Bakira Hasečić: Bošnjački političari i intelektualci su kukavice

Rekla sam da su bošnjački intelektualci kukavice, to smatram i za većinu bošnjačkih muškaraca. Ostaće zapisano i upamćeno, da su žene Bošnjakinje, i to njih nekolicina, iznijele teret borbe za dokazivanje istine o stradanju Bošnjaka. Lahko je biti mangup u Sarajevu, ali hajmo malo preko Kozje ćuprije boriti se za državu

Razgovarao: Semir Imamović

Dozvolite nam da na početku ovog razgovora izrazimo svoju podršku borbi za pravdu i istinu koju vodite skoro 20 godina. Vi ste pretrpili veliku žrtvu tokom agresije na BiH. Nakon agresije na našu zemlju pa sve do danas vodite konstantnu bitku za pravdu i istinu. Naravno, na putu te pravde i istine stoje oni koji su počinili zločin nad vama i ostalim Bošnjacima. Koliko je teško voditi bitku za pravdu i istinu tolike godine protiv onih koji su vam uinili toliko zlo?

Hasečić: Svaka borba u životu je teška. Ne morate izaći nikuda iz svoje avlije, vi ćete osjetiti svu težinu današnje svakodnevnice. E, sad zamislite kako je teško voditi borbu protiv jednog sistema. Znate, mi ni u snu nismo mogli očekivati da će se ovolika količina nepravde na nas spustiti i nakon genocida. Mislili smo doćiće vrijeme kada će Međunarodna zajednica, zbog stida što je dala punomoć agresorskoj Srbiji da uradi to što je uradila od 1992. do 1995, bar malo osjetiti grižnju savjesti i stati na stranu žrtava. Međutim, opet smo se prevarili. Opet smo sami protiv svih.

Prije 21.godinu Bošnjaci su doživjeli strašan zločin od svojih komšija Srba u Višegradu. Jesu li Srbi u Višegradu danas imalo drukčiji u odnosu na te strašne ratne godine, da li oni prihvataju istinu da su počinili tolike strahote svojim komšijama Bošnjacia i da li danas Bošnjaci i Srbi mogu zajedno živjeti u Višegradu?

Hasečić: Nisu ništa drugačiji ni u Višegradu, niti u bilo kojem drugom dijelu naše Bosne, gdje su počinili genocid. Apsolutno, ja sam sigurna da za naših života do bar dijela katarze u srpskom narodu neće doći. Svi znaju sve. U Višegradu su Srbi sa prozora, sa svojih balkona svakodnevno gledali kako se ubijaju Bošnjaci, koji su njihovi sugrađani. Višegrad nije veliki grad. Ljudi su se odlično poznavali međusobno. Isti dan su 1992.godine znali ko je ubio kojeg Bošnjaka. Međutim, šute. Ta šutnja je saučesništvo u zločinu. Suočavanje sa prošlošću je jedini putokaz koji nas može povesti prema nekom minimumu zajedničkog života u Višegradu jer lažu svi oni koji rade na tom suživotu i obećavaju ljudima da će on biti kao u vrijeme bivše Jugoslavije. To je zauvjek završena priča. Suživota može biti, ustvari, mora ga biti, ali će se uvjek znati neka nevidljiva granica dokle se može ići sa zbližavanjem.

Vodite tešku bitku protiv brisanja tragova zločina u Višegradu. Znamo koliko su vlasti RS-a odlučne da sruše kuću u Pionirskoj ulici u kojoj su Bošnjaci živi spaljivani. Kakve su vaše procjene, hoćete li ipak uspjeti na kraju sačuvati tu kuću i ostala obilježja zločina protiv Bošnjaka u Višegradu?

Hasečić: Mi ćemo se boriti. Mi imamo obavezu prema bezimenoj bebi Senada Kurspahića od dva dana koja je tu spaljena, da ne dozvolimo da se uništi mjesto velikog zločina. Tribunal u Haagu je donio presudu u kojoj se kaže „da su zločini u Pionirskoj i Bikavcu, najgori primjeri nečovječnih postupaka jednog čovjeka prema drugom i da zauzimaju istaknuto mjesto u historiji ljudske nečovječnosti, koja je isuviše duga, žalosna i ogavna". S’ toga, mislim da bi to bio vrhunac svjetske nepravde kad bi se srušila ova „živa lomača". Ona je jednom izgorjela sa preko 70 nevinih duša, ako civilizovani svijet dozvoli da se još jednom desi rušenje ove kuće, onda će biti saučesnik u ovom novom – ponovljenom zločinu nad žrtvama Pionirske.

Mediji iz Beograda i Banja Luuke vode konstantnu huškačku kampanju protiv vas. Jasno se vidi da je to otvoren poziv na linč. Očito je da velikosrpska politika jedva čeka da pokleknete u svojoj borbi. Bojite li se njihovih poziva na linč i kako se nosite sa svim tim kampanjama?

