Spasilac sarajevske Hagade
Oni koji su čitali o sarajevskoj Hagadi i njenom dramatičnom spašavanju, kada su njemačke trupe i ustaška vlast okupirale Sarajevo 1941. godine, znaju za značaj imena Derviša Korkuta, kustosa Zemaljskog muzeja.
Čin odnosa Bošnjaka prema Jevrejima najsnažnije se očitovao u spašavanju Hagade, knjižnog bisera i simbola identiteta Jevreja u Bosni i Hercegovini. Burna historija Travnika nije zabilježila ime orijentaliste, radnika, intelektualca, pedagoga, historičara, i Bošnjaka kakav je bio Derviš Korkut, koji je odveć poznat kako u rodnom Travniku, tako i diljem svijeta.
Za vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine Derviš se pokazao kao patriota i od samog početka se priduržio muslimanskim intelektualcima koji su vršili opstrukciju fašizma. Veoma je značajno spomenuti da je Derviš obavio katalogizaciju orijentalnih rukopisa u Balkanskom institutu.
Bio je angažovan i prilikom rekonstrukcije dva kronograma na ćupriji Mehemed-paše Sokolovića. Dao je veliki doprinos širenju muzejske građe, a ostavio je značajan trag i kao autor i prevodilac.
Spašavanje Hagade
Sarajevska hagada pripada grupi najvrednijih svjetskih iluminiranih rukopisa te vrste iz 14. vijeka. Ona je važno svjedočanstvo zaboravljene jevrejske umjetnosti izrade knjiga u klasičnom periodu.
Zbog vremena izrade, bogatstva minijatura i predstava likova, kao i zbog malog broja uopšte sačuvanih hagada u svijetu, Sarajevska pripada najvrednijim spomenicima kulture na tlu Bosne i Hercegovine.
Nacističke snage su 16. aprila 1941. godine okupirale Sarajevo te je general Johan Fortner od direktora Zemaljskog muzeja Joze Petrovića zahtijevao da mu se preda Hagada. Knjiga je trebala biti značajan eksponat u praškom ‘Jevrejskom gradu’, gde je zamišljeno da se skupi svo kulturno blago koje se moglo opljačkati u okupiranoj Evropi te da se od toga napravi turistička atrakcija pod naslovom ‘Jevrejski grad’, muzej jednog istrijebljenog naroda.
U atmosferi okupirane Evrope, Derviš Korkut, uz saglasnost Joze Petrovića, odlučuje da spasi Sarajevsku Hagadu, najvažnije nakon svega je da je sarajevska Hagada sačuvana. Tim je činom Korkut osujetio namjeru Hitlerovog generala Johana Fortnera, koji je lično u Zemaljski muzej došao s ciljem da je oduzme iz muzejske zbirke. Servet Korkut, supruga Derviša Korkuta, tvrdi da je Derviš donio Hagadu kući i istog dana otišao u Visoko, a zatim na Treskavicu gdje je kod jednog efendije sakrio knjigu u džamiji. Nakon rata efendija je knjigu donio Dervišu koji ju je vratio u Zemaljski muzej.
Derviš Korkut je ostao upamćen i po tome što je spasio jednu djevojku, Jevrejku, čiji roditelji su odvedeni u logor. On i supruga su je obukli kao muslimanku, dali joj ime Amira, a komšijama su je predstavili kao Albanku koju su poslali rođaci iz Kosovske Mitrovice da im pomaže u kući.
Kasnije je Derviš bio zatvoren na osam godina, ličnim primjerom svjedočio je antifašistički stav, ali narodne su ga vlasti po završetku rata proglasile saradnikom okupatora i osudile na višegodišnju robiju. Ova djevojka je kasnije napisala svjedočenje pod naslovom: „Kako me je Derviš efendi Korkut spasio od sigurne smrti“.
Derviš Korkut je preživio višegodišnju robiju u Zenici i umro je prirodnom smrću nakon izlaska iz zatvora 1969. godine. U mjesecu augustu se obilježava 49 godina od preseljenja Derviš ef. Korkuta, kustosa muzeja, pisaca, kulturnog i društvenog radnika. U znak sjećanja na jednog od velikana bošnjačkog naroda.
Za Akos.ba: Rabija Arifović
