Ako je mogla hazreti Merjema, mogu i ja!

Nakon napornog dana svoje misli često odmaram čitajući lagane tekstove na islamskim portalima. Tog dana, nakon što sam zavšrila s posljednjom obavezom, pomalo ritualno palim već pripremljeni laptop, sipam čašu hladne vode, te se smještam u udobnost dnevnog boravka. Slika iz neke televizijske reklame, viđena mnogo puta, ali nimalo lažna. Efekat je pozitivan.

 Na islamswomen, stranici za ženu i porodicu, lijeno započeh čitati pomalo dosadan naslov „Zašto hidžab“, misleći da je jedan u nizu sličnih, ali kako je tekst odmicao, uvjerih se da je potpuno drugačiji od ostalih. Zbog toga, čitateljicama u cijelosti priređujem prijevod tog nadasve zanimljivog odlomka, koji me inspirisao da se u današnjoj rubrici sjetim hazreti Marjeme, majke Isa a.s., žene kojoj Allah obećava Džennet zbog njezine čednosti, čistoće i predanosti Uzvišenom Gospodaru.

Zaintrigira me pitanje, koji je tajni sastojak uspjeha h. Merjeme, jedine žene imenom u Kur’anu spomenute? Kako je sačuvala svoju čednost, iako je rodila sina bez oca, voljom Božijom, što je za društvo tog vremena bio smrtni grijeh na licu mjesta. Njezina čednost i ženstvenost u pravom smislu riječi, mnogo prije čina začeća je morala doći do izražaja, kako bi bila sačuvana od bilo kakve sumnje naroda među kojem je živjela, poznatog po strogoći i iskvarenosti.

Hazreti Merjema bila je potomak Imrana, poslanika Allaha dž.š., upućenog jevrejskoj zajednici, pravednog i pokornog. Propis odijevanja Merjeme i svih žena Jevrejki toga vremena bio je jasan, očit i bezuvjetan u starim spisima, Tori i Starom zavjetu, u tradiciji jevrejskog naroda kojem se Allah obraćao preko svojim vjerovjesnika i poslanika. Žene vjernice su ga prihvatile i praktikovale kao obavezu Bogu, ali su duboko shvatale i razloge tog propisa zbog čega mu se nisu opirale.

Merjema je nosila hidžab, veo koji joj je pokrivao blagoslovljenu kosu i tijelo, štitio je od pokvarenosti društva, čuvao njezinu čast i dostojanstvo, i zato je ona naša majka, naš uzor i primjer za sva vremena. Merjema nije bila odbačena zbog svog hidžaba, ismijavana ili manje cijenjena jer je poštovala Božiju odredbu, jasnu i bezuslovnu, naprotiv, zbog toga je smatrana najboljom ženom koja je ikada hodala zemljom dunjalučkom. Pa, ako je mogla hazreti Merjema, bez obzira na probleme i iskvarenost naroda njezinog mjesta i vremena, zašto ne bih mogla i ja? Najlakše je biti nepokoran Bogu, a biti pokoran ljudima. Naš strah od ljudi, stid što nismo dio sistema nas udaljava od Allaha dž.š. velikom brzinom, i čini nas robovima ljudi i njihovih želja, a da toga nismo ni svjesni. Vrlo je lahko biti dobar u sredini u kojoj su svi dobri, a jako teško tamo gdje nas sve vuče ka zlu i svemu što je suprotno od onog kako Bog zapovijeda.

Zbog ovih razloga je vrlo važno uzeti pouku iz života hazreti Merjeme, ali i iz primjera djevojke čiju priču donosimo u nastavku, djevojke koja još uvijek traži Merjemu u haosu svijeta, djevojke čije razmišljanje me vratilo u vrijeme Merjeme, podsjetilo na nedaće i okrutnosti koje su ga obilježavale, a ona je ipak uspjela. Samo je jedan način, biti pokorna Onom koji te stvorio!

