Taman kada smo pomislili da je država Bosna i Hercegovina slaba i ranjiva, desio se obrat; teško je odgonetnuti zašto.
 

Piše: Adis Hasaković

Početak godine nije mnogo obećavao. Međutim, događaji koji su uslijedili donijeli su promjene na političkoj sceni, vjerovatno najveće od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine. Demonstracije u februaru, koje su kuliminirale nasiljem i paljenjem državnih insitucija, uzdrmale su bosanskohercegovačku političku scenu, i to na cijeloj njenoj teritoriji, bez obzira na činjenicu da su se demonstracije desile najvećim dijelom u gradovima s većinskim bošnjačkim stanovništvom.

Potvrđene su najmanje tri bitne činjenice: političke elite su, uplašene za vlastite pozicije, prvi put nakon što su sebi izgradile pozicije, počele ozbiljno razmišljati o promjenama; teritorij države Bosne i Hercegovine, i pored toga što smo izloženi strahovitim pritiscima temeljenim na podjelama, itekako je jedinstven (nedjeljiv), jer je u stanju okupiti kritičku masu građana, a koji su u stanju artikulirati iste ili slične probleme koji im stoje na putu razvoja; i pored očitih diverzija, država je pokazala vitalnost, jer su narodi i građani koji žive u Bosni i Hercegovini pokazali da im je stalo do institucija sistema, čime su, zapravo, pokazali da su politički narod.

Previše je ‘prljavog veša’ izneseno da bi sve skupa moglo proći bez temeljitog ‘otkuhavanja’ u kojem bi mnogi dugogodišnji kadrovici mogli ostati bez fotelja.

Najprije o elitama. Udar demonstranata je bio prilično snažan. Toliko snažan da ih je natjerao na ozbiljno razmišljanje. Vjerovatno su već donesene neke odluke o neminovnim reformama koje će se desiti i prije samih oktobarskih općih izbora. Čeka se samo pogodan trenutak da se objave smjene, a sasvim je moguće da bude i stranačkih isključenja, koja bi trebala odjeknuti u javnost. Ovo bi se moglo desiti u svim većim bh. političkim strankama, jer javnost traži “glave” i sada je već sasvim jasno da je, koliko god su nevješto formulirani zahtjevi demonstranata i plenuma, ogromna većina nezadovoljnih građana imala dovoljno vremena za razmisliti. Onog trena kada je postalo jasno da država više nije mogla doći u pitanje, od tada je većina birača počela razmišljati za koga bi mogla glasati. Kome, dakle, dati povjerenje na sljedećim izborima? Previše je “prljavog veša” izneseno da bi sve skupa moglo proći bez temeljitog “otkuhavanja” u kojem bi mnogi dugogodišnji kadrovici mogli ostati bez fotelja.

Preteča modernoj Evropi

Znam da se, nažalost, nikako ne uklapa u mainstream podjela kojom nas godinama medijski i na druge načine raketiraju, ali politička kriza u kojoj smo se svi skupa našli iznjedrila je jednu važnu, ako ne i najbitniju istinu na vidjelo. Garant nedjeljivosti teritorija Bosne i Hercegovine nije toliko Dejtonski sporazum koliko činjenica da u njoj žive i da su temelj suvereniteta njeni narodi i građani koji su u stanju, uprkos nevjerovatno snažnom dugogodišnjem spinovanju, prepoznati i artikulirati probleme koji su bitni i koji stoje na putu najprije normalnog, a potom i boljeg života svih. Ideja Bosne i Hercegovine, odnosno ideja zajedničkog života u svoj toj različitosti, a koja egzistira koliko i zemlja Bosna, kao preteča modernoj Evropi i novom demokratskom svjetskom poretku, žilavija je nego smo i sami mogli pretpostaviti.

Od Dejtonskog sporazuma praktično počinju nove, snažne, otvorene, ali i pritajene te manje vidljive kampanje, napori i realizacije planova podjele BiH.

I, na koncu, država. Taman kada smo pomislili da je toliko slaba i ranjiva, desio se obrat. Teško je odgonetnuti zašto. Na koncu, sve što se zbiva i ne moramo biti u stanju definirati, a da bismo bili u stanju vjerovati vlastitim očima. Svjedoci smo da se najprije četiri godine ratovalo s ciljem podjele Bosne i Hercegovine. Kada je bilo očigledno da taj cilj neće biti ostvaren, dobili smo Dejtonski sporazum, od kojeg praktično počinju nove, snažne, otvorene, ali i pritajene te manje vidljive kampanje, napori i realizacije planova njene podjele. Zašto se ovi planovi nisu desili proteklog februara? Onako kako to tumače oni koji bi rado dijelili Bosnu i Hercegovinu, uvjetno i iz njihovog ugla posmatrano, sve pretpostavke za to su postojale.

Opširnije na portalu AJB:

Ništa više nije i neće biti isto

Biografija autora

Adis Hasaković

Stručnjak za političku komunikaciju. Autor je vlasnik Media Content Managementa (MCM), agencije za strateško komuniciranje i PR, edukaciju i kreiranje medijskih sadržaja (www.mcm.ba). Dugogodišnji je novinar i medijski menadžer. Također, napisao je knjigu „PRavo na uspjeh – 63 praktična primjera i upute kako do Vašeg PR cilja“ o tome kako se kreiraju, provjeravaju, provode, i kontroliraju PR strategije.