Ne sudi o knjizi po koricama: Suština bogobojaznosti je u srcu, a ne u tijelu

Grupa žena ušla je u džamiju. Sve one su prelijep fizički primjer muslimanki. One su pokrivene, pojedine imaju čak nikabe na licima, rukavice, obučene su u džilbabe, himare ili čak abaje. One su savršena slika islama. One čak primjerno obavljaju namaz, a još ljepše uče Kur’an. Dok odlaze, jedna od njih pogleda u sestru koja obavljaše namaz u džamiji i pomisli: „Ova i ova ne bi trebala da se smatra muslimankom, ona čak i ne nosi hidžab, osim kada uđe u džamiju“.

Ova žena je nanijela zlo samoj sebi. Islam je svakako fizički- vanjski izgled. To je veoma opravdan i značajan dio vjere, ali je također i srce, ponašanje i duša. Ova žena možda nije ogovarala ženu koja nije pokrivena, jer zapravo nije ništa ni rekla, ali je učinila nešto mnogo opasnije, mnogo gore. Oholost i ponos su utjecali na nju. Ona je dozvolila da praksa koju ona čini, u ime Allaha, s.v.t., učini da se osjeća nadmoćnijom ili čak sigurnijom. Niko nije siguran. Mi činimo najbolje što možemo da bi Allah, s.v.t., bio s nama zadovoljan, ali svi se moramo osloniti na Allahovu, s.v.t., milost. Također, mi ne možemo odlučiti ko će biti spašen Vatre. Mi ne znamo kako će Allah, s.v.t., presuditi, tako da bi mogli potcjeniti osobu koja ne radi isto što i mi- to je vid oholosti, i moramo je izbjegavati.

Prenosi Abdullah ibn Mes’ud, r.a., da je Allahov Poslanik,s.a.v.s., rekao: “U Džennet neće ući onaj ko u svome srcu bude imao oholosti koliko zrno gorušice”, a jedan od ashaba reče: ”Čovjek voli da njegova odjeća i obuća lijepo izgledaju.” Na to Poslanik reče: ‘Zaista je Allah lijep i voli ljepotu, a oholost je da čovjek negira i odbija istinu te da potcjenjuje ostale ljude.’

Pojedini ashabi našeg voljenog Poslanika, s.a.v.s., plašili su se da ne rade dovoljno dobra, da su padali u nesvijest iz straha od Allaha, s.v.t., dok su noći provodili na namazu, dane su postili, a svoj život posvetili su  Allahu, s.v.t. Ko smo mi da smatramo da nam je Džennet zagarantovan?

U prethodnom hadisu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je jasno upozorio da nemamo pravo da potcjenjujemo jedni druge. Bez obzira na sve. Čak iako je osoba grešnik, nemamo pravo na to. Uzmimo za primjer čovjeka kojeg su kaznili za preljubu. Priznao je i kamenovan je do smrti.

„…Vjerovjesnik, s.a.v.s., je čuo dvojicu ljudi  kako jedan drugome govore: ‘Zar ne vidiš ovoga  koga je Allah zaštitio, a strast ga je dovela do toga da  je kamenovan poput psa?’ Zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s., nastavio dok nije naišao na leš magarca, pa je rekao: ‘Gdje su ona dvojica, neka dođu i neka jedu ovog magarca?’ Oni povikaše: ‘Allah ti oprostio, Allahov Poslaniče, pa zar  se ovo jede?’ ‘Ono što ste govorili o svome bratu maloprije gore je od jedenja mrtvog magarca’, odgovori Allahov Poslanik, s.a.v.s. ‘Tako mi Onoga u Čijim je rukama moja duša, on (Maiz) sada uživa u ljepotama dženetskih rijeka.’”

