Glavni imam MIZ Bosanski Šamac: Safet ef. Karahmetović – Veliki borac i humanista
Ovo što slijedi je riječ o jednom efendiji, koji je u velikoj katastrofalnoj poplavi koja je pogodila njegov džemat i grad Bosanski Šamac, ahmediju i džube zamijenio blatnjavim radnim odijelom i dubokim čizmama, a vaz predanim radom na otklanjanju posljedica poplava. I gle čuda, ta mu odjeća, u takvoj situaciji, bolje pristaje i više govori od bilo kakvog vaza ili velike ahmedije i sjajnog džubeta. Riječ je o Safet ef. Karahmetoviću, glavnom imamu Medžlisa IZ Bosanski Šamac. Njega krase visoke moralne vrijednosti, hrabrost, odlučnost, borbenost, snalažljivost, mudrost, skromnost i pravednost, zatim izuzetne organizacijske sposobnosti i komunikacijske vještine. Ove njegove karakterne osobine nisu tek tako pobrojane, onako teorijski i bez valjanog razloga. One su samo izvedene iz njegovog djelovanja u ovom velikom iskušenju koje je zadesilo njega, njegovu porodicu i džematlije. Znam da ovo pisanje njemu nije potrebno, ali sam ubijeđen da je nužno javno isticati primjere dobrih i čestitih ljudi kako bi se drugi u njih ugledali i da se zna da uvijek ima ljudi širokih pogleda, dobra srca, čiste duše i ljubavi za druge.
Safet ef. je hrabar i neumoran borac za dobrobit svih ljudi u nevolji koja je zadesila stanovnike Bosanskog Šamca. On se nije odvajao od svojih džematlija i sugrađana od prvog dana poplava. Zajedno sa njima dijelio je i dobro i zlo, i radosti i žalosti. Ponašao se kao istinski lider, pravi kapetan koji je ostao na brodu koji je klizio ka potonuću. Dovodio je u opasnost vlastiti život i život svoje porodice da bi spasio ili pomogao druge, jer je smatrao da njegov život nije ništa vrjedniji od života drugih ljudi. Njegova uloga u spašavanju i evakuiranje ne samo Bošnjaka izuzetno je velika. Ljude nije dijelio po vjeri i naciji, niti je pitao za ime kada je pružao pomoć. Važno je spasiti čovjeka i pružiti mu pomoć u nevolji. On je za svakoga, bez obzira na vjeru i naciju, imao strpljenja da ga sasluša, da ga posavjetuje i utješi, da mu razbudi nadu u bolju budućnost, da ga oraspoloži i da mu, prije svega, odmah pruži konkretnu pomoć u hrani, odjeći i drugim kućnim artiklima. U haremu Azizije džamije svi traže samo efendiju ili hodžu, i Muhamed, i Marko, i Savo…, jer samo njemu vjeruju i znadu da ih on neće odbiti, znaju da je iskren i čestit, i da ispunjava svoja obećanja. Znaju da je humanista i da ne dijeli ljude po vjeri, naciji i boji kože. Nemoguće je ne primijetiti radost na licima tih unesrećenih ljudi kada ga ugledaju ili kada se spomene njegovo ime. Čuju se samo riječi hvale i svaka čast. Jednostavno, Safet ef. je za njih rješenje njihovih problema. Pored toga, savršeno je iskoordinirao sve raspoložive kapacitete u gradu i sa strane radi otklanjanja tragičnih posljedica poplava te uspostavio odličnu saradnju sa Kriznim štabom općine Bos. Šamac, čiji je bio i neformalni član na inicijativu općinskog načelnika Save Minića.
Posebno treba istaknuti njegovu pravednost u pomaganju i podjeli humanitarne pomoći najugroženijim kategorijama. Stalo mu je da pomoć dođe u prave ruke i vrlo je ljut kada vidi da poneki kojima poplava nije nanijela velike štete grabe pomoć u količini koja im nije potrebna na uštrb onih kojima je ta pomoć najpotrebnija. Znam da će on tu nepravdu ispraviti.
Kada se vodila akcija čišćenja Azizije džamije i prekrasno uređenog njenog harema sa cvijećem i ukrasnim drvećem, kada se pri njegovom uređenju pokazao i kao umjetnik, vidljiva bila je žalost na njegovom licu zbog načinjene štete, ali i velika nada da će sve to ponovo zablistati punim sjajem kao i prije poplave.
Brižljiv je naspram svojih džematlija, a posebno onih koji su slabi, nemoćni i siromašni, a kojima je poplava sve uništila. Pobrinuo se da im se iz kuća izbaci uništeni namještaj i mulj te da im se očiste avlije. Već smišlja planove kako im pomoći.
Dakako, moramo spomenuti i njegovu suprugu Jasmina-hanumu koja je bila stalno uz svog supruga, i uz brigu o troje djece brinula se o desetinama drugih ugroženih ljudi. I njen trud je ogroman i za svaku pohvalu.
Moglo bi se još nanizati riječi, ali ovo je dovoljno o dokazanom velikom borcu i humanisti koji je inspiriran islamom i sve radi u ime Uzvišenog Allaha. Da nije bilo njega, stvari bi tekle drugačije i Bog zna kako bi se sve završilo, posebice po muslimane i muslimanke u Bos. Šamcu. Pravi čovjek, na pravom mjestu u pravo vrijeme. Mislim da je ispit kušnje kojim ga je Allah počastio, položio sa desetkom plus. Na sugestiju jednog kolege da bi mu Islamska zajednica trebala dodijeliti najviše priznanje, on je skromno uzvratio da samo želi mjesto u Džennetu i ništa više. Svakako, mora se priznati da je Safet ef., kao uposlenik Islamske zajednice, podigao njen ugled i ugled imama u očima svih naroda u Bosni i Hercegovini. Možda će ljudi zaboraviti njegovo dobročinstvo i učinjeno djelo, ali neće Bog Svemogući, čijoj se nagradi Safet ef. Karahmetović nada. Gospodaru naš, podari Safet ef. i jegovoj porodici zasluženu nagradu i svako dobro na ovom i budućem svijetu.
Piše: Nusret Kujraković/rijaset.ba
