Allahova dž.š. lijepa imena – El Mudžib, Koji se odaziva

Neka Allahova dž.š. imena i osobine su spomenuti tek nekoliko puta u Kur’anu, dok su druge spomenute na mnogo mjesta, posebno ističući način na koji se ona manifestuju. Koncepti se ponavljaju tako da kada zaboravimo, taj zaborav ne traje dugo. Jedno od ovih Imena, koje mi, izgleda, često zaboravljamo, jeste El-Mudžib, Koji se odaziva i Allah nam u Kur’anu pokazuje kako se ovo ime manifestuje prema onima koji Mu se obaćaju za pomoć.

Živimo u svijetu raznih prilika i sredstava. Kur’an nam govori da koristimo sredstva koja su nam data od strane Allaha dž.š. ali, mi često zaboravljamo da je iskrena dova jedno od tih sredstava. Ponekad je to jedino sredstvo koje imamo , a nekad je jedno od mnogih sredstava koja se od nas zahtijevaju kako bismo došli do svog krajnjeg cilja. Na primjer, nećemo samo pohraniti na kompjuter aplikaciju za posao, nego ćemo je pravilno popuniti i poslati na tačnu adresu. Baš kao što su ove radnje neophodne da bi se došlo do cilja, i dova je jedno od tih koraka.

El-Mudžib je Onaj koji se odaziva molitvama, dovama. Prema El Gazaliju, ovo ime znači da On daje onima koji traže od Njega tako što im pomaže, odaziva se pozivu onih koji Ga zovu odgovarajući im, i uslišava molbe onih koji imaju neku potrebu.

Kada tražiš od Allaha, to znači da Ga poznaješ. Znajući da On odgovara na dove, znate i da je on El-Bešir, Onaj koji sve vidi ; El- Alim, Onaj koji sve zna ; Es-Semi, Onaj koji sve čuje ; El-Vedud, Onaj koji voli ; da je On Onaj koji nam poklanja i onda kada to ne zaslužujemo, El Vehhab ; El Ganijj, da Njemu ne treba niko i ništa, ali da smo svi mi u potrebi za Njim. Ako ne tražimo od Allaha dž.š. onda Ga ne poznajemo dovoljno, te tako propuštamo jedan divan vid robovanja.

Postoje dva razloga zašto ne činimo dovu : ne vjerujemo da Allah može ili hoće da nam udovolji ili mislimo da mi to možemo uraditi bez Njegove pomoći.

Ovaj drugi razlog je jedan vid oholosti i arogancije. Allah dž.š. kaže : Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” Kur’an, 40 : 60 Allah voli one koji ga mole, čineći mu ibadet.

Mi ćemo se ovdje zadržati na prvom razlogu. Allah dž.š. nam kaže da je On El-Mudžib, te bismo trebali imati apsolutno povjerenje u to da će nam On primiti dovu. Pogledajmo šta Poslanik s.a.v.s. kaže :

”Zaista je vas Gospodar Plemenit i Stidan. Kada mu se rob obrati, pružajući ruke u dovi, On se stidi da ih vrati prazne.” (Tirmizi)

Allah dž.š. voli kada Mu se mi obraćamo dovom. Ponekad Allah dž.š. ti neće dati nešto dok to ne zatražiš od Njega, iako je u Njegovoj moći da to učini bilo kada. To je zato da bismo upoznali svoga Gospodara, da bismo osjetili i spoznali ovu Njegovu osobinu. Poslanik s.a.v.s. nam kaže da molimo Allaha dž.š. sa čvrstim uvjerenjem da će nam odgovoriti. ( Tirmizi)

Kako bismo izgradili ovo čvrsto uvjerenje, On nam kazuje priče u Kur’anu u kojima se manifestuje ova osobina.

