Almir Kapić, hafiz i svjetski šampion u jiujitsu
Razgovarao: Admir Lisica
Činjenica je da u posljednjih nekoliko godina raste netrpeljivost prema muslimanima i islamu širom Evrope i svijeta. Nedavna izjava njemačkog ministra Horsta Seehofera kako “islam ne pripada Njemačkoj” samo je jedna u nizu sličnih. Zbog toga je važno da muslimani, putem svog uspješnog rada i učešća u društvenoj zajednici, razbiju negativne predrasude o islamu. Pozitivan primjer “ambasadora” islama svakako je nogometaš Liverpoola Mohamed Salah, koji iz utakmice u utakmicu radi na promociji islama u svijetu.
Da muslimani sportisti mogu učiniti mnogo toga na razbijanju predrasuda o islamu i muslimanima, dokaz je i hafiz Almir Kapić, koji je krajem aprila postao svjetski prvak u brazilskoj jiujitsi. S hafizom Kapićem razgovarali smo o osvojenoj tituli svjetskog prvaka, hifzu, muslimanima u svijetu sporta…
STAV: Krajem aprila ove godine postali ste svjetski prvak u jiujitsu na takmičenju održanom u Abu Dhabiju. Koliko je bilo potrebno odricanja da bi se došlo do ovako vrijednog rezultata?
KAPIĆ: Za jedan ovakav veliki rezultat bile su potrebne godine rada, što znači da su ovom uspjehu prethodile ozbiljne pripreme. Godine rada i iskustva doprinijele su ovom uspjehu. Što se tiče samog trenažnog procesa za ovo prvenstvo, to je krenulo još od decembra, s prekidima, zbog toga što sam imao određenih zdravstvenih poteškoća. Ipak, nisam se predavao, trenirao sam i odmarao u intervalima kako bih se što bolje spremio. Specifično za ovo takmičenje bilo je to što sam morao istovremeno i da smanjim kilažu zbog kategorije do 110 kilograma, što je definitivno, uz naporne treninge, bila otežavajuća okolnost.
STAV: Koliko u Bosni i Hercegovini ima interesiranja za ovaj sport među mladima?
KAPIĆ: Smatram i dalje da je na nezahvalnom nivou sport u Bosni i Hercegovini zastupljen među mladima. Mislim da je potrebno da svaki mladić i djevojka nađu motiv za početak trenažnog procesa. Možda je baš neko ko sjedi i ne zna šta učiniti sa svojim slobodnim vremenom potencijalni svjetski šampion u nekom od sportova, a da toga nije ni svjestan. Potrebno je imati viziju i cilj te se okrenuti zdravom životu. Sigurno je da ne mogu svi biti prvaci, ali svi mogu “izgledati zdravo” i biti u sportskom duhu, što je također veoma važno. Jednostavno, čvrsta odluka i razmišljanje da se promijene svakodnevne navike jeste prvi od koraka kako započeti s aktivnim bavljenjem sportom. Potrebno je pokrenuti se i izabrati sport koji vas zanima. Tako je i s brazilskom jiujitsom. Smatram da je ovaj sport pogodan za sve. Bilo da je riječ o jakim, slabim, krupnijim, bilo da je riječ o mlađim ili starijim, jednostavno, jiujitsa pronalazi put do svakoga i čini da se svi u njoj pronađu i u konačnici lijepo osjećaju.
STAV: Osim što ste osvojili titulu prvaka svijeta u ovoj borilačkoj vještini, također ste i hafiz Kur’ana. Kako ste uspjeli uskladiti sportske obaveze s učenjem Kur’ana?
KAPIĆ: Hafiz Kur’ana postao sam prije nego što sam počeo da treniram brazilsku jiujitsu. U toku 2008. godine postao sam hafiz, a s brazilskom jiujitsom upoznao sam se 2011. godine. Neko će se definitivno s pravom zapitati kako je moguće da je neko svega sedam godina u ovom sportu, a da je već dva puta postao svjetski prvak. Odgovor se nalazi u mojoj tjelesnoj predispoziciji. Moje tjelesne predispozicije bile su pripremljene još od malena jer sam i ranije trenirao amaterski razne sportove koji su mi značajno pomogli u profesionalnom bavljenju sportom. Vrijeme se može uskladiti uz pomoć veoma dobrog plana kada se dan podijeli na nekoliko dijelova. Dobra organizacija uz Allahovu pomoć doprinosi uspjehu i usklađivanju obaveza na svim poljima.
STAV: U kojoj su mjeri sportska i islamska disciplina povezani i da li Vam je ta povezanost pomogla u ostvarenju ciljeva?
