Ahmet Davutoglu – anatomija jednog uspona
Davutogluova teorija vanjske politike bi se mogla sažeti u dvije riječi: principijelnost i pragmatizam.
Piše: Richard Falk
Davutogluovo preuzimanje premijerske pozicije u Turskoj predstavlja krunu njegove političke karijere tokom koje je obavljao različite državne funkcije u Ankari. Politički uspon čovjeka s akademskom pozadinom, univerzitetskog profesora duboko posvećenog obrazovanju, sam po sebi djeluje neobično. No, obnašanje tako važne funkcije u državi stvar je bez presedana, ne samo u Turskoj nego i u svijetu.
Ukoliko pokušamo naći sličan primjer u svijetu, vidjet ćemo da je Davutoglu, doduše uz Henryja Kissingera, izuzetak. Iako je ovaj posljednji imao ulogu arhitekte američke vanjske politike u vrijeme apslutne američke dominacije u svijetu, dalje od pozicije državnog sekretara nije mogao.
Davutogluova politička karijera počinje 2002. godine s funkcijom višeg savjetnika premijera. Ubrzo se jasno mogao primijetiti „njegov rukopis“ u nekim važnim segmentima turske vanjske politike.
Davutoglu je naglašavao važnost prilagođavanja novonastaloj situaciji u regionu nakon Hladnog rata. Radio je na usađivanju i jačanju koncepta „nezavisnosti turske politike “ i smatrao da je došlo prikladno vrijeme da Turska postane nezavisan igrač na Bliskom istoku bez oslanjanja na SAD, kao što je to bio slučaj tokom hladnog rata.
Pored toga, Davutoglu je počeo usmjeravati Tursku ka Evropi i raditi na njenom pridruživanju Evroskoj uniji. Shvatio je važnost ispunjavanja „Kopenhaških kriterija“, kojima se definira podobnost jedne zemlje da se priključi EU-u. Ispunjavanje tih standarda je uvrstio u mapu unutrašnjih reformi u Turskoj.
Jačanje civilne vlasti
To njegovo usmjeravanje je bilo od izuzetnog značaja u prvim godinama AKP-ove vladavine kada su odnosi s vojskom bili napeti, a bivšem premijeru Recepu Tayyipu Erdoganu je dalo dodatni razlog da ojača civilnu vlast u državi.
Opširnije na portalu: Al Jazeere:
