Muslimani koji lažu na Božijeg Poslanika

Dok sam isčitavao novo Librisovo izdanje Čauševićevog i Pandžinog Prijevoda Kur’ana sa komentarom, na mobitel mi stiže sms jednog prijatelja koji me ”moli” da uđem na net, te da pogledam status na jednoj islamskoj fcb stranici, te da mu javim šta mislim o tome. U pitanju je bio ”hadis”:

Muhammed s.a.v.s. je rekao : “Gore je slomiti nekome srce, nego srušiti Kabu, jer je Kabu napravio čovjek, a srce Allah dž.š.”

Nedugo nakon toga vidio sam da facebookom kruži navedeni citat (”hadis”) i da se na dotičnoj stranici broj lajkova umnožava.

Za samo 14 minuta status je dobio čak 451 lajk i preko 20 podjela (share). Mnogi su se grandiozno i zanosno divili tako dirljivom citatu i djelili ga po facebooku, sve dok se nije javio jedan brat koji je rekao da je predaja apokrifna (izmišljena). Nekon toga počele su se javljati određene sestre muslimanke koje su pokušavale da ”skontaju” da li je to hadis ili nije. A kad kažem ”sestre koje pokušavaju”, jasno je da se radi o muslimankama selefijske provenijencije, jer se od njih može očekivati da onako profesionalno, stručno i vješto barataju hadisima. 

Doduše, na ovoj i sličnim stranicama, kojih ima na stotine, svaki dan objavi se na desetine raznih hadisa, slika sa svakojakim ulemanskim citatima i video zapisima, i u haman 90 % slučajeva su to prevedeni sadržaji. Citira se ”Ebu ovaj”, a počesto i ”Ibni onaj”. Baš kao da mi na Balkanu svoje uleme uopće i nemamo.

Eh, sad da se vratimo naprijed citiranom ”hadisu”. Pretpostavljam da je navedeni ”hadis” objavio neki mladi, neiskusni vjernik(admin) selefijske provenijencije, koji je nakon pola sata, taj isti srceparajući ”hadis” i obrisao. Vjerovatno po preporuci nekog učevnijeg brata ili sestre.

Za stručnjake iz oblasti psihologije islama bilo bi vrlo interesantno upoznati, a potom i psihološki analizirati tih nekoliko stotina ljubitelja tako dirljivih i nježnih citata (”hadisa”), koji su bez imalo razmišljanja i bez ikakvog ustručavanja lajkovali jedan takav status. 

Sve da je to predanje i vjerodostojno, zar ono zaslužuje da se lajkuje, a neki drugi ”100 puta” korisniji i poučniji sadržaji stoje sedmicama i ne mogu da sakupe ni trećinu od toga.

Sam sebi postavljam pitanje, potpuno svjestan da nikad neću dobiti odgovor, koji su to profili ljudi tako ”slatko”, ”brzinom svjetlosti” uspjeli da registruju taj status i da mu pridaju toliku pažnju djeleći ga po svojim profilima.

Doduše, nije ovo prvi slučaj da nam određeni pojedinci ili grupe poturaju laži na Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s., a da naši neuki muslimani nesvjesno pristanu da lažu na Resulullaha i to javno, preko društvenih mreža.

Ne znam šta treba napisati i objaviti pa da samo za 12 minuta dobiješ 451 lajk, ali znam da nam se sa ovakvim ”poznavaocima vjere”, uistinu, crno piše.

Teško nama kad moramo islam braniti od muslimana, koji prljaju njegove čiste i nepatvorene izvore.

Dok se na jednoj strani dvanaestoimamci pokušavaju da odbrane od optužbi za pretvaranje(tukju) među sunijama, na drugoj se strani jedan mladi bosanski neumorni lik, sa još par ljubitelja turbeta, bori da pokaže (samo ne znam kome) kakve je sve u prošlosti Turska imala šejhove koji su, logično, bili hanefije.

Slomi se objašnjavajući i pričajući o raznoraznim akidama (tahavijska, maturidijska, vesatijska i slično), bogme k’o da ovi naši bosanski muslimani znaju razlikovati jednu od druge. Pokušava da nas ubjedi da smo mi Tahavijsko-maturidijske akide, baš kao da će nas Uzvišeni na Sudnjemu danu pitati kojoj smo akidi pripadali i jesmo li bili mezhebisti ili nemezhebisti.

Njemu naravno ne ostaju dužni njegovi neistomišljenici koji se rado sa njim i jednim njegovim ahbabom žestoko upuštaju u rasprave i to baš po pitanju ko kojoj akidi pripada.

Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Sve dok ovi naši bosanski muslimani (omladinci uglavnom) budu pisali o tamo nekim turskim, arapskim ili iranskim šejhovima i pirovima, a budu u širokom luku zaobilazili našu balkansku ulemu, smatram da nam nema napretka.

Zašto malo ovi silni hanefijski, sufijski i selefijski dušebrižnici (Bošnjaci) ne bi na svojim profilima i stranicama počeli citirati Mehmeda ef. Handžića, Huseina Đozu, Ahmeda Smajlovića, Hasana Kjafiju Prušćaka, Fuada Sedića, Enesa Karića, Šefika Kurdića, Nezima Halilovića Muderrisa i mnoge druge naše ugledne alime i elitu. 

Zašto uvijek čekamo da nam elita pomre, pa da ih onda počnemo spominjati i sa ”pijetetom” ih se sjećati, a dok su bili živi mi smo ih ignorisali i bespotrebno zapostavljali.

Neki od navedenih alima su rahmetlije, ali dajmo bar da podržimo ove koji to nisu, koji su još uvijek među nama; dajmo da im budemo podrška u njihovim istraživačkim i da’vetskim poduhvatima. Zašto da kupujemo knjige tamo nekih Motaharija ili nekog Ebu Muhammeda, kad imamo dovoljno kompetentnih naših autora koji nam vrlo vjerodostojno i precizno daju odgovore na sva naša aktuelna pitanja.

Kako jedan Turčin, Arap ili Iranac mogu bolje poznavati naše životne prilike, i kako njihove fetve ili mišljenja mogu biti mjerodavniji od onih koje možemo da dobijemo od bosanskih ili balkanskih alima.

To zaista ne mogu da shvatim. Isto kao što ne mogu da shvatim one koji stave lajk na lažan hadis i podijele ga, a ne mogu recimo lajkati neki tekst od dr. Mehtića, dr. Adilovića ili pak fetvu od prof. Ljevakovića ili rahmetli prof. Đoze. 

Što bi rekla jedna stara narodna uzrečica: ”Čudim se čudom, čuda mi nestaje !” 

Za Akos.bA piše: Admir Iković