Hasečić: Svi ljudi koji su se odvažili da stanu u odbranu žrtve, našli su se na udaru medija koji su tokom agresije apsolutno podržavali genocid. Genocid nad nama traje od strane srpske propagande. Nažalost, ti mediji nisu procesuirani zbog toga što su svojim pisanjem tokom rata pobili hiljade Bošnjaka. Po prirodi sam osoba koja se ne boji. Oni to znaju, zločinci to osjećaju i ja sam svoj život apsolutno stavila u službu borbe za istinu i pravo žrtava genocida.

Nažalost, kao i u drugim gradovima i vi u Višegradu se sami borite, nemate skoro nikakve pomoći od bošnjačke politike, bošnjačkih intelektualaca, a i Islamska zajednica čini se zakazala. Kako komentirate odnos Bošnjaka prema, naročito političke, intelektualne i vjerske elite prema Bošnjacima Višegrada i borbi za istinu i pravdu u ovom gradu?

Hasečić: Strašna je ta istina da u Višegradu nas desetak Bošnjaka staje pred jedan cijeli dobroosmišljeni projekat na čijem čelu je Dobrica Ćosić. U Višegradu ja se borim protiv Ćosića. On je taj ideolog svega i tokom agresije, a i danas on kroji projekte negiranja genocida. Sve ovo što se dešava sa kućom u Pionirskoj, jeste dio tog projekta negiranja genocida, s ciljem da se kao nakon Drugog svjetskog rata, izbrišu sva mjesta gdje su izvršeni pokolji nad Bošnjacima. Bošnjački političari i intelektualci su kukavice. Treba da se stide sebe, svoje domovine, žrtava. Zamislite, da nam je bar 100 ljudi došlo kao podrška u Višegrad, koliko bi to nama psihološki značilo.

Jeste li zadovoljni odnosom višegradskih Bošnjaka prema onome šta se trenutno događa u vašem gradu?

Hasečić: Nisam, i to je jedna od neobjašnjivih pojava. Mnogi su se odrekli svoje djedovine. Ima i porodica žrtava koji su apsolutno nemarni prema svojim ubijenim. Bojim se da će ih stići teška kazna zbog takvog odnosa.

Slažete li se da su Bošnjaci nemarni prema svojoj bliskoj prošlosti, ako se slažete koji su po vama razlozi te nemarnosti i je li ta nemarnost opasna za budućnost našeg naroda?

Hasečić: Nema naroda koji je toliko puta stradao u zadnjih 300 godina, a da tako lahko zaboravi sve zločine. Taj olahki zaborav je uvjek bio preduslov da se genocid ponovi. Ipak, posljednjih godina, nešto se i na ovom planu dešava u pozitivnom smjeru. Imamo knjige, filmove, spomen obilježja, sudske presude. Do nas je koliko ćemo znati u budućnosti to iskoristiti, kako bi se zaštitili od nekog budućeg zla.

Baklju bošnjačkog ponosa nakon agresije na BiH drže Bošnjakinje. Na čelu borbe za istinu i pravdu u mnogim gradovima stoje Bošnjakinje naše heroine. U Podrinju to su majke Srebrenice, nan Fata Orlović, u Višegradu ste vi i druge majke. Kako komentirate takvo stanje da se u bošnjačkom narodu danas najviše i skoro jedino za istinu i pravdu o ratu u BiH borite vi žene a muškarci su u drugom planu?

Hasečić: Rekla sam da su bošnjački intelektualci kukavice, to smatram i za većinu bošnjačkih muškaraca. Ostaće zapisano i upamćeno, da su žene Bošnjakinje, i to njih nekolicina, iznijele teret borbe za dokazivanje istine o stradanju Bošnjaka. Lahko je biti mangup u Sarajevu, ali hajmo malo preko Kozje ćuprije boriti se za državu. Mislim da u cijelom islamskom svijetu, nije zabilježen takav način borbe, koju vode naše žene i to nakon takvih strahota. Nakon takvih tortura koje su prošle u četničkim logorima, da u miru stanu na čelo borbe u kojoj ne daju mirno spavati krvnicima.

Šta bite vi kao žrtva i borac za isitinu o agresiji na BiH poručili bošnjačkoj mladosti?

Hasečić: Da znaju ko su, šta su. Da znaju da je njihov narod preživio 11 genocida i opstao. Da budu uvjek spremni da pruže otpor neprijatelju. I naravno, da se obrazuju. Nama je neobrazovanje često dolazilo glave. Iz tog neobrazovanja imali smo kompleks niže vrijednosti, koji je za nas bio uspavanka, a našim neprijateljima nova šansa da nastave gdje su stali sa ranijim genocidima.

saff.ba