Razmotrimo ovaj primjer. Čovjek je počinio veliki grijeh. Priznao je grijeh. Ipak, njegovo pokajanje je bilo iskreno. Ne smijemo osuđivati druge osobe jer griješe, to može jedino Allah, s.v.t.. Možemo im saopćiti kaznu koju je Allah propisao, i onda ostaviti Allahu da im oprosti ili ne. Mi nismo oni koji odlučuju. Mi ne znamo ono što se nalazi u srcu. Možemo razgovarati sa osobama koje ne izvršavaju nešto od onoga na šta nas islam obvezuje: poput hidžaba ili brade ili izbjegavanja muzike i sl., ali mi ne možemo, čak ni pomisliti, da smo bolji od njih. Mi ne poznajemo okolnosti u kojima se oni nalaze, niti ono što se nalazi u njihovim srcima, kao ni njihove sudbine. To je ono što je poznato Allahu.

Uzmimo na primjer prostitutku. Da smo je vidjeli na ulici šta bi pomislili? Ipak, njoj je obećan Džennet zbog malog dobrog djela kojeg je učinila.

Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Jednom prilikom pas je kružio oko bunara, a žeđ samo što ga nije ubila, kada ga je ugledala jedna prostitutka (pripadnica) Benu Israil. Uzela je svoju cipelu, napunila ju je i napojila ga, te joj je zbog njega bili oprošteni pređašnji grijesi.’”

Mi ne možemo biti zadovoljni njenim griješenjem, ali je možemo podučiti, možda kazniti, ali ne smijemo je zlostavljati, niti možemo biti sigurni da smo mnogo bolji od nje. Osim toga, trebamo se potruditi da se sprijateljimo sa onima koji čine grijehe, ukoliko možemo. Možda jednostavno ne poznaju ispravnu islamsku praksu. Trebamo pokušati da ih naučimo i možda budemo na dobitku. Moguće je da se ta osoba promijeni ukoliko joj se ukaže na Pravi put.

Dodat ću da se neprestano čudim pričama kako muslimani potcjenjuju jedni druge zbog rase, nacionalne pripadnosti, zbog toga što su siromašni ili zbog toga što su bogati. Vidjela sam pojedine Arapkinje kako potcjenjuju Amerikanke koje su prešle na islam, jer, možda, nisu bile nevine prije prihvatanja islama. Ipak, veliki broj tih žena je imanski jači od onih žena koje ih potcjenjuju. Poznajem Pakistance koje potcjenjuju crnog muslimana. Ipak, taj crni musliman se više boji Allaha, s.v.t., od onih koji ga potcjenjuju. Poznajem američke muslimane koji vrijeđaju bogate Arape i Pakistance, jer oni NE VIDE da oni daju novac osobama u potrebi, ali niko od njih ne zna šta oni rade u tajnosti. Moramo prestati da budemo preokupirani vlastitom pobožnošću. Mi, kao muslimani, stalno tražimo načine da se otuđimo jedni od drugih, umjesto da nastojimo da jedni drugima pomažemo.

Allah kaže:

„Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.“ (El-Maide, 2.)

Kada smo neprijatni jedni prema drugima, kada potcjenjujemo jedni druge, možda doprinosimo da onaj slabiji od nas počini više grijeha. Razmislite o tome. Da li biste prihvatili savjet od onoga koji vas potcjenjuje ili vas vrijeđa? Naravno da ne bi. Moramo poštovati i voliti nekoga da bi od njega primili savjet. Bez obzira koliko nam postupci pojedinih muslimana izgledaju loše, nikada ne smijemo pomisliti da smo puno bolji, da imamo pravo vrijeđati ili potcjenjivati nekoga. Pogledajte primjer našeg milostivog Poslanika, s.a.v.s.:

Prenosi Enes bin Malik: “Beduin je došao i počeo mokriti u jendom čošku džamije. Ashabi su počeli vikati na njega ali ih je Poslanik zaustavio dok nije završio s mokrenjem. Onda im je Poslanik naredio da prospu kantu vode po tom mjestu pa su to i učinili”.

