Halal ishrana je sastavni dio našeg vjerovanja
Vjerovanje u Allaha, svjedočenje LA ILAHE ILLELLAH, temelj je našeg vjerovanja. Ukloniti smetnju s puta, grana je na stablu imanskom. Tih grana na stablu ima sedamdeset i nekoliko a prema rasporedu u djelu „Ogranci imana“, na trideset devetom mjestu je, halal ishrana.
Sastavni dio vjerovanja svakog muslimana, je jesti i piti samo ono što je halal, a kloniti se svega što je zabranjeno. Pridržavati se ovog pravila znači upotpuniti svoje vjerovanje i doći do garancije da će nam ibadeti i dove biti primljeni.
Govoriti o haram i halal stečenom imetku, potrebno je i aktuelno uvijek, a danas kada svjedočimo enormnom bogaćenju jednih i velikom broju onih koji nemaju priliku zaraditi ni za osnovne svoje potrebe, to na aktuelnosti još dobiva. To postaje neizbježna tema. Važno je opomenuti ljude da svako materijalno dobro je samo dunjalučka vrijednost koje će sigurno ostaviti. Naročito treba opomenuti da se ta dobra ne stiču nedozvoljenim putem jer tada i dobra djela koja činimo upitna postaju. Haram stečeno i dobro učinjeno djelo ne mogu zajedno.
Muslim bilježi hadis: „Čovjek će zbog dugog putovanja biti neuredan, prašnjav i u takvom stanju će dići ruke moleći:’O, Gospodaru. O, Gospodaru’. A hrana, piće i odjeća su mu na haram način stečeni, pa kako da mu se dova primi“. Enes ibn Malik je Poslaniku rekao: „Poslaniče, traži od Allaha da budem od onih čija se dova prima“. Poslanik mu reče: „O Enese, zarađuj na pošten, halal način, bit će ti dova primljena. Zaista, čovjek kada pojede jedan haram zalogaj, dova mu se neće primiti četrdeset dana“. /Taberani/. Također se prenosi da postoji melek kod Bejtul-Makdisa koji svakog dana i svake noći govori: „Ko pojede nešto od harama, Allah od njega ne prima ni farzove ni sunnete“./Kebair/.
Na dunjaluku ljudi teže uživanju. To uživanje dunjalučko, muslimanima nije zabranjeno ako se zabranjenog klone. Abdullah ibn Omer r.a. prenosi da je Poslanik rekao: „Dunjaluk je lijepo uživanje, pa ko ovdje nešto na halal način zaradi i potroši u ono što je dozvoljeno, Allah će ga nagraditi džennetom. A ko ovdje na haram način stiče i troši u ono što nije dozvoljeno, Allah će ga uvesti u kuću poniženja. Mnogo je onih koji raspolažu Allahovim imetkom na način kojim Allah nije zadovoljan i oni će na Sudnjem danu biti kažnjeni“./Bejheki/.
Vjernik je obavezan voditi računa o tome kako zarađuje. U našem društvu, u nizu nepravdi je i ta, da jedni zarađuju mnogo i na više mjesta a drugi nikako i nigdje. Mnogo je obrazovanih mladih ljudi koji ne ostvaruju nikakvu dobit. Spriječeni su stupiti u brak i zasnovati porodicu. Sposobni su, pošteni i neiskvareni i kao takvi mogli bi biti društvu korisni kroz angažman u različitim komisijama i odborima u kojima se često ostvaruje mjesečna dobit veća od prosječne penzije. Time bi, one koji rade rasteretili dodatne obaveze a nezaposlenima pružili nadu. Poslanik kaže da nije musliman ko zaspi sit a komšija mu gladan. Razumijevajmo ovaj hadis na način da je iz perspektive naše vjere upitno da li je ispravno sticati dobit po više osnova, a komšija ni po jednom. Govorimo o komšiji koji je jednako školovan i osposobljen kao i onaj koji zauzima više pozicija u društvu. Poslanik kaže: „Ko ne bude vodio računa o tome kako zarađuje imetak, Allah dž.š., neće voditi računa o tome na koja će ga vrata u džehennem uvesti“./Kebair/.
Društvo smo bez kriterija i s poremećenim vrijednostima. Divimo se dobročiniteljima koji su to, tuđim, našim, novcem svojih radnika. Može li se tuđim novcem sticati sevab? Sufjan Sevri kaže: „Ko podijeli sadaku od onoga što je haram, sliči onome koji pere odjeću mokraćom, a odjeća se može oprati samo vodom, grijeh se može očistiti samo halalom“./Kebair/.
Dunjaluk koliko god trajao, proći će. Za ahiret se treba pripremati, svjestan da se tamo boravi vječno. Ta vječnost u koju sigurno putujemo, može biti užitak a može biti i patnja. Poslanik opominje: „Da neko od vas napuni usta prašinom bolje mu je nego da ih napuni haramom“./Kebair/. „Svako tijelo koje odraste na haramu, džehennemska vatra mu je najpreča“./Tirmizi/.
Uzvišeni Bože, naš iman ojačaj, kako ne bi ruku ka tuđem pružali i kako ne bi u svoj stomak i kuću svoju haram unosili. Pomozi nam Svemoćni Bože da ono što nam ne pripada bude od nas daleko kako bismo mi bili blizu Tebi.Amin!
Izet ef. Čamdžić
07.03.2014. godine
rijaset.ba
