Zašto je loše da roditelji sakrivaju prava osjećanja pred djecom?
Neki roditelji stalno nastoje da pred djecom kriju svoja negativna osjećanja, a pojačavaju pozitivna. Novo istraživanje je pokazalo da roditelji koji stalno glume da su sretni, čineći to za dobrobit svog djeteta, zapravo djetetu nanose više štete nego dobrog. Nepokazivanje negativnih osećanja i prenaglašavanje pozitivnih može narušiti zdravlje roditelja.
Roditelji koji stalno glume da su sretni, čineći to za dobrobit svog djeteta, zapravo djetetu nanose više štete nego dobrog.
Neki roditelji stalno nastoje da pred djecom kriju svoja negativna osjećanja, a pojačavaju pozitivna. Novo istraživanje je pokazalo da roditelji koji stalno glume da su sretni, čineći to za dobrobit svog djeteta, zapravo djetetu nanose više štete nego dobrog. Nepokazivanje negativnih osećanja i prenaglašavanje pozitivnih može narušiti zdravlje roditelja.
Roditelji koji pokušavaju da budu „savršeni“ pred svojom djecom, zapravo pokazuju nisku autentičnost, loš kvalitet veze sa djecom i slabije odgovaranje na djetetove potrebe.
Dr Emili Impet, koautor ovog istraživanja, kaže: „Rezultati su pokazali da za skrivanje negativnih osećanja pred djecom i prenaglašavanje pozitivnih roditelji plaćaju određenu cijenu: to ih čini da se oni sami osjećaju lošije.“
Dr Boni Li, vodeći autor istraživanja kaže da roditelji „plaćaju cijenu“ kada na ovaj način kontrolišu svoje emocije, jer ih to čini da se osećaju manje autentičnim i neiskrenim prema sebi. „Važno je napomenuti da je pojačavanje pozitivnih osjećanja štetnije i da kontrolisanje emocija na ovaj način, iako djeluje kao dobra stvar za dijete, za roditelje i nije tako dobra,“ dodaje Li.
„Ovi nalazi osvjetljavaju jedan način koji doprinosi da se roditeljstvo doživi kao mučenje umjesto zadovoljstva. Taj način je pretjerano ispoljavanje pozitivnih osjećanja i nepokazivanje negativnih zbog dobrobiti djeteta. Buduća istraživanja trebalo bi da se bave otkrivanjem novog, bolje načina na koji bi roditelji mogli da upravljaju svojim emocijma, koji bi im omogućio da budu ono što jesu i doprineo da doživljaj roditeljstva bude ispunjen srećom,“ zaključuje dr Emili Impet.
Nepokazivanje autentičnih osjećanja, osim što je štetno za zdravlje roditelja, loše je i za djecu. Naime, ona djeca koja su od djetinjstva posmatrala roditelje, kako svoje prave (uglavnom negativne) emocije uvijek potiskuju i zamjenjuju ih pozitivnim, mogu i sama usvojiti ovakav način odnošenja prema emocijama, što kasnije i kod njih, kada odrastu, može izazvati zdravstvene probleme. Ona će gledajući svoje roditelje kako skrivaju negativna osjećanja i sama usvojiti negativni odnos prema toj vrsti osjećanja i zamjenjivaće ih nekim drugim, neautentičnim (ali pozitivnim) svaki put kada se jave.
Kod neke djece može se javiti i uvjerenje da ispoljavanje negativnih osjećanja uvijek ima loš ishod, pa će ih ona zbog toga potiskivati i gomilati u sebi. Kada gomilanje dostigne svoj vrhunac, čak i neki najuobičajniji događaj može dovesti do „eksplozije“ i „pucanja“. To se obično dešava u nekom neadekvatnom trenutku i ishod je uglavnom loš. Osoba (dijete) ovakvim neadekvatnim ispoljavanjem potvrđuje svoje uvjerenje da negativne emocije ne treba ispoljavati, jer se to loše završi i tako ulazi u začarani krug.
Najgora posljedica koju nepokazivanje pravih osjećanja pred djetetom može imati je da takva djeca nikada ne nauče da prepoznaju i pravilo interpretiraju svoja osjećanja onda kada se ona jave. A neprepoznavanje svojih osjećanja, vodi i do neprepoznavanja tuđih, što sve utiče na interpresonalne odnose i uspostavljanje emocionalnih veza, koji su osnova ljudskog društva.
Reference: Psyblog
Autor: Katarina Mladenović
Psihoverzum
