Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida: Pripadnik holandskih trupa poklonio predmete iz Srebrenice

Serge Janssen, koji je u prvoj polovini 1994. godine kao pripadnik holandskih mirovnih snaga Ujedinjenih nacija boravio u Srebrenici, danas je poklonio vrijedne predmete, dokument i slike Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida u Sarajevu, javlja Anadolu Agency (AA).

Janssen je došao u društvu Osmana Avdića, s kojim se upoznao tokom boravka u opkoljenoj Srebrenici, a s kojim je prvi put nakon rata stupio u kontakt 2011. godine preko društvenih mreža. Avdiće je prošle sedmice muzeju poklonio nekoliko predmeta koji svjedoče o dešavanjima u ratnom periodu. Inače je rođen u opštini Milići, ali je s porodicom izbjegao u Srebrenicu, gdje je živio do njenog pada.

S Janssenom se, kaže, od te 2011. godine viđa redovno, jer nekadašnji “mirovnjak” dva ili tri puta godišnje posjeti BiH. Janssen je Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida poklonio kompletnu uniformu holandskih mirovnih snaga koju je nosio 1994. godine, kao i čizme koje je nosio kada je prvi put stigao u BiH. Među stvarima koje je poklonio je i kopija dokumenta iz 8. maja 1993. godine, koji govori o tome demilitarizaciji Srebrenice i kako se njenim stanovnicima ništa neće dogoditi, a koji su potpisali general Philippe Morion, komandant mirovnih snaga UN-a u BiH, Sefer Halilović, general Armije BiH i haški optuženik Ratko Mladić, general Vojske Republike Srpske, koja će u julu 1995. godine počiniti genocid nad Srebreničanima.

Janssen kaže da se sa Avdićem upoznao u Srebrenici, kada je on bio dječak, a njemu je bila 21 godina. Avdić je živio blizu baze mirovnih snaga u Srebrenici, pa je svakodnevno komunicirao s holandskim vojnicima i s njima razmjenjivao predmete koje su izrađivali za osnovne životne potrepštine.

“U Srebrenici sam bio šest mjeseci 1994. godine i tada sam upoznao Osmana. Čuvali smo to područje i imali punkt na kojem smo skupljali naoružanje srebreničkog stanovništva. Uvijek sam razgovarao sa Osmanom i drugom djecom. Ponovo smo se sreli 2011. godine. Prije nekoliko godina došao sam na ideju da napravim posebnu stranicu na Facebooku, za ljude koji traže svoje članove porodice, sa slikama onih koji su poginuli u Srebrenici. Uradili smo to zajedno, on dio na bosanskom, a ja na engleskom. Uvijek posjetim Osmana kada dolazim u BiH. Donio sam, da poklonim muzeju, moju uniformu iz 1994. godine, neke dokumente i slike ljudi koje posjedujem”, kazao je Janssen.

Avdić je nešto ranije muzeju poklonio mapu sa granicama zaštićene enklave, koju su pripadnici UN-ovih snaga dijelili stanovnicima Srebrenice, zatim drvenu tamburu, koju je izradio njegov rođak koji je ubijen u genocidu. Avdiće je, također, bio uhapšen 13. jula 1995. godine, ali je spletom sretnih okolnosti preživio, jer ga je jedan od vojnika RS koji je išao s njegovim bratom u školu prepoznao i pustio na slobodu.

“Poslije rata smo stupili u kontakt preko interneta. Gledajući snimke na Youtube o dešavanjima iz Srebrenice, vidio sam snimak na kojem sam prepoznao sebe. Onda sam poslao pitanje poznaje li neke vojnike koji su meni pomagali i on mi je odgovorio da zna neke od tih vojnika i poslao mi svoju fotografiju. Čim sam vidio fotografiju odmah sam znao o kome se radi. Prije toga nismo bili u kontaktu. On dolazi svake godine ovdje u Sarajevo i obilazi Srebrenicu. Stvorili smo prijateljstvo, neki ljudi jednostavno nisu zaboravili ta dešavanja”, kaže Avdić, te dodaje da je Janssen poklonio nekoliko predmeta muzeju u Memorijalnom centru u Potočarima.

Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida obiluje bogatom arhivskom građom i nudi multidisciplinarni pristup upoznavanju i istraživanju događaja na prostoru BiH u periodu 1992. – 1995. godina.

U njegovom sastavu su arhiv i izložba Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), kao i prostori koji govore o zločinima protiv čovječnosti, logorima, zločinima počinjenim nad djecom, masovnim grobnicama, genocidu u Srebrenici, te video izjave i svjedočenja žrtava, kao i projekcije filmova – “Rat u Bosni i Hercegovini”, “Gradovi pod opsadom”, “Njihovim očima (Svjedoci pravde)”, “Kraj nekažnjivosti – Seksualno nasilje pred Tribunalom”, “Zločin pred Tribunalom (Prijedor, srednja Bosna, Višegrad)”, i “Dubrovnik i zločin nad kulturnom baštinom!”.

Svi sadržaji dostupni su za posjetioce na bosanskom, engleskom i turskom jeziku.

Na ulazu u Muzej nalaze se najpotresnije fotografije nastale prilikom ekshumacija u masovnim grobnicama na području Bosne i Hercegovine, kao i osmrtnica 75-godišnjeg Ševala Tabakovića koji je ubijen u Višegradu 1992. godine. Ono što je posebna osobenost vezana za rahmetli Tabakovića jeste da je 1942. godine tada kao 25-godišnjak zarobljen od četnika u Višegradu, doveden na most Mehmed-paše Sokolovića, prerezan mu je vrat i bačen je u Drinu, ali je uspio isplivati i preživjeti. Isti scenarij Tabakoviću se desio pet decenija kasnije, samo što su ga ovaj puta vezali i bacili u Drinu. Drugi put nije preživio. Njegovo tijelo pronađeno je u jezeru Perućac.

Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992.-1995. nalazi se na adresi Ferhadija 17, a radno vrijeme je svakim danom od 9 do 22 sata.

Akos.ba