Almir Rizvanović za Akos.ba: Tokom ramazana u Tutinu ulice su poluprazne a kafići su zatvoreni
Almir Rizvanović rođen je 1988. godine u selu Starčeviću kod Tutina. Osnovno obrazovanje završio kao najbolji učenik, a Arhitektonski fakultet u Sarajevu kao najbolji student u generaciji. Po završetku studija radna iskustva sticao na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, zatim na Institutu za islamsku historiju, kulturu i umjetnost u Istanbulu, te u Al Turath Fondaciji u Saudijskoj Arabiji. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. Osnivač je NVO „Misli sandžačke omladine“ koja iza sebe ima niz publikacija, i učesnik programa za buduće lidere nacionalnih manjina u Briselu. Pored arhitekture, bavi se pisanjem, grafičkim dizajnom i fotografijom, te raznim projektima koji su od društvenog značaja za Sandžak. Sa Almirom smo razgovarali o ramazanu u njegovom rodnom Tutinu, običajima Bošnjaka iz Sandžaka, arihtekturi grada Tutina i sličnim temam.
Razgovarao: Admir Lisica
Akos.ba: Kako mladi provode mjesec Ramazan u Tutinu?
Almir Rizvanović: Jedan od mnogobrojnih razloga zbog kojih volim ramazan jeste specifična atmosfera koja se u svakom gradu u kojem žive muslimani gaji tijekom tih tridesetak dana. Tutin uopšte nije izuzetak po tom pitanju. Danju su ulice i trg poluprazni, kafići zatvoreni, rijetkost je sresti nepostača, osim onih ljudi koji rade naporne fizičke poslove. Tek se u prediftarskom vaktu ulicama razliju opojni mirisi ukusne hrane koja se u kućama priprema za iftar, formiraju se redovi postača koji ispred pekara i prodavnica čekaju taze pečeni somun. Gradska vreva počinje nedugo nakon iftara – ispuni se trg, susretnu se prijatelji uz kahvu i prijatan muhabet koji završava onda kada se sa naših vitkih minareta začuje ezan za Jaciju i Teravih-namaz. Po završetku namaza ponovo se gradski trg ispuni ljudima i takva atmosfera traje sve do sehura. Džamije su Ramazanom posjećenije, a najveću radost u moje srce unosi trenutak kada pogledom pređem unutar džamije i vidim da je više mladih nego starih. Budući da okolina Tutina obiluje prirodnim ljepotama, česti su, i meni najdraži, iftari pod otvorenim nebom gdje radost iftara upotpunjuje izuzetan prirodni ambijent.
Akos.ba: Da li nam možete nešto više reći o arhitekturi u Tutinu, posebno o tome u kojem su stilu izgrađene džamije?
Almir Rizvanović: Sandžački grad Tutin je do prije par decenija bio kasaba sa de facto dvije ulice i par starih i trošnih kuća. Za kratko vrijeme je doživio nevjerovatnu transformaciju, te je danas skoro i neprepoznatljiv onima koji ga pamte iz ranijeg vakta. Zanimljiva je priča da su u periodu Kraljevine Jugoslavije i ranog socijalizma neposlušne činovnike iz drugih gradova kažnjavali tako što bi ih poslali u Tutin, pa je do dana današnjeg ostala ta fraza: „U Tutin ću ja tebe, ako ne budeš dobar.“ Iako kroz grad ne prolazi nijedna važna saobraćajnica, i iako je kao dio Sandžaka zapostavljan jako dugo, Tutin je uspio iz jednog malog mjesta pretvoriti se u pravi grad, koji i dalje odlikuju pitomost ljudi i usporeniji tempo života. Srce grada predstavlja gradski trg, oko kojeg se nalaze javne gradske ustanove. Gradski trg je središte svakog bitnog događaja u gradu i glavno mjesto susreta. Užu gradsku jezgru zatim ispunjavaju stambene zgrade nove izgradnje i visoke spratnosti, a tek je par objekata iz vremena socijalizma ostalo. Širu okolinu ispunjavaju porodične kuće tipične balkanske gradnje. Kroz grad prolazi rijeka Vidrenjak koja se par kilometara južno ulijeva u rijeku Ibar. Kompletnu tu sliku grada finaliziraju i daju joj najveći pečat vitki minareti gradskih džamija. Sve navedemo ga čini jednim tipičnim bošnjačkim savremenim gradom. Ali najveća draž Tutina je njegova okolina koja posjeduje izvanredne prirodne ljepote. Posebno bih izdvojio Gazivode jezero i Peštersku visoravan, koji su pravi biser Sandžaka. Na Paešterskoj visoravni, tom platou vanredne ljepote, nalaze se džamija sa najvišim minaretima u Evropi, visine 77,44m, i, koliko je meni poznato, jedini vjetrogenerator u široj regiji. Postoji osam džamija na užoj teritoriji grada, sa devetom u izgradnji. Te džamije datiraju iz novijeg perioda, sa savremenim načinom građenja. Jednoprostorne i potkupolne su, uglavnom, sa jednom ili dvije vitke munare koje sadrže jedan ili dva šerefeta.
Akos.ba: Kada uporedite Tutin i gradove u Bosni ili Turskoj, da li se vide određene sličnosti?
Almir Rizvanović: Tutin se, za razliku od ostalih gradova u Bosni i Turskoj, ne može pohvaliti bogatom historijom iz perioda Osmanskog carstva. Njegova historija razvoja je počela tek nedavno. Međutim, zanimljiv je podatak da u Opština Tutin preko 98% ukupne populacije čine Bošnjaci. Posmatrano sa tog aspekta i načina na koji ljudi žive ogromne su sličnosti sa ostalim bošnjačkim i turskim gradovima. Religija i tradicija su nešto što se u Tutinu posebno njeguje, uz, naravno, poštivanje drugih naroda i kultura. Brojni su uspješni preduzetnici i uspješne kompanije iz ovog grada. Stoga, ako bih u nekom bosanskom gradu tražio pandan Tutinu, to bi najvjerovatnije bio Tešanj. Nažalost, Tutin je i grad masovnog iseljavanja – skoro da i ne postoji porodica iz koje barem jedan član nije na privremenom radu u jednoj od zemalja Zapada.
Akos.ba: Vaša ramazanska poruka čitaocima portala Akos.ba?
Almir Rizvanović: Kod nas se ima običaj kazati: “Kada prođe polovina Ramazana, spremaj se za Bajram”, tako bih svim čitaocima Akosa-a najprije poželio da ove posljednje dane ramazana iskoriste na najbolji mogući način, uz ugodan post, ibadete, uz svoju porodicu i drage prijatelje, a zatim bih poželio i prijatne bajramske dane. Također bih volio pozvati sve čitaoce Akos-a, da dođu u Sandžak i Tutin. Sandžački Bošnjaci su poznati po gostoprimstvu i mislim da bi to bila idealna prilika da se međusobno upoznajemo, i, što je najvažnije, nastavimo snažnije graditi bošnjačko jedinstvo, jer je jedinstvo Bošnjaka Bosne i Bošnjaka Sandžaka temelj svijetle budućnosti bošnjačkog naroda.
Akos.ba
