Bajramski intervju – Edin-ef. Memić: Budimo bolji!

Uspjeh je blizu onima koji se žrtvuju, a i Bog je blizu onima koji se žrtvuju na Njegovom putu, poručio je u bajramskom intervjuu za Preporod.info Edin-ef. Memić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Travnik, naglasivši da je Kurban-bajram, kojeg danas dočekuju vjernici s radošću, Bajram žrtve.

Za Preporod.info ef.Memić istakao je kako je značaj Kurban-bajrama, a tako i hadža, u životu vjernika velik i slojevit.

– Nekako mi se čini da s godinama sazrijevanja uviđamo neke nove vlastite dimenzije doživljaja i jednog i drugog. Nije isti doživljaj ni Kurban-bajrama, a ni hadždža sa, na primjer, 20 ili sa 50 godina. Značaj ova dva velika ibadeta koji dolaze međusobno se preklapajući ogleda se u spremnosti na žrtvu, odricanje i dijeljenje određenog dobra s drugima, s jasnim ciljem – udovoljenju Božijoj naredbi do Njegovog zadovoljstva – kazao je efendija Memić

Razgovarala: Amina Nuhanović

Preporod.info: Koliko istinski držimo do vjere i onog što nam dragi Bog nalaže? Koji je smisao kurbana, posebno danas, kada se, čini mi se, udaljavamo jedni od drugih, nedostaje solidarnosti, poštovanja, pomoći. Kako vidite stanje našeg društva, zajednice, suživota, odnose…?

Memić: Veoma je teško u kratkom vremenskom prostoru odgovoriti na ova bitna pitanja naše svakodnevice. Mi živimo vrijeme javne manifestacije vjere, tj. ibadeta, koju će neki nazvati “estradizacijom vjere”, a uporedo s tim, među nama žive ljudi koji svoju pobožnost kriju, osim onog što je u vjeri ionako javno.

Ponekad vidimo pobožna djela koja su lišena pobožnosti onog ko ih u datom momentu čini, a ponekad se zapitamo šta smo u odnosu na neke ljude koje nam Allah u našoj blizini pokazuje kao primjere. Kao i u svim drugim vremenima, tako i u ovom, isprepliće se i iskrenost i dvoličnjaštvo u vjeri, ali, nije naše da sudimo šta je u srcima ljudi, već po njihovim djelima.

Kurban, kao ibadet, kao vadžib, tu je da nas poduči svojim značenjem (kurban znači blizinu i približavanje) da nismo sami na ovome svijetu: tu je naša porodica, naša rodbina i naš komšiluk, odnosno prijatelji, sa kojima dijelimo naše radosti i žalosti, naše snove i nesanice, baš kao što dijelimo naše kurbansko meso. Iako se ljudi međusobno udaljavaju jedni od drugih na dnevnoj bazi kroz sveopštu trku za poslom, karijerom, virtualnom stvarnošću i slično, ljudi ipak nađu vremena da se solidarišu, priteknu u pomoć, pruže ruku…

Sjetite se samo poplava u Jablanici, Konjicu, prije manje od godinu dana i kako su naši ljudi iz drugih krajeva BiH pružili pomoć. Opći je narativ da nam je sve crno. Međutim, brojni primjeri pokazuju da svijeće ljudske dobrote i dalje sijaju, bez obzira na mrak kojeg stvaraju sve češći femicidi ili neke druge nesreće koje potresaju našu zemlju i region.

Preporod.info: Šta je potrebno mijenjati kako bismo imali bolje društvo i zajednicu u kojoj živimo?

Memić: Sebe! Svaka promjena nabolje dolazi isključivo iz lične promjene. Allah nas je stvorio kao jedinstvena ljudska bića, dao nam vrijednost čitavog svijeta, s razlogom smo došli na ovaj svijet u određenom vremenu na određenom prostoru. Svako od nas je zaseban entitet unutar čovječanstva. Svako od nas će zasebno izaći pred Gospodara svjetova na Sudnjem danu.

Imam običaj kazati kada svako u svom poslu bude “Edin Džeko” (sinonim uspješnosti bazirane na ličnom radu), onda će se kotači promjene početi polahko pomjerati ka naprijed.

Naposljetku, prisjetimo se ajeta u kojem Allah kaže da On neće promijeniti stanje i prilike jednog naroda, društva, sve dok taj narod ne promijeni samog sebe. A narod je, dakako i pojedinac. Ali, znamo mi, tuđi posao je uvijek lakši, tuđi život je uvijek ljepši, a tuđa briga najlakša.

Preporod.info: Evo kazali ste, ako promijenimo sebe na bolje možemo se svi nadati prosperitetu, no, brojni problemi tište građane BiH, mladi odlaze, posla nema, siromaštvo raste. Kako gledate na trenutno stanje u zemlji, šta treba mijenjati? Koja je Vaša poruka nadležnima, vlastima, u ovom slobodno mogu reći burnom periodu u kojem imamo situaciju da se napada država, prijeti se secesijom, negira genocid, veličaju zločinci?

Memić: Cijeli svijet je uzburkano more koje prijeti da potopi naše lađe: Gazza, Ukrajina, Evropa, Amerika, Kina.. Od završetka agresije pa naovamo suočavamo se sa mnogim problemima koji su, nažalost, sada došli do svoje najteže faze, za koju se nadam da je završna, ali u korist Bosne i Hercegovine i svih njenih stanovnika koji na svakom pedlju države podjednako strahuju od toga kako će se sve ovo završiti.

