Ako nisi ništa vrijedno dodao u život, onda si ti ”višak” u životu

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Mi ćemo, zaista, mrtve oživiti i Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasnoj pobrojali.” (Ja-Sin, 12.)

Iz ovog ajeta zaključujemo da je cjelokupni naš život na ovome svijetu zabilježen i da svaki čovjek ostavlja trag nakon svoje smrti, tj., njegova djela, bila dobra ili loša, ostavljaju tragove po kojima će se pamtiti i biti spominjan, a na osnovu toga će biti nagrađen ili kažnjen na Sudnjem danu.

Ugoditi svim ljudima je nedostižan cilj. Ali ono što možeš postići svojim djelima, lijepim ahlakom i ophođenjem sa drugima, jeste da ostaviš lijep trag i utjecaj na njih koji će ostati nakon tvoje smrti, tako da ćeš imati zaostavštinu koja se proteže kroz vrijeme, kroz ljudska srca i kroz život.

Lijep trag koji čovjek ostavi nakon svoje smrti zapravo je još jedan život, jer se čovjek pamti po dobrom tragu koji je ostavio, a od dobra koje je ostavio iza sebe, a kojim se ljudi koriste, teče mu nagrada kao da je živ te da i dalje čini to djelo.

Ibrahim, alejhi selam, učio je ovu dovu: ”I učini (Gospodaru moj) da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći.” (Eš-Šu’ara, 84.)

Jedna mudrost veli: “Nije važno dodati godine svom životu, već je važno dodati život svojim godinama.”

A egipatski pjesnik, Mustaf el-Rafi’i, rekao je: ”Ako ništa vrijedno ne dodaš životu, onda si ti ”višak” u životu.”

Najsretniji u životu je onaj koji u svojim grudima nosi srce koje kuca davanjem za svoj narod, a u dlanovima nosi sadnice dobra i dobročinstva i zalijeva ih svojom brižnošću.

Stoga se svako od nas treba zapitati: ”Šta ću napisati na zidu vremena? Kakav ću trag ostaviti nakon svoje smrti? Šta će mi ostati nakon što okrenem posljednju stranicu svog života?!”

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, razmislimo o hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao: ”Kada čovjek umre prestaju mu teći sevabi za dobra djela osim u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja i dobro odgojenog djeteta koje mu uči dovu.” (Muslim)

A u hadisu koji prenosi Enes ibn Malik, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Zbog sedam stvari nagrada teče čovjeku nakon njegove smrti: podučavanje znanju, dovođenje vode ili iskopavanje bunara, zasađivanje palme, izgradnja džamije, ostavljanje Mushafa u nasljedstvo, odgojeno dijete koje traži oprosta za njega nakon smrti.” (Sahih et-tergib; hasen)

Djela koja su spomenuta u ovim hadisima, govore nam da lijep trag na dunjaluku i nakon smrti zahtijeva mukotrpan trud i stalno odricanje, ali je zato njegov kraj žetva zadovoljstva, koju prati lijep spomen i trag koji ostaje danima i godinama, koji slijede oni koji dolaze poslije tebe, bilo da si otac, majka, učitelj ili učiteljica, profesor, ljekar, odgajatelj, direktor, vođa, državnik, daija ili alim reformator.

Iskren učitelj, nastavnik ili profesor, koji je predan svom poslu, koji se istinski trudi da prenese znanje na svoje učenike i studente i da od njih izgradi stručnjake koji će biti od koristi društvu, ostavlja lijep trag, i on ostaje urezan u glavama njegovih učenika i studenata dok su živi.

Spominje se da je jedan profesor držao predavanja studentima, pa je kroz prozor ugledao dijete koje se igralo ispred zgrade fakulteta, i on je u tom trenutku stao mirno. Studenti su se čudili takvom postupku, pa su upitali profesora šta je razlog njegovog stajanja mirno pred djetetom koje je ugledao ispred zgrade fakulteta. Profesor je odgovorio: ”Ovo je dijete mog profesora, i ja bih pred njim stajao u stavu mirno dok ne bi otišlo, bez obizra koliko to trajalo. Jer, ja sam postao to što jesam zahvaljujući njegovom ocu, odnosno mom dragom profesoru.”

Tvoja lijepa riječ ostavlja lijep trag, tvoj pošteno i kvalitetno urađen posao ostavlja lijep trag, tvoj osmijeh i lijepo ponašanje ostavlja lijep trag, tvoja sadaka siromahu i pomaganje potrebnima ostavlja lijep trag, tvoja samilost i osjećaj za druge ostavlja lijep trag.

Jedan šejh je ispričao sljedeće: ”Na Mini sam, u toku hadžskih obreda, sreo mladića nearapa koji je nosio starca na leđima. Želeći da mu izrazim zahvalnost na tom dobročinstvu, rekao sam mu: ‘Bit ćeš nagrađen velikim dobrom zbog dobročinstva prema svome ocu.’

On je rekao: ‘Ali on nije moj otac, niti je iz moje države.’

Rekao sam: ‘A ko je onda?’

Odgovorio je: ‘Našao sam ga na Arefatu bez igdje ikoga, pa sam ga donio na leđima do Muzdelife, a odatle do Mine.’

Upitao sam: ‘Zašto si to uradio?’

Rekao je: ‘Subhanallah! Vjernici (mu’mini) su braća.”’

Dakle, svi ćemo mi otići sa ovoga svijeta i neće ostati ništa osim naših tragova, stoga pogledaj šta ostavljaš za sobom, jer tamo nećeš naći osim onoga što si ostavio ovdje.(saff.ba)

akos.ba