“Od svih tih ljudi koji me osuđuju.” “Tko te osuđuje?” “Ta žena, svaki put kad sjedim s njom, ona mi govori kako bih trebala da nosim hidžab”, ljutito govori djevojka nakon naporne vožnje autobusom. “Oh, hidžab i muzika! Majke svih tema!” “Da! Slušam muziku i bez hidžaba „, govori kroz smijeh. “Možda je samo željela da ti dadne savjet.” “Ne trebam njezin savjet. Poznajem dobro svoju  vjeru. Zašto ne može da gleda svoj posao?” “Možda si je krivo shvatila. Možda je samo željela biti ljubazna.“”Bilo bi ljubazno da se držala dalje od mene …”, odgovori nezainteresirano s željom da zatvori temu.

“Ali, njezina je dužnost da te potakne na dobro.”, nastavlja kolegica. “Vjeruj mi. To nije poticaj. A što podrazumijevaš pod  pojmom “dobro”?””Pa, nositi hidžab, to bi značilo učiniti dobro“. “Tko kaže?” “Tako stoji u Kur’anu, zar ne?”, uporna je kolegica.

“Da. Citirala mi je nešto o tome, spomenula je suru Nur, i  neka druga mjesta u Kur’anu. Ali to svakako nije veliki grijeh. Pomagati ljudima i obavljati namaz  mnogo je važnije.”

“Tačno. Ali velike stvari počinju s malim stvarima.” “To je tačan  zaključak, ali ono što oblačimo  nije važno.  Važno je da imamo dobro srce.”

“Ono što oblačimo nije važno?”, začuđeno će prijateljica, koja nije planirala ovu raspravu.

“Da, to sam rekla.” “Zašto onda provedeš sahat vremena svako jutro sređujući se. “Kako to misliš?” “Mislim na trošenje novca na kozmetiku, da ne spominjemo silno vrijeme koje se potroši na sređivanje frizure, te razne dijete.” “Pa?” “Dakle, naš izgled je važan i igra veliku ulogu u svakodnevnom životu.”

“Ne. Ja sam rekla da nošenje hidžaba nije toliko važna stvar u vjeri.””Ako nije važna stvar u vjeri, zašto se uopće spominje u plemenitom Kur’anu?” “Znaš da ja ne mogu slijediti i praktikovati sve što stoji u Kur’anu.” “Misliš,  kada ti Allah naredi da nešto učiniš i ti to odbiješ, to je uredu?” “Da, jer Allah oprašta.””Bog prašta onima koji se pokaju i ne ponove svoje pogreške.””Tko to kaže?””Kaže ista Knjiga koja govori o naredbi hidžaba.” “Ali, meni se ne sviđa hidžab, to ograničava moju slobodu.””A losioni, ruževi, maskare i druga kozmetika, moderna odjeća, to te oslobađa! Koja je ustvari tvoja definicija slobode? “, pomalo ljutito odgovara prijateljica. “Sloboda je u tome da se čini što god se želi.“ “Ne. Sloboda je u tome da se učini ispravna stvar, a ne da se čini što god se poželi.”

“Slušaj! Vidjela sam toliko žena koje ne nose hidžab, a koji su drage i fine, a i mnogo onih koje nose hidžab, a koji su loše i neprijatne.”, odgovara hvatajući se za poznate slamka/izgovore.

“Pa šta? Postoje ljudi koji su nam dragi, ali su alkoholičari. Trebamo li svi biti alkoholičari?“

“Ne želim biti ekstremist ili fanatik. Ja sam uredu i bez hidžaba”. “Tada si sekularni fanatik. Ali si zato i ekstremist u neposlušnosti Bogu.” “Ne razumiješ me, ako nosim hidžab, ko će me ikad oženiti?“ “Dakle, sve te žene s hidžabom nisu udate?“ “U redu! Što ako se udam i mom mužu se to ne svidi i zatraži od mene da skinem hidžab?“ “A šta ako tvoj  muž želi da s njim ideš u pljačku banke!?” “To je irelevantno, pljačka banke je zločin.” “Neposlušnost svome Stvoritelju nije zločin?” “Ali ko će me onda zaposliti?” “Tvrtka koja poštuje ljude zbog onoga što jesu.”
“Zašto ti uopšte reduciras religiju na komad odjeće (na hidžab)?” “Zašto ti reduciraš ženstvenost na visoke potpetice i ruž za usne?”, argumentira kolegica. “Nisi odgovorila na moje pitanje.”