KAPIĆ: Svakako da mi je pomogla. Islamski sređena ličnost čovjeka uči da bude vremenski precizan, da se nalazi na progresivnim mjestima kao što su džamije, škole i fakulteti. Islam nas uči da se pet puta klanjamo Bogu, što znači da nas islam uči disciplini da stanemo ravno u saf i da slušamo. Vjera nas uči da budemo od onih koji stalno uče i koriste prvu objavu ikre u svim poljima, bilo da je riječ o sportu ili nauci. Stoga definitivno smatram da mi je islam pomogao da budem discipliniran i uspješan u svom sportskom angažmanu.
STAV: Islamofobija je u svijetu, nažalost, sve više izražena. Da li ste do sada zbog svoje vjerske pripadnosti imali prepreka na nekom od brojnih juijitsu takmičenja na kojima ste učestvovali?
KAPIĆ: Islamofobija itekako hara svijetom. Mnogi mediji i određene organizirane skupine jednostavno žele svijetu nametnuti teoriju da je islam nešto loše i nazadno te da su muslimani negativci. Sve to utječe na javnost i na shvatanje o islamu i muslimanu. Međutim, ja nisam nailazio na takve situacije. Trenirao sam u mnogim evropskim klubovima u kojima su me prihvatili kao svog bez predrasuda. Moj “islamski izgled”, činjenice da sam musliman i da dolazim iz Bosne i Hercegovine nikada ili skoro nikada nisu predstavljale nikakav problem. Naravno, pri upoznavanju i prvom kontaktu ljudi vas ne gledaju baš prijateljski, ali to traje veoma kratko. Već pri prvom treningu, kada vide kakva sam osoba i kad se upoznaju s mojim profesionalnim vještinama u ovom sportu, gube negativan stav. Bitno je prijateljsko raspoloženje prema ljudima i spremnost na šalu i na dalju konverzaciju. Veliki je broj mojih prijatelja širom Evrope. Bilo da su Šveđani, Niijemci, ili da dolaze iz drugih zemalja, često mi šalju poruke kako jedva čekaju da ponovo treniramo zajedno, pijemo kahve ili jednostavno dijelimo svoja razmišljanja.
STAV: Primjer Mohameda Salaha, nogometaša engleskog Liverpoola, govori da su sportisti veoma dobri ambasadori islama u svijetu. Mogu li uspješni sportisti svojim ličnim primjerom razbiti predrasude nemuslimana prema islamu?
KAPIĆ: Svakako da Mohamed Salah i sportisti kao što je on itekako mogu razbiti te napore pojedinih medija i organiziranih službi koje nastoje muslimane i islam prikazati što je moguće više negativnim. Sportisti mogu razbiti predrasude koje su stvorene prema muslimanima. To je veoma lijep potez u kojem se, jednostavno praktičnim putem preko sporta, može djelovati na javno mnijenje. Putem jednostavnog i otvorenog pristupa može se mnogo uraditi na razbijanju predrasuda. Muslimani sportisti, ustvari, i trebali bi preuzeti tu ulogu ambasadora svoje vjere i zemlje iz koje dolaze te na taj način efikasno suzbiti negativne priče o islamu i muslimanima.
STAV: Tokom ramazana sportisti svoje aktivnosti prilagođavaju obavezama u ovom svetom mjesecu. Postoji li poseban režim treniranja za vrijeme trajanja ramazana?
KAPIĆ: Mjesec ramazan mjesec je Božijeg blagoslova, ibadeta i pokornosti koje činimo prema Allahu. To je specifičan način pokornosti i povećavanja ibadeta koje čine muslimani širom svijeta, nadajući se Allahovom oprostu i blagoslovima te dobrim djelima koja su uvećana u ramazanu. Međutim, sportisti ni tada ne odmaraju u svom sportskom angažmanu. Većinom se tijelo prva tri dana privikava na post, pa se tada slabije trenira. Moja je preporuka da se trenira sat prije iftara. Što se tiče iftara i sehura, praksa koju sam počeo primjenjivati prije tri godine pomogla mi je da nikako ne osjetim glad tokom posta te da budem spreman za prediftarski trening.
Naime, za iftar uvijek konzumiram proizvode obogaćene ugljikohidratima, dok za sehur svoju ishranu obogaćujem proteinskim namirnicama. Upravo iz razloga što vam nakon iftara treba snaga, hrana koju unesemo treba da bude lahko probavljiva kako bismo imali snage za noćne ibadete. To ćete postići s određenom količinom ugljikohidrata, vode i glukoze – preporučujem, naravno, hurmu ili bilo koju voćku prije samog početka jela. Na taj način dobit ćemo potrebnu snagu, a nećemo se umoriti. Što se tiče sehura, on treba da bude u duhu proteinske hrane, bilo da je riječ o piletini ili nekom drugom mesu. Posebno je potrebno konzumirati i mladi sir, koji je obogaćen kazeinom koji hrani mišiće, što je potrebno tijelu tokom posta. Ovakva metoda mi je pomogla u prethodnih nekoliko ramazana pri usklađivanju treninga s postom, a da pri tom ne osjetim neku nelagodnost ili veliko opterećenje.
