To što se ovih dana javno govori i piše protiv obrezivanja muške djece (sunetluka) pod krinkom zaštite prava djece, samo je jedan u nizu onih vjerskih običaja koje treba predstaviti na platnu modernizma kao puki relikt prošlosti; uostalom, kao i vjeru u cijelosti
Piše: Edin Memić

Kad želi obezvrijediti i obesmisliti vjeru, a time i sve koji vjeruju, onda ateistički um ne poseže samo za verbalnom negacijom Boga kao Stvoritelja svega postojećeg, navodeći pritom dokaze koji to nisu, nego, nerijetko, taj um obezvređuje vjerske propise, običaje i tradiciju smatrajući ih ni manje ni više nego nazadnim i zaostalim. I ne samo takvima. U posljednje vrijeme svjedoci smo da se napadi na postulate koji su zajednički svim monoteističkim vjerama, ili su prisutni samo kod jedne od njih, odvijaju iza paravana zaštite ljudskih prava. Navođenje svih primjera o toj temi odvelo bi nas daleko, pa ćemo se zadržati na onom najaktuelnijem – cirkumciziji ili obrezivanju muške djece.

Početkom ove godine jedan odbor Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope (PACE) prihvatio je nacrt teksta kojim se državama članicama preporučuje da otvore javnu raspravu o “pravu djece na zaštitu od obrezivanja” s krajnjim ciljem da pravo djece na fizički integritet postane standard na cijelom kontinentu, što, drugim riječima, hoće kazati i u onim državama s tla Evrope koje nisu u Uniji. Protivnici ove rezolucije nazvali su je “antisemitskom” i “antireligioznom” a raspravu o njoj nazivaju uvodom u opresiju i pogrom. Naravno, najglasniji protivnici ovoj preporuci bili su muslimani i židovi koji svojom vjerskom praksom neupitno i neizostavno obrezuju mušku djecu najčešće u ustanovama namijenjenim za sve hirurške zahvate, pa i za one najmanje kakvo je obrezivanje. Osim što je ova preporuka sebi napravila oponente, što je bilo očekivano, ona je regrutirala i one koji će je braniti oružjem ljudskih prava, u ovom slučaju, prava djece. Njenih regruta, po običaju, nije zafalilo ni u našoj zemlji.

Opširnije na portalu NV:

Edin Memić: Kome i zašto smeta obrezivanje?