” I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!” – odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.” Kur’an, 21 : 83-84

Poslanik Ejjub a.s. je bio pogođen teškom bolešću osamnaest godina i nikad se nije požalio. Prije bolesti, bio je obdaren velikim bogatstvom pedeset godina i bio je neizmjerno zahvalan Allahu dž.š. na tome. Nikad se nije žalio na Allaha kada je sve izgubio i ako pogledamo u njegovu dovu, on je dozivao Allaha Njegovim plemenitim imenima, i znao je da jedino Allah može da mu pomogne. Kada mu je Allah dž.š. odgovorio na dovu, nije mu samo otklonio bolest, nego mu je podario i sve drugo i još više. Trebamo uvijek misliti najbolje o Allahu dž.š. i znati da je On Onaj koji se odaziva i da je Najplemenitiji. A najbolji dio je kada Allah dž.š. kaže da je to od Njegove milosti i podsjetnik onima koji vjeruju, podsjetnik da kada smo pogođeni nesrećom, treba da se okrenemo Allahu. Allah daje olakšanje poslije teškoće, i otklanja naše nesreće kada mu se okrenemo, ali trebamo biti strpljivi kao što je bio Ejjub a.s. i biti uvjereni kao on da imamo Milostivog Gospodara, iako bivamo stavljani na kušnju. Tako da kada god vas zadesi nesreća, sjetite se ove dove !

Zatim nam Allah dž.š. govori o Junusu a.s. : ” I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: “Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” -odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike. ” Kur’an, 21 : 87-88

Poslanik Junus a.s. je bio poslan narodu koji nije vjerovao. Nije čekao znak ili odobrenje od Allaha dž.š. o tome šta treba sljedeće uraditi, nego ih je napustio ljut zbog njihovog nevjerovanja. Tako je Allah dž.š. učinio da ga veliki kit proguta, te je ostao u utrobi ribe gdje je izgovorio sljedeću dovu : ” “Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi !”

Šta je posebno u ovoj dovi ? To da je Poslanik Junus prepoznao svoju grešku, i da je kod Allaha sva moć. Ponavljao je ovu dovu sve dok mu Allah nije odgovorio. Ponekad kad uradimo nešto loše osjećamo se previše posramljeno da se okrenemo Allahu i tražimo Njegovu pomoć. Ali ovo nije bio slučaj sa Poslanicima. Znajući da Mu se možeš uvijek okrenuti uprkos svojim greškama pokazuje tvoje jako uvjerenje i vjerovanje u Njegovo ime. U drugom ajetu Allah dž.š. kaže : ” I da ga nije stigla Allahova milost, na pusto mjesto bi izbačen bio* i prijekor bi zaslužio, ” Kur’an, 68 : 49

Allah dž.š. mu je odgovorio i spasio ga nevolje , te kada se vratio svome narodu oni su svi bili vjernici jer su bili svjedoci znakova koji su se pojavili. Allah dž.š. , iz Svoje neizmjerne milosti, na kraju nas podsjeća : ” i tako Mi spasavamo one koji vjeruju .” Kada vam je teško i kada se nađete u teškoj nevolji prije nego zatražite nešto, izgovarajte ovu dovu i priznajte svoje greške Allahu dž.š. i On će, ako Bog da, oprostiti i odgovoriti.

Zatim nam Allah dž.š. pripovijeda o Zekerijjau a.s. : ” I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: “Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!” -odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni. ” Kuran, 21 : 89,90

Zekerijjaova žena nije mogla imati djece, ali kao što vidimo iz ajeta Zekerijja a.s. se požalio samo Allahu dž.š. i zamolio ga Njegovim atributima. Poslije toga, Allah dž.š. je izliječio njegovu ženu. Zatim nam Allah dž.š. govori o dobrim djelima koje su oni činili, ” Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni. ” Oni su stalno činili dobra djela, uvijek molili Allaha sa strahom i nadom, i nisu bili oholi nego ponizni. Ovo su epiteti kojima bismo se svi trebali okititi i naučiti iz njih, i oni će nas učiniti, uz Allahovu pomoć, bližim Allahu dž.š. i nadamo se učiniti nas od onih kojima se On odaziva.