“U stvari, jesam. Hidžab nije samo komad tkanine. To je poslušnost Bogu u teškim okolnostima. To je hrabrost, vjera u akciji, i istinska ženstvenost.“

” Hidžab su izmislili muškarci koji su željeli kontrolirati i manipulirati ženama.”, (očajno pokušava pronaći razlog protiv)

“Stvarno? Nisam znala da su mogli kontrolirati žene preko hidžaba.”

“Da. Tako je. To je istina.”

“Šta je s  ženama koje se bore sa svojim muževe  kako bi im dopustili da nose hidžab? I žene u Francuskoj koji su bile prisiljene da uklone svoj hidžab od strane muškaraca? Šta reći o tome?”

“Pa, to je drugačije.”

“U čemu je razlika? Žena koja je od tebe tražila da nosiš hidžab … ona je bila žena, zar ne? Ali, moda koju dizajniraju i promiču dominirajući muškarci te može osloboditi? Zar muškarci nemaju kontrolu nad ženama trenutno u svijetu izlažući ih i koristeći kao robu!? Molim te razmisli!! Zar TV, časopisi i filmovi nam ne govore šta da oblačimo, i uče nas kako da budemo” privlačne “?”

“Naravno, to je moda.” “Nije li to kontrola? Pritisak da se nosi ono što oni žele da nosimo?”
(tišina) Ali ne samo onoga što oblačimo, nego i kontrola tržišta.”

“Kako to misliš?”

“Tebi je nametnuto da izgledaš mršavo i anoreksično poput žena na naslovnici časopisa, od strane ljudi koji dizajniraju te iste časopise i prodaju te proizvode.”

“Ne shvaćam. Kakve veze ima hidžab sa tim proizvodima?.”

“Sve ima veze s tim. Zar ne vidiš? Hidžab predstavlja prijetnju konzumerizmu, žene koje troše milijarde dolara da bi izgledale mršavo i živjele po standardima mode, dizajnirane od strane muškaraca … i onda, ovdje je islam, rekavši „ne“ svim tim besmislicama i usredotočivši se na našu dušu, a ne na naš izgled, ne na brigu o tome što muškarci misle o našem izgledu. ”

“Kao da ja ne moram kupiti hidžab? Nije li i hidžab proizvod?”

“Da, jeste. To je proizvod koji nas  oslobođa od muško-dominirajućeg konzumerizma.”

“Prestani mi držati predavanje! Neću da nosim hidžab! Hidžab je zastarjela pojava, neugodna i potpuno nepogodna za ovo društvo … Osim toga, ja imam samo 20 godina, i premlada sam da bih nosila hidžab! ”

“Dobro. Reci to svome Gospodaru kad se suočiš s njim na Sudnjem danu.” “Dobro!” “Dobro!”

(tišina)

Djevojka je nastavila izgubljeno da zuri u ogledalo, umorna od svađe sa samom sobom.
Uspješno, uspjela je utišati glasove u svojoj glavi,  koji su joj navodili racionalne argumente, ali ona još uvijek nije mogla da dokuči razloge koje je u sebi nosila hazreti Merjema ili neka druga majka vjernica, da bi mogla reći NE društvu i svijetu u kojem živi, a DA Allahu i Njegovoj mudroj Knjizi.

“A bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi (dušu)!” (Kur’an, 91:10)
“Ali, vi više život na ovom svijetu volite, a onaj svijet je bolji i vječan je.” (Kur’an, 87:16-17)

Priredila: Šejla Mujić Kevrić

Izvor: divithana.com