Po mom skromnom mišljenju koje nikog ne obavezuje, bošnjački političari bi morali imati zajedničke crvene linije ispod kojih se ne prelazi, bez obzira na nivo vlasti i onog ko je čini.

Bosna i Hercegovina kao država, kao ideja, kao “filozofija” mora biti visoko iznad ličnih i stranačkih interesa i animoziteta.

Opstanak Bošnjaka na ovim prostorima je presudno vezan za opstanak BiH kao cjelovite države, a opstanak Bosne kao cjelovite države itekako je vezan za smanjenje broja odlazaka iz nje. Narod nam curi, što zbog trenda iseljavanja, što zbog medijskog defetizma ili nekih trećih razloga. Nemam pravo niti koga zaustavljati prilikom odlaska, niti vraćati nakon odlaska, ali komunicirajući sa velikim brojem ljudi koji su odselili zaključujem da, niti su otišli trajno, niti im je slavno.

Žale za Bosnom i jedva čekaju da joj se vrate.

Njihov povratak je poput povratka zdrave krvi u tijelo bolesnika. Zna se ko treba da pripremi teren za takav čin. Što se tiče vašeg dijela pitanja koje se odnosi na negiranje genocida i veličanje ratnih zločina, kao faze genocida, onda duboko vjerujem da se ta neljudska pojava može suzbiti i iskorijeniti na dva načina. Prvo, zakonskim rješenjima koja su u tim slučajevima primjenjiva, jasno i javno. Drugi način je teži, ali bolji, a on se odnosi na pojedinačnu i kolektivnu katarzu onih ljudi u ime čijih “interesa” je presuđeni genocid i genocid koji nije presuđen, a koji se naziva zločinom – planski i sistematski počinjen.

Preporod.info: U kakvom ozračju muslimani u BiH, posebno u RS-u dočekuju ovaj Bajram?

Memić: Dolazak Bajrama je već osjetan danima unazad. Muslimani ga dočekuju sa radošću i s nadom. Primjećujem da ga doživljavaju kao odušak od svakodnevice u kojoj su bombardovani teškim informacijama putem društvenih mreža, svojevrsnih medija koje uređuju ponekad i sami. Zaiskrit će žar vjere i nade u njima da će sve ipak bit dobro, i hoće, ako Bog da.

Iako nisam kompetentan da ocijenim stanje i na onim područjima BiH koje nazivamo RS, prateći i slušajući ljude, posebno imame, te časne i stamene ljudske gromade, preko kojih je sve prošlo i koji ne žale za to, cijenim da ga dočekuju s jednakom dragošću kao i njihova braća u BiH koji imaju veću slobodu i komociju dočekivanja Kurban-bajrama od njih.

Preporod.info: Kako inače ocjenjujete stanje cijelog muslimanskog ummeta ako vidimo stradanja u Gazzi, na koja se svijet navikao i koja više niko ne osuđuje. Da li je ummet ikada bio u gorem stanju?

Memić: Ummet ja, nažolost, samo riječ koja ispuni ljudska usta, termin koji značenjem ukazuje na mnogo, a praktično – malo ili skoro ništa: sofra oko koje su se okupili gladni ljudi, pjena mora koju valovi razbacuju. Ummet koji čeka Mehdiju, a on, možda čeka ummet. Gazza nije pitanje samo ummeta koji ne postoji, osim figurativno i lingvistički.

Gazza je pitanje ove civilizacije, ljudskosti, pravde, čovječanstva.

Čudili smo se nijemosti svijeta kada je bila agresija na BiH, kada je ovaj narod mrcvaren stalnim granatiranjem, progonima, ubijanjem, glađu, žeđu, a danas smo dio te svjetske nijemosti kada je u pitanju Gazza.

Šta mi možemo? Možemo činiti dove, suosjećati, putem sergija pomagati i ibret/pouku uzimati. Izvan toga teško da možemo išta. Ummet je kroz svoju historiju osim slavnih perioda kojima je udario temelje moderne nauke i civilizacije ima i svoju burnu, krvavu prošlost, a u svim tim strahotama mislilo se da je Smak svijeta na pragu.

Krstaški ratovi, svjetski ratovi, okupacije, pad hilafeta, sad već zaboravljeni Rohinja muslimani, Bangladeš, Čečenija…Skoro svaka dekada otvori nam novu ranu koja je teža i dublja od one prethodne i zbog koje zaboravimo ili potisnemo onu staru. Ali, bez obzira na sve to, duboko vjerujem da “ummet” nisu muslimanski vladari niti njihova moć, koja, prostim očima gledano, može zaustaviti ovo stradanje, već da su to ljudi koji možda izgaraju od želje da naprave promjenu.

Kada će se i da li će se to naposljetku desiti, niko osim dragog Boga ne zna, kojeg molimo za dobrobit muslimana Gazze.

Preporod.info: Koja je Vaša bajramska poruka?

Memić: Poručujem sebi i drugima: s nama ništa nije počelo, s nama ništa neće ni završiti, ali smo svejedno bitni kotači vremena i prostora u kojem živimo.

Budimo bolji.

Makar malo bolji prema samima sebi i svijetu koji nas okružuje.

(Preporod.info)