Allah dž.š. nam daje ova tri primjera : primjer onoga koji je imao sva ovosvjetska dobra, a onda ga je zadesila nesreća i sve je izgubio, primjer onoga koji se o sebi ogriješio, te primjer onoga koji je čeznuo za nečim što nije imao. Svi su zamolili Allaha dž.š. i On im se odazvao, ne zato jer su bili poslanici, nego jer su se samo Njemu obratili i okrenuli. U svakom ovom ajetu, Allah nas podsjeća da je ovo način na koji se On odnosi prema onima koji vjeruju.

Šta kad se desi da osjetimo kao da odgovor ne dolazi ?

Neki će reći da je teško imati potpuno uvjerenje u ovo Allahovo ime jer se nekad desi da osjetimo kao da naša dova nije uslišana. Ali odgovor uvijek postoji. Jedna od stvari koje mogu spriječiti da dova bude primljena jeste zarađivanje imetka na nedozvoljen način.

Razlog tome jeste da kada neko zarađuje na nedozvoljen način, čini se kao privatna stvar, međutim to ugrožava druge (kao npr. kamata). Ne možemo iskorištavati druge kako bismo mi živjeli a onda očekivati da nam Allah dž.š. da ono što tražimo od Njega.

Drugi razlog je što smo nekad nestrpljivi i nemarni. Napuštamo činjenje dove jer mislimo da ako Allah dž.š. još uvijek nije odgovorio na našu dovu da to neće ni učiniti. Poslanik s.a.v.s. je rekao : ” Dova onoga koji je čini će biti uslišavana sve dok ne zamoli za nešto što je grijeh, što kida rodbinske veze i sve dok ne postane nestrpljiv.”

Upitali su ga : ” Allahov poslaniče, šta znači biti nestrpljiv ? ” Odgovorio je : ” Da rob kaže -Molio sam i molio, ali vidim da mi to neće biti uslišano.- , te tako gubi nadu da će mu biti odgovoreno i napušta dovu.” (Muslim)

Ovo je veoma važna činjenica. Mi ne možemo stavljati vremenski limit na to kad nam Allah može odgovoriti. On je El-Mudžib, ali također i El -Hakim, Mudri. Možda ne volite nešto, a Allah je dao dobro u tome ili možda za nečim žudite, a to je loše po vas. Neko bi se mogao zapitati koja je svrha da činim dovu ako neću dobiti ono što tražim, ili onda kada to tražim ? Dobit ćeš i više od onoga što tražiš, jer Allah će ti dati ono što ti treba, i ono što je najbolje za tebe. I Ejjubu a.s. Allah je dao više. Allah je dao Merjeminoj majci nešto drugačije nego što je ona željela, ali joj je Allah dao ono što je bilo najbolje za nju. Uvijek se sjetite da prepustite svoje brige Onome ko se o njima najbolje brine, sa svim svojim lijepim osobinama, i daje ti ono što ti treba. Ibn Hadžer je rekao : ” Svaka osoba koja čini dovu biće joj uslišana, ali trenutni odgovori su različiti. Nekada se da tačno onako kako se i tražilo , a nekad nešto što je jednake vrijednosti.”

El Gazali nam daje nekoliko savjeta kako biti sa El -Mudžibom. On navodi da prvo mi trebamo odgovarati na Allahove zahtjeve i odredbe. Svi mi griješimo, ali se trebamo truditi da damo sve od sebe. Drugo, važno je da se odazivamo na pozive Allahovih robova, pomažući ljudima ukoliko smo u mogućnosti, a ukoliko nismo onda da budemo ljubazni sa njima.

I na kraju, prenosi se od Aiše r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao da se tri stvari dešavaju sa našim dovama, a to je da bivaju uslišane, odgođene ili nas sačuvaju nečega lošeg što nas je trebalo zadesiti. Zato nikada nemojte napuštati dovu jer Allah dž.š će, ili spusitii Svoju milost na vas ili će vam napraviti hlad u džennetu. Dova nikada nije izgubljena i uzalud. Prikupljate duhovno bogatsvo na načine koje ne možete ni zamisliti. Stoga, zapamtite da dovite na osnovu toga ko je Allah dž.š., a ne ko ste vi.

Izvor: SuhaibWebb.com

Autor: Jinan Bastaki

Za Akos.bA prevela i obradila: Anesa Gegić