Muslimani su vikali na njega, bili su nasilni, ali je Poslanik, s.a.v.s, u svojoj velikoj milosti i mudrosti, znao da ovo nije način da ga nauče. Moj stari učitelj, Gassan el-Barakavi, jednom mi je rekao: „Podučavaj, ali nemoj pridikovati objašnjavajući, ne suprostavljaj se“. Ovo su mudre riječi. Moramo voditi računa o onome što pomislimo i kažemo da bi, zapravo, pomogli jedni drugima, a ne da stvaramo razdor. Niko od nas ne može za sebe reći da je savršen. Niko od nas ne može tvrditi da će ući u Džennet bez suđenja ili kazne. Ne smijemo ni pokušati da uzurpiramo ulogu Allaha osuđujući jedni druge.

Ponos je opasan. Pogledajte koliko je oprezan bio Poslanik,s.a.v.s.. Moramo izbjeći osjećaj ponosa, čak i zbog našeg islama.

Prenosi Abdullah bin Omer: „Rekao je Allahov Poslanik: „Allah neće pogledati, na Sudnjem danu, u osobu koja je svoju odjeću, iz oholosti, vukla po zemlji! Ebu Bekr, r.a., reče: Meni se katkad desi da se jedan dio izara – donjeg djela odjeće, opusti, pa ga popravljam. Poslanik, s.a.v.s., reče: Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti!“ 

Ponos i oholost su šejtanovo oruđe. Kada mu je rečeno da učini sedždu Ademu, on je odbio, i tu je njegova propast.

Allah kaže:

“A kada rekosmo melekima: “Poklonite se Ademu!” – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.(El Bekara,34.)

Također, ukoliko ga pronađete kod sebe, čuvajte se od pravdanja sebe. Uzmite za primjer šejtana i njegovo pravdanje kada ga je Allah, s.v.t., upitao o njegovom odbijanju da učini sedždu.

Allah uzvišeni kaže:

„Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?” – upita On. – “Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače” – odgovori on. “E onda izlazi iz Dženneta” – reče On – “ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!”(El-A’raf, 12-13.)

Ne smijemo sebi dopustiti da upadnemo u šejtanovu zamku. Ne možemo dozvoliti sebi da mislimo da smo bolji; biti gord je veliki grijeh.

“A kada mu se rekne: “Boj se Allaha!” – on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište”.(El-Bekara, 206.)

Dakle, braćo i sestre: Sljedeći put kad vidite nekoga da griješi, izgledom ili djelom, dvaput razmislite prije nego pomislite da ste bolji.

Približite se toj osobi, ukoliko možete, prijateljski i sa blagošću. Savjetujte. Nemojte pomisliti na najgore. Pronađite sedamdeset opravdanja za grijeh, i pokušajte pomoći da shvati da griješi. Ne očekujte promjenu. Samo savjetujte. Bilo koju promjenu prepustite Allahu, s.v.t.. Takva osoba može se naljutiti ili pokušati da se prepire. Nemojte upasti u tu šejtanovu zamku. Predočite dokaze iz AllahoveKnjige i sunneta. Na njima je da prihvate ili odbiju, a tvoj posao je tu završen. Ali nemojte ih ostaviti misleći da ste bolji.

Također, sljedeći put kad vidite nekoga iz druge kulture ili drugačijeg porijekla, nemojte prosuđivati na osnovu svojih predrasuda o toj grupi. Posmatrajte individualno. Razgovarajte. Moguće je da imaju savjete koji će vam koristiti. Možda se dogodi da se vi oblačite na način koji je više islamski, ali da njihov ahlak bude bolji od vašeg. Nemojte misliti da zbog toga što vaš izgled govori da ste musliman- da ste bolji musliman. Ponos i oholost koju osjećate može biti vaša propast.

Bojte se Allaha, braćo i sestre- Bojte se Allaha, i dajte svakom muslimanu njegovo pravo. Naša dužnost je da savjetujemo jedni druge i da pomognemo jedni drugima da se izvučemo iz tame i prljavštine grijeha na svjetlost i čistoću pokornosti Allahu, s.v.t..

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

“Znaj da čovjek prema Allahu putuje svojim srcem i trudom, a ne tijelom.

Suština bogobojaznosti je u srcu, a ne u tijelu.”
Ibn Kajjim, r.h.

 Napisala: Šeriffa Karlo

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba