Franjevci i pravoslavna elita pomagali su odbranu Bosne tokom Banjalučkog boja (2)
Značaj Banjalučkog boja bio je od velike važnosti za stanovništvo Bosne, bez obzira na njihovu konfesionalnu pripadnost. Napad Austrije na Bosnu predstavljao je veliku opasnost ne samo za muslimansko stanovništvo, već i za katoličko i pravoslavno koje je bilo lojalno osmanskoj vlasti. Naime, Austrija nije pravila razliku među sultanovim podanicima osim prema onim koji su se odlučili za bezuvjetnu poslušnost.
Franjevci i pravoslavci uz svoje komšije muslimane
Branioci su na veliko iznenađenje austrijskih snaga imali veliku podršku dobrovoljaca, posebno onih koji su dolazili sa sela. U tim odredima bila je seljaka različitih konfesija, a posebno treba izdvojiti franjevce. Franjevci su putem velike i nesebične materijalne pomoći znatno pomogli odbranu sultanove vojske. Naravno, franjevaca je bilo i u vojnim odredima čime su također iskazali svoju opredjeljenost. Osim franjevaca, materijalnu pomoć braniocima pružali su i pravoslavci koji su time željeli izraziti lojalnost Bosni i tadašnjoj upravi. Među najvećim „mecenama“ ističe se izvjesni Milentije Milenković dabro-bosanski mitropolit. Ova činjenica jasno pokazuje zajedničku opredjeljenost svih stanovnika Bosne za njenu odbranu bez obzira na vjerske razlike. Kako Enes Pelidija u svom djelu „Banjalučki boj 1737.“ ističe za ovu naklonost od strane Milentije Milenkovića prema braniocima Bosne, dodijeljeno mu je počasno zvanje „serdar age“. Muslimani su na taj način pokazali da znaju cjeniti dobročinstvo svojih dobronamjernih komšija, koji su im bili od pomoći u ovim po Bosnu turbulentnim vremenima.
Neizvjesnost nakon poraza kod Jerkovića
Poraz kod Jerkovića od strane austrijskih snaga za branioce Bosne donio je period neizvjesnosti. Naime, postalo je jasno da će napadač ipak uspjeti doći do Banja Luke, što je bio njihov prvobitni cilj. Ipak, iako poraženi domaći vojnici su na najbolji mogući način konsolidovali svoje redove, shvatajući presudni značaj ove bitke. Dane pred presudnu bitku koja će se odigrati 4. augusta branioci su provodili pripremajući se na što bolji način. Poraz kod Jerkovića sasvim sigurno je pozitivno djelovao na psihičku pripremu branioca Bosne, koji su bili svjesni da više nema kalkulacija u borbi sa austrijskim snagama, te da više nemaju prava na eventualni neuspjeh. Naime, svjesnost branioca da ukoliko se Banja Luka ne odbrani, Austrija može veoma lako ući u unutrašnjost Bosne, bila je dodatni motiv za odbranu i ujedinjenje svih onih koji su željeli opstanak Bosne pod režimom koji tada bio aktuelan.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica