Stalno sjećanje na Allaha dž.š. – odlika istinskih vjernika

Stalno se sjećati Allaha, dž.š.,; stalno Ga spominjati, veličati, zahvaljivati, dove Mu upućivati – odlika je isitinskih muslimana. To je potreba vjerničkih duša. Bez zikra/stalnog spominjanja Allaha, dž.š., naše je srce mrtvo. Ono je fizički živo, no duhovno je mrtvo. Stalnim sjećanjem na Allaha, dž.š., osvježavamo i jačamo naš iman, obnavljamo naše unutarnju vjeru, nadopunjujemo rezervoar duhovnim pogonskim gorivom koje pokreće naše udove, naše tijelo, da čini različite vidove ibadeta koje nam je naš Stvoritelj, radi našega dobra, propisao. SpominjAnjem Allaha, dž.š., čistimo svoja srca od prljavštine grijeha: ”Kad čovjek počini neki grijeh”, uči nas Božji Poslanik Muhammed, a.s., ”na njegovom srcu se pojavi jedna crna mrlja pa ako se pokaje, okani se grijeha i Allaha zamoli za oprost, tj. Sjeti se svoga Stvoritelja, ona bude izbrisana, a ako uveća činjenje grijeha, uvećava se i crna mrlja – sve dok potpuno ne prekrije njegovo srce” ( koje postane bolesno, neosjetljivo, grubo – kojeg zahvati ili bolest agresije ili bolest depresije)
”Ali nisu oči slijepe – već srca u prsima! (El-Hadždž, 46.ajet)

A kada srce oboli , u onom duhovnom smislu, ni tijelo se onda ne može pokrenuti/pokoriti; ne može redovno namaze obavljati, jer je lijeno i tromo, niti izdržati post tijekom dugih ljetnih dana, jer je biće slabo a srce kukavički bojažljivo, niti ima snage i volje udijeliti milostinju i pomoći drugima, jer je škrto i sebično, niti se odvažiti na put u Mekku radi hadždža, jer nije spremno da ga Gospodar svjetova ugosti.

A tijelo (vjerničko) koje u sebi nosi zdravo, čisto i Allahu , dž.š., predano i pokorno srce je poput svemira koji se stalno pokorava svome Stvoritelju. Iako nijedan dan nije isti, sunce uvijek izlazi na istoku, a zalazi na zapadu; daje nam svjetlost ili toplinu ili oboje; donosi nam noć da se u njoj odmorimo i dan da u njemu privrjeđujemo. Iako nijedan dan nije isti, čovjek svaki dan, sve dok je život u njemu, pet puta Allahu, svome Stvoritelju pada na sedždu (namaz obavlja) iznova Mu zahvaljuje, veliča Ga, slavi Ga, spominje Ga u svome svakodnevnom govoru te sebi i drugima oko sebe čini dobro, želeći steći Allahovu Naklonost i Zadovoljstvo. I nikada ne zaboravlja da sve što ima, da sve što posjeduje, da je to samo dar od njegova Stvoritelja na čemu Mu je beskrajno zahvalan. A samo zahvalnošću svome Stvoritelju na ovome svijetu u Allahovim darovima možemo uživati i u vječnosti na Ahiretu!

“Reditu billahi Rabben ve bil-islami dinen ve bi Muhammedin, sallallahu alejhi ve sellem, nebijjen ve resula.” (Zadovoljan sam da mi je Allah Gospodar, islam vjera i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, poslanik).” (HADIS)

Piše: Mirza Mešić, imam Zagrebačke džamije

Akos.bA