Miljacka, najmanja rijeka sa najviše mostova
Kozja ćuprija izgrađena je u prvoj polovici 16. stoljeća. Nalazi se u kanjonu rijeke Miljacke nekoliko kilometara istočno od starog dijela grada Sarajeva. Most je dug 42 metra i jedan od najljepšeih malenih bosanskih mostova. Put na kojem je premošćavala rijeku je čuveni carigradski put, tj. put kojim se, u doba Osmanlijske vladavine, iz Sarajeva išlo prema istočnim dijelovima Otomanskog carstva, sve do Carigrada.
Kozija ćuprija je jedan od četiri stara mosta na području Sarajeva, koji su još uvijek sačuvani. Ostala tri mosta su Šeher-Ćehajina ćuprija, Latinska ćuprija i Rimski most.
Šeher-Ćehajina ćuprija nalazi se u starom dijelu Sarajeva, u neposrednoj blizini Vijećnice. Pomenuti most izgrađen je 1620. godine, a danas je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine (Proglašen u januaru 2005. godine).
Prvi most sagrađen u osmanskom periodu, vjerovatno je bio izgrađen na mjestu starijeg srednjovjekovnog prijelaza rijeke.
Careva ćuprija, izgrađena od strane Isa-beg Isakovića, malo niži od današnjeg (ispred ulaza u istoimenu džamiju – Careva džamija), u 15. vijeku, ali je srušen 1619. u poplavi. 
Hadži Husein-aga Haračić je sagradio kameni most sa tri stuba i četiri luka na istom mjestu, i radi oštećenja je rekonstruisan od strane Hadži Mustafe Bešlije 1792.
Latinska ćuprija, vjerojatno najpoznatiji i jedan od najstarijih mostova u Sarajevu. Ovaj most mijenjao se s vremenom, od prvog drvenog mosta, koji je stajao na istom mjestu, pa sve do današnjeg oblika. Za ovaj most veže se obimna historija, a ono što ga ističe jeste atentat 1914. godine na prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, vojvotkinju Hohenberga (događaj poznat kao sarajevski atentat, i koji se uzima kao povod Prvog svjetskog rata.
U periodu između dva svjetska rata, poslije Drugog svjetskog rata, pa do agresije na Bosnu i Hercegovinu, most je nosio naziv mladića koji je izvršio atentat na ove ličnosti, Gavrila Principa, da bi mu se 1992. ponovo vratio stari naziv. Most je dobio naziv po imenu dubrovačke kolonije Latinluk, a sagrađen je krajem 18. stoljeća kao zadužbina trgovca hadži Abdulaha Brige.
Most Ćumurija izgrađen je od strane Hadži Hasana 1556. godine (po drugima 1567.), most je zamjenjen željeznim 1886. godine.
Imenovan je po lužini ćumura kojeg su sabljari prenosili preko mosta, a njihove trgovine su bile locirane u blizini.
Drvenija most sagrađen je 1898. g. za vrijeme Austro-ugarske vladavine, i rekonstruisan 1995. U blizini mosta na lijevoj obali nalazila se Vojna komanda i Prva gimnazija na desnoj. Kako je most često plavila nabujala Miljacka osamdesetih godina je drvena konstrukcija mosta zamjenjena betonskom, a drvena ograda sačuvana. Most je obnovljen nakon rata 1995. godine.
Sam most je mjesto gdje počinju ljubavi sarajevskih gimnazijalaca, jer se most nalazi između Prve gimnazije, Škole primjenjenih umjetnosti i Akademije scenskih umjetnosti, na jednoj i Privredne škole i Pedagoške akademije, na drugoj strani. Osim ove Drvenije u Sarajevu su za vrijeme Osmanskog carstva i drugi mostova nosili naziv Drvenija među kojima Drvenija most na Bentbaši (koji je služio za vađenje doplavljenog drveta i građe u Sarajevo), Hadži-Bešlijina drvenija (između Šeher-Ćehajine i Careve ćuprije).
Most Čobanija izgrađen je 1557. godine od strane izvjesnog čobana (odakle i potiče ime) Hasana Vojvode. Godine 1886. izgrađen je željezni most, ali se srušio zbog loše izvedbe, pa je 1888. na njegovom mjestu sagrađen novi.
Most je rekonstruisala Islamska vjerska zajednica za vrijeme šejha Kaimija, sarajevskog pjesnika, pa ljudi ovaj most zovu i “šejhanija most” kao i “šejtanija most”.
Eiffelov most (Željezni most) nalazi se u sarajevskom naselju Skenderija. Njegov arhitekt je Gustave Eiffel, graditelja čuvenog Eiffel-ovog tornja u Parizu, ali ne postoji dokument koji to potvrđuje.
Prvobitni most izgrađen u 15. stoljeću po nalogu Skender-paše, da bi povezivao građevine njegove zadužbine na obalama Miljacke. 1893. godine izgrađen je most sa željeznom ogradom uzvodno od prvobitnog.
Most Suade i Olge (Vrbanja most) naziv je za most u Sarajevu preko rijeke Miljacke. Ime je dobio po Suadi Dilberović i Olgi Sučić, prvim sarajevskim žrtvama rata u Bosni i Hercegovini, koje su poginule 5. aprila 1992. na tadašnjem Vrbanja mostu, od strane srpskih snajperista. Most je prvobitno preimenovan u “Most Suade Dilberović” (6. april 1996.) da bi poslije ponovo preimenovan u “Most Suade i Olge” (3. decembar 1999.).
Danas se na mostu nalazi spomen ploča u sjećanje na ove dvije nevine žrtve na kojoj piše “Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši”.
