Samo je onaj ko robuje Allahu istinski slobodan

Mogu li se sloboda i ropstvo objediniti i naći kod jednog čovjeka istovremeno? Ko su slobodni ljudi, a ko su oni koji samo misle da su slobodni?

S jedne strane postoje ljudi koji robuju Allahu, dž.š., a s druge strane oni koji robuju, kako to Kur’an opisuje, “tagutu” (idolima, šejtanima, dunjaluku, novcu i strastima).

Robovanje koje čovjeka oslobađa od svih vrsta materijalnih i duševnih tamnica, nalazi se u islamu. Biti vezan za Jednog jedinog Boga, Allah, dž.š., ustvari znači biti oslobođen od svega ostalog.

Svi vjerovjesnici su došli s ciljem da izvedu ljude iz robovanja “tagutu” (idolima, šejtanima, dunjaluku, novcu i strastima) u robovanje Allahu, dž.š., jer srce se smiruje i razhrahaćuje (osjeća spokoj) samo u robovanju svome Stvoritelju i Gospodaru.

To je jedina prava i trajna sloboda, sve ostale “slobode” su prividne i kratkotrajne. Za Sulejmana i Ejjuba, Allah, dž.š., kaže: “Divan je on rob bio” (Sura Sad, 30-44), a isto važi i za ostale vjerovjesnike, jer su svi oni bili divni robovi i slobodni od prolaznih stvari.

Sve što nam je naš Gospodar naredio ili zabranio, od toga mi imamo koristi, jer On je apsolutno neovisan. Robovati Milostivom znači postići vlastitu korist i slobodu. Namaz nam pored srčane ispunjenosti donosi bolju društveno-socijalnu povezanost (namaz u džematu) i međusobnu samilost, post nam pored duševnog zadovoljstva donosi i zdravlje, uz sitost duše usrećuje i siromahe, hadždž pored duševnog ushićenja i radosti, pojačava naš iman i jača ummet. A kolike su samo koristi u ostavljanju alkohola i kocke, droge i svinjskog mesa, ogovaranja i oholosti, bluda i klevete, te ostalih harama (zabranjenih stvari) jasno je svakome ko razmišlja.

Nakon toga, zar život u prostranom, prebogatom i vječnom Džennetu, kojem se svi nadamo, nije izraz prave slobode? Nakon kratkotrajnog robovanja koje, ustvari, nama donosi koristi, ulazak u džennetske perivoje. Blagodati prema ov om ummetu su doista brojne i nemjeljive.

Sve što trebamo, jeste da budemo Allahovi robovi “a Allah je milostiv robovima Svojim.” (Sura El-Bekare, 207)

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić