje impresije tokom boravka u Dubaiju?

Organizacija je na nivou, jedno od najjačih takmičenja na svijetu u hifzu Kur'ana Časnog. Učesnici nemaju nikakvih izdataka. Avionske karte plaćene, hotel sa 4 zvjezdice, u apartmanima takmičari borave, hrana na visokom nivou, još nam daju i džeparac. Tako da se usuđujem reći da je sve besplatno. Plus za one koji prođu kvalifikacije fine su nagrade.

Kakva je bila atmosfera u kvalifikacijama?

U kvalifikacijama takmičari su sami sa trojicom šejhova, 5 pitanja se dobije. Šejh otvara Mushaf, pa šta dođe.  Plus pitaju i mutešabih (slične) ajete. Ko prođe kvalifikacije ide u finale.

Finale se održava na način da svaki dan određeni broj takmičara nastupa. Poslije podne namaza u hotelu (gdje ima posebna prostorija za  takmičenje) takmičari izvlače 2 pitanja (tj 2 stranice Kur'ana). To se snima i većinom tu samo članovi komisije i  takmičari prisustvuju.

Poslije teravije je nastup u sali. Mnogo ljudi  prisustvuje, snima se i uživo emituje na posebnom kanalu ( televizijskom, Youtube) koje ovo takmičenje ima.

Je li bilo treme zbog nastupa na svjetskom takmičenju?

Treme je bilo, ali ne u velikim količinama. Prisutna je bila bojazan kako ću proučit. S obzirom da je ovo moje prvo takmičenje izvan naše države, zadovoljan sam. Grešaka je bilo, to je normalno. Teško sam se ja mogao nositi sa tim hafizima. Ljudi od malena hifz uče, ima ih koji su godinama hafizi, a ja sam bio jedan od najsvježijih čuvara Kur'ana. Što ne znači da Bosna nema hafize koji mogu parirati najboljim. Moj savjet bi bio onima iz naše države preko kojih ide slanje takmičara u Dubai da naprave kvalifikacije i najbolji da prođe. Tako rade u drugim državama.

 Kako si zadovoljan sa nastupom u finalu?

Trudio sam se, ponavljao, mogao sam bolje, ali sve u svemu elhamdulillah. Brzo sam i nedavno završio hifz, tako da je put ponavljanja preda mnom. Kako kaže hafiz Bektaš: ” Hifz se uči cijelog života.”

Jesi li upoznao dosta zanimljivih insana?

Naravno, mnogo hafiza iz mnogo država. Za neke države prvi put sam čuo. Divno je to iskustvo. Svaki hafiz priča svoju priču hifza, a među tim pričama ima onih koje su posebno  nadahnujuće i motivirajuće. Neprocjenjivo iskustvo. Zahvalan sam Allahu što me počastio ovim putovanjem.

Imaš li neku zanimljivu zgodu da podijeliš sa nama koja ti se desila?

U apartmanu sam bio sa hafizima iz Mauritanije, Grčke, Uzbekistana i  Kirgistana. Posebno mi je bilo zanimiljivo sporazumijevanje sa onima koji ne znaju arapski niti engleski, a ja ne znam njihov jezik. Tako da uđe meni jedan hafiz u sobu i priča, priča i zna da ga ja ne kontam, al on svoje ispriča. Ja njemu na bosanskom: “Brate ja tebe ništa ne kontam.” Onda se zajedno obojica nasmijemo i pokretima ruku sporazumijemo. Ali bratska ,imanska veza je ta koja čini da su nam se srca sporazumjela. Subhanallah, ništa ga ne kontaš, a voliš ga u ime Allaha. Hvala Allahu na blagodati islama. Uvidio sam veliki značaj poznavanja jezika i sebi postavio neke ciljeve u životu konkretno što se tiče poznavanja jezika.

Kad nam se vraćaš u domovinu?

U četvtak, 7 juna,  inšallah, dolazim u našu BiH. Išli smo ovdje na razna mjesta, i vidjeli mnogo ljepota, ali prirodnog zelenila i posebnog osjećaja k'o u mojoj Bosni ne vidjeh i ne osjetih. Ramazan je, daleko od porodice, osjećaji su se pomiješali. Poželio sam svoju porodicu, svoj Prnjavor, posebno selo Babanovce, džematlije i atmosferu ramazansku na tom parčetu sjevera BIH.

Ovu priliku ću iskoristiti da se zahvalim i mom bratu u vjeri, hafizu Emiru Sinanoviću, koji je prošle godine bio na ovom takmičenju i koji svojim nastupima osvjetljava obraz naše države, a koji mi je davao nasihate i upute oko ovog tamičenja, od samog sjedanja u avion pa dalje.

Na kraju, imaš li neki savjet kako da iskoristimo ostatak ramazana?

Islam je vjera koja je konkretna, jasna i precizna pa je nemojmo umrtvljivati svodeći je na polemiku, bespolodne rasprave i govor čije riječi djela ne prate. Dajmo pravo svemu čemu jedna kompletna ličnost koja slijedi Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, treba da dadne u onolikoj mjeri koliko je to potrebno, a ugledajući se na najbolje stvorenje koje je hodilo zemljom. Učenjaci su govorili da nisu vidjeli pretjerivanje ni u jednoj stvari, a da uz to nisu vidjeli neko uzurpirano pravo.

Učimo Kur'an što više možemo, čitajmo prijevod, zanimajmo se za tumačenja ajeta. To je govor nezasiti, a ajeti njegovi su kao biseri nanizani i mirišljavi, pa zasigurno da će i onaj koji sa Kur'anom se druži mirisati i svijetliti i na nebesima i na zemlji i taj miris na druge prenositi i podsticati ih da se i sami mirišu kroz učenje Allahovog govora u kojem je ponos, slava, snaga, dostojanstvo. (Čitaj riječi Gospodara iz sure El-Enbija:”MI VAM OBJAVLJUJEMO KNJIGU U KOJOJ JE SLAVA(SPOMEN, DOSTOJANSTVO) VAŠE, PA HOĆETE L’ SE OPAMETIT?”

Pomažimo džemat u kojem smo, uključujmo se u hajirli aktivnosti koje se u njemu, ako ih nema, mi ih pokrenimo. Čovjek je društvo zajednice, pa zar u svakom namazu po nekoliko puta ne proučimo: ” Ihdine-s-sirata-l-mustekim!” -” Uputi nas na Pravi put!”

Molim Allaha da nam podari iskrenosti u našim djelima, da nam podari da dostignemo takav stepen ahlaka da budemo u društvu sa Povjerljivim, Resulullahom, alejhi-s-salatu ve-s-selam. Dovite za mene, Allah vam svako dobro podario. Da budem od koristi ovom društvu i zajednici. Amin.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top