Arijana Saračević-Helać: Svaku noć pišem reporterima u Gazi, ujutro prvo provjeravam da li su izdržali noć
Vidimo kako se svijet ponaša spram civila u Gazi, nažalost. Otprilike to se dešavalo i s nama. Stalno smo očekivali da međunarodna zajednica reaguje, a mogla je zaustaviti rat u BiH, kao što može da zaustavi sada genocid u Gazi, ali neće, kazala je u razgovoru za Anadolu Arijana Saračević-Helać, dugogodišnja bosanskohercegovačka novinarka i ratna reporterka
Bosanskohercegovačka novinarka i ratna reporterka Arijana Saračević-Helać u razgovoru za Anadolu izjavila je kako vrlo lično proživljava stradanje novinara u Gazi te kako već mjesec dana prvo što ujutro radi jeste provjeravanje da li su se reporteri iz Gazi javili, odnosno jesu li preživjeli noć.
Iza nas je mjesec dana izraelskih napada na Gazu, u kojima je poginulo više od 10.000 civila, među kojima više od 4.000 djece. Brutalnih izraelskih napada na naseljena područja u Gazi nisu pošteđeni ni novinari, a prema posljednjim podacima poginulo ih je najmanje 49.
Saračević-Helać, dugogodišnja urednica u Informativnom i Dokumentarnom programu Federalne televizije, kao ratni reporter izvještavala je iz opkoljenog Sarajeva tokom agresije na BiH, ali i iz drugih ratom zahvaćenih područja. Kao ratna reporterka koja je svakodnevno direktno svjedočila strahotama rata u opkoljenom Sarajevu, Saračević-Helać vrlo dobro zna kroz šta danas prolaze njene kolege reporteri u Gazi. I nije joj nimalo jednostavno sve to iznova proživljavati. Uglavnom, sve je isto kao i prije 30 godina, s glavnom razlikom što danas svi bukvalno pratimo rat uživo.
Saračević-Helać je na samom početku razgovora izrazila saučešće agenciji Anadolu i našem snimatelju Mohamedu Alalouli, čijih je četvoro djece prije tri dana poginulo u izraelskom napadu na Gazu, a supruga i još jedno dijete teško ranjeni, kao i brojni drugi članovi porodice.
“Dva dana sam pod tim dojmom, jako mi je teško, mislim na tog čovjeka (Mohamed Alalou). Strašna, užasna stvar mu se desila. Veoma lično proživljavam ubistva novinara, njihova izvještavanja”, kazala je Saračević-Helać,
Navela je kako je otprilike sve isto kao i prije 30 godina, tokom opsade Sarajevo, s jednom razlikom što danas svi gledamo rat uživo.
“Danas postoje društvene mreže, novi mediji, svi bukvalno gledamo rat uživo. Jako me boli, jako razumijem te ljude i jako želim da im pomognem. Ono što radim evo mjesec dana jeste da im pišem svaku noć. Bodrim ih, hrabrim, zaželim im sreću. Ujutro kada se probudim prvo vidim da li su se oglasili na društvenim mrežama i jesu li izdržali noć”, kaže Saračević-Helać.
Podvukla je kako je veoma važno dati podršku reporterima koji trenutno izvještavaju iz Gaze.
“Ja se vrlo dobro sjećam svog izvještavanja tokom rata. Strašno mi je bila važna ta vrsta podrške, kada nekim kanalima dobijem pozdrav ili nešto slično, to mi je jako značilo”, kaže Saračević-Helać, te dodaje: “Novinari u Gazi su usamljeni, zaista jesu. Kao što su i svi ostali civili. Vidimo kako se svijet ponaša spram civila u Gazi, nažalost. Otprilike to se dešavalo i s nama. Stalno smo očekivali da međunarodna zajednica reaguje, a mogla je zaustaviti rat u BiH, kao što može da zaustavi sada genocid u Gazi, ali neće. Iz tog razloga, jedino što mi možemo jeste da tim ljudima kažemo da mislimo na njih. Ništa više ne možemo uraditi. Eventualno neku sitnu materijalnu pomoć i reći da ih volimo”.
Posebno ističe hrabrog reportera Motaza Azaizu, koji je postao i svojevrstan glas Palestinaca iz Pojasa Gaze.
“Motaz je zaista jedan istinski heroj. Upravo on pokazuje ono što smo i mi radili, da smo često bacali mikrofon, ja sam bacala mikrofon kako bih spasila nečiji život. Spašavali smo ljude ispred Predsjedništva BiH. To se dešavalo i u ulici Vase Miskina (op.a. danas Ferhadija) i na Markalama. Vrlo često smo mi novinari i snimatelji, fotoreporteri spašavali živote. To danas radi Motaz, rade ostali novinari u Gazi. Oni nisu samo novinari, osim što prenose istinu oni spašavaju ljude”, poručila je Saračević-Helać.
“Nikad više” rečeno je nakon agresije na BiH, opsade Sarajeva i genocida u Srebrenici. Saračević-Helać je kazala kako to nikad nikad nije voljela kazati, jer zna kako svijet razmišlja i razumije svjetsku politiku.
“Nažalost, to je tako. Čitav život gledamo kako civili pate. Mi se, nažalost, tu ništa ne pitamo. Novinar je kao i ljekar, dužan je da bude na mjestu događaja da spašava živote, da govori o istini, to je naša dužnost, to je naša misija. Novinar nema puno izbora, naša misija je istina i mi smo tamo gdje možemo izvještavati o istini.
Na naše pitanje može li prokomentirati izvještavanje svjetskih medija o dešavanjima u Gazi, Saračević-Helać kaže kako je to kako izvještavaju sramno.
“Zaista sramno. Vrlo malo je medija koji objektivno izvještavaju o Gazi. Vrlo sam ponosna na televiziju u kojoj radim, Federalnu televiziju, koja već mjesec dana izvještava vrlo profesionalno kada je u pitanju Gaza“, kazala je Saračević-Helać.
U toku trideset godina profesionalnog angažmana u novinarstvu Arijana Saračević-Helać nagrađena je najvišim domaćim i stranim priznanjima, poput Svjetske novinarske nagrade za hrabrost (IMWF) 1993. godine u New Yorku.
akos.ba