Do kada će BiH proizvoditi obrazovne “bogalje”?

Dok privreda u Kantonu Sarajevo vapi za stolarima, u drvnoj školi za ovo zanimanje školuju se svega četiri polaznika. 
Ovaj podatak, koji je na ovosedmičnoj panel diskusiji u Sarajevu izrekao Suhad Ećo, direktor Ećo Company, vrlo je zorna ilustracija stanja na tržištu rada u BiH u kojem obrazovni sistem uopšte ne prati potrebe privrede, odnosno tržišta rada. 

Piše: Borivoje SIMIĆ 
Ovo je zasigurno jedan od najvećih problema poslodavaca u BiH, o kojem se na zvaničnim mjestima vrlo malo govori, a na njegovom rješavanju još manje radi. 
Dok država pravi strategije, provodi navodne reforme obrazovanja, kompanije muku muče sa adekvatnom radnom snagom i prinuđene su da same edukuju i obučavaju kadar koji im je potreban. 
Dok se na jednoj strani bacaju pare za “proizvodnju” ekonomista, pravnika i ostalh suficitarnih zanimanja, a na čemu zaradu kupe sve brojniji fakulteti, mahom privatni, na drugoj strani privreda mora trošiti vlastiti novac da dokvalifikuje, prekvalifkuje i prilagodi za svoje potrebe kadrove koje obrazovni sistem nije adekvatno “oblikovao”. 
Dovoljno je samo pogledati spisak zanimanja koji nude profesionalne institucije za obrazovanje odraslih, poput recimo Centra za obrazovanje Široki Brijeg, pa vidjeti sijaset vještina i profesionalnih kvalifikaciija koje redovni obrazovni sistem uopšte ne poznaje. 
Logično pitanje koje se postavlja jeste kome takav obrazovni sistem treba i zašto se novac uludo troši? 
Najbolje rješenje za ovaj problem je sistemsko, a to je sveobuhvatna reforma obrazovnog sistema, kao i institucija koje posreduju u zapošljavanju – zavoda za zapošljavanje koji su trenutno, kako reče jedan od direktora Igor Kamočai, “karitatiivne” institucije koje ne služe svojoj svrsi. No, izgleda da u našim okolnostima takvu reformu nećemo dočekati. 
U Švicarskoj agenciji za razvoj prepoznali su ovaj problem i razvili program PrilikaPlus koji može poslužiti da se na na ulaz ”sa druge strane”, one koja prepoznaje zahtjeve tržišta, otvori prostor za zadovoljenje HR potreba privrede. 
Dakle, obrazovni standard i radna mjesta definiše privreda, nastavni planovi se kreiraju prema potrebama kompanija, a kroz saradnju i sinergijsko djelovanje privatnog sektora, zavoda za zapošljavanje, ministarstava kao i doobuku odgovara se ne potrebe konkretnih industrija i preduzeća za konkretnim radnim vještinama i kadrovma. 
Čini se da u ovakve inicijative, nažalost, i jedni način da se problem koji prvestveno ima privreda s nedostatkom kadra koliko-toliko ublaži. 
No, kako je istaknula i jedna od učesnica na panelu, Suzana Tihi-Babić iz ASA Groupa, trebamo svi biti spremni na promjene. Živmo u svijetu koji se mijenja nevjerovatom brzinom i u kojem neka zanimanja kojih prije uopće nije bilo sada postaju jedna od najtraženijih, a veliki broj postojećih doživljava mijene. 
Te promjee treba da prate jednako kao kompanije i drugi segmenti društva, a i svaka jedinka mora biti spremna na prilagodbe i cjeloživotno učenje. 
Kazati kako su mladi pasvni, anemični i kako ne žele da rade, a oko čega se ovih dana vodila javna rasprava, zapravo je predrasuda, koja se i mogla izroditi u sistemu u kojem je pojam dobrog radnog mjesta – državna služba, a u koju se, kao što svi znamo, dolazi preko štele, rodbinskih ili stranačkih veza. 
Nažalost, sistem vrijednosti je poremećen i znojiti se da bi se zaradila dnevnica, raditi u industriji i u teškim okolnostima nije atraktivno.
Poslijeratna stvarnost BiH, u kojoj je mnogo “nakačenih“ na budžet (u FBiH više od miliona od 2,8 miliona ukupnog stanovništva prima neku socijalnu naknadu) dodatno prozvodi stanje u kojem je dovoljno da se ima “za kafu i kladionicu”, a posao postaje nešto “bez čega se može”. 
Ipak, velika armija ljudi, a čak 63 posto mladih je bez posla, nema priliku da ostvari pravo na rad i osigura egzistenciju u zemlji već ih svake godine na hiljade odlazi vani. 
A na to ih, nažalost, ne tjera samo sveopća loša ekonomska i socijalna situacija u zemlji, nego i obrazovni sistem koji ih proizvodi “bogaljima”, potpuno neprilagođenim za potrebe tržište rada.

indikator.ba