Vrijednost sadake

Sadaka dolazi od arapskog glagola sadeka, što znači potvrdu , iskrenost, istinoljubivost. Sa svakim darivanjem svog imetka, lijepe riječi, osmijeha, zikrullaha, svog života na Božijem putu, čak ustezanjem od zla, mi svjedočimo svoju vjeru – svoju iskrenu pripadnost Pravom putu.

Sadaka od nas zahtijeva samo čisti nijjet da činimo dobro. Kao takva dostupna je i siromahu i neukom i nemoćnom. Imućni muslimani su zaduženi da svoje imetke čiste kroz zekat. Također smo dužni davati sadekatul-fitr u mjesecu ramazanu, ali davanje sadake nije vezano niti za količinu imetka, niti za vrijeme u kojem se daje. Ona je stalno davanje iz onoga što nam je na raspolaganju. To ne mora biti isključivo novac, hrana niti odjeća.

Imam Tirmizi bilježi predanje od Ebu-Zerra, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: „Tvoj osmijeh bratu tebi je sadaka, narediti dobro i odvratiti od zla je tebi sadaka, ukazati na put čovjeku koji je zalutao na nekom mjestu tebi je sadaka, uklanjanje kamena, trnja i kosti s puta tebi je sadaka, zahvatiti vodu svojom kofom i napuniti kofu tvoga brata tebi je sadaka.“ ( Bilježi Tirmizi, 1956)

Sadaka je ponekad potrebna svakome. Siromahu je najpotrebnija u materijalnom smislu, ali i najjačima je potrebno malo pažnje, utjehe, lijepih riječi. Sa sadakom razmjenjujemo blagodati kojima smo obdareni, a svjesni da nam je ono što damo drugome, naš zalog za Sudnji dan. Siromašni muhadžiri došli su Poslaniku, a.s., i rekli: „Odoše bogataši s visokim stepenima i neprolaznim blagodatima.“ Poslanik a.s. upita: „A kako to?“ Muhadžiri odgovoriše: „Klanjaju kao što i mi klanjamo, poste kao što i mi postimo, udjeljuju milostinju koju mi ne možemo udijeliti i oslobađaju robove koje mi ne možemo osloboditi!“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada im reče: „Hoćete li da vas nečemu podučim čime ćete stići one koje su vas pretekli i prestići one koji su iza vas i niko od vas neće bolji biti osim ako bude isto radio što i vi radite!?“ „Dakako, Allahov Poslaniče!“ – odgovoriše oni. Poslanik a.s. reče: „Recite na kraju svakog namaza trideset i tri puta subhanallah, elhamdulillah i Allahu ekber.“(Bilježi Buhari, 2/325)

Dokaz da je sadaka data u ime Boga jeste neprigovaranje i tajnost. Hvalisavost za učinjeno dobro, jeste primjer licemjerstva. To je najljepše opisano u sljedećem ajetu:

„O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet; oni su slični litici sa oskudnom zemljom kada se na nju sruči pljusak, pa je ogoli; oni neće dobiti nikakvu nagradu za ono što su uradili. – A onima koji neće da vjeruju Allah neće ukazati na pravi put.“ (El-Bekare, 264.)

Sadakom se otklanjaju mnoge nedaće u životu, čak i onima koji nisu bogobojazni, a evo nekoliko primjera kroz hadise Allahova miljenika, Muhammeda, a. s., :

„Tajna sadaka gasi srdžbu Gospodara i otklanja loš svršetak (smrt)!“ (Bilježi Tirmizi)
„Sadaka briše grijehe, kao što voda gasi vatru!“
“Svaki čovjek će biti u hladu svoje sadake, dok se ne presudi ljudima!“
„Liječite vaše bolesne sadakom!“
„Ako želiš da ti omekša srce, nahrani miskina (bijednika) i pomiluj glavu jetima!“ (Bilježi Ahmed)
„Allah sadakom otklanja od ljudi razne vrste nevolja, pa makar oni bili nasilnici i griješnici.“
Posebnu vrijednost ima jutarnja sadaka. Lijepo je ako imamo mogućnost svako jutro dati sadaku, koliko nam se nađe. Može se dati djeci, jer ona pamte ljubaznost starijih cijeli život. Možemo dati sadaku komšiluku u vidu bilo kakve namirnice ili plodova koje imamo. Vrlo vrijedna sadaka je obradovati svoje ukućane nekom sitnicom ili pažnjom. Ako nemamo mogućnost podijeliti svako jutro, važno je izdvojiti sadaku, a onda naći načina da je damo petkom prije džuma-namaza. Ima kazivanja da to mijenja stanje u porodici i u imetku.

Darežljivost i pomaganje drugima, imetkom, savjetom, lijepom riječju naša je islamska tradicija po kojoj smo živjeli stoljećima, dijeleći sitne radosti u našim mahalama i sokacima. Znali smo kome treba ogrjev, čiji će sin u vojsku ili čija kćerka sprema ruho, čijoj hasti je zamirisala rijetka voćka… Nije nas od toga udaljio moderni život, već udaljavanje od islamskih vrijednosti. I danas je ljudima potrebna pomoć i danas se vjernici međusobno pomažu, a korisni su i svojoj široj zajednici. Lijepo bi bilo da nanijetimo kao sadaku hranu koju pravimo svojoj porodici, da pripremimo iftar za nekoliko studentica, kažemo lijepu riječ svojoj svekrvi, snahi, zaovi, nahranimo golubove i mace. Ako sve to radimo svjesne svoga nijjeta da dajemo sadaku, onda njom možemo moliti svoga Gospodara, jer sadaka je preduvjet da dova bude primljena.

Merzija Kasumović, prof.

(muftijstvotz.ba)