Inspirativne žene današnjice: Dr. Zerina Ali

Prva žena neurohirurg  u bolnici u Pensilvaniji

Dr. Zerina Ali želi da bude žena mentor, kojeg ona nikad nije imala.

Dr. Zerina Ali osjeća ushićenje kada se priprema za operaciju mozga ili kičme, znajući da ima šansu da napravi ogromnu razliku u sitacijama života i smrti za svoje pacijente. Čak i uz neophodnost dugih sati, kao britva oštre koncentracije, ona i dalje ne bi željela da radi išta drugo.

Ali kao majka troje djece – sa još jednim na putu – ona je jedinstveno kvalificirana kao prva žena neurohirurg u Pennsylvania Hospital bolnici u centru grada, da pomogne i  ohrabri ženske studente medicine da nastave da streme ka specijalnosti u kojoj ona tako mnogo uživa.

Prema podacima američkog odbora za statistiku na polju neurološke hirurgije, u SAD-u postoje samo 219 žena neurohirurga koje su certifikovane od strane odbora, 25 stalnih ženskih akademskih neurohirurga, i samo jedna žena nečelnica odjela neurohirurgije.

Sama Ali, bio je jedna od najviše tri žene doktora tokom njenog stažiranja na polju neurohirurgije u bolnici Univerziteta u Pensilvaniji – bez ženskog mentora da ih vodi.

Sada kao docentu neurohirurgije u drugoj najstarijoj nacionalnojh bolnici, mnogi mladi ženski studenti medicine su se okrenuli ka Ali, za mentorski savjet, jer se suočavaju sa brigama vezano za karijeru u neurohirurgiji, uključujući i zahtjevne radne sate, dugogodišnje opredjeljenje za obuku i brigu o tome da li će imati vremena da zasnuju porodicu.

OD OPERACIJSKE SALE DO MAJČINSTVA

Ali iz iskustva zna šta to znači žonglirati. Udala se na prelasku sa koledža na medicinski fsakultet u maju 2004. godine, rodila je svog prvog sina tokom treće godine postdiplomskog studija, krajem juna 2012. Dvije godine kasnije, u novembru 2014. godine, iznenadili su je identični blizanci. Sada, stanovnica Queen Village-a uskoro očekuje četvrto dijete.

“To je vrlo dinamičan proces. Prepoznajem to da moram biti fleksibilna da radim ono što želim da radim u svom životu, kako pročesionalno, tako i privatno”, rekla je ona.

Za Ali to znači da postoje trenuci kada je ona više fokusirana kao mama, kao kada su joj blizanci bili u neonatalnoj intenzivnoj njezi tri mjeseca nakon što su rođeni s komplikacijama prematuriteta. Drugi puta, ona se više koncentrira na razvoj njene karijere.  Kao neurohirurg, Ali je specijalista intrakranijalnog tumora mozga, degenerativne operacije kičme, perifernih operacija živaca, kompresivne neuropatije, traume mozga i kičmene stenoze.

“Moja djeca su me naučila otpornosti i ustrajnosti. Moj privatni život mi je pomogao da razumijem i cijenim svoje pacijente na drugačiji način nego kad sam počela školovanje.”- Dr. Zarina Ali, neurohirurg.

Za nju, balansiranje rada i porodičnog života se svodi na strateško planiranje. Oba puta kada je rodila ona je trebalo da radi na istraživanju tako da je bila zaštićena od kliničkih odgovornosti i nije morala brinuti oko dugih sati u operacijskoj sali, dok se prilagođavala majčinstvu.

Ona priznaje iako je to balansiranje klinci i karijera zaista zahtijeva mnogo ljudi. Njen suprug je vrlo uključen  u brigu o njihovoj djeci i oni imaju dadilju zaposlenu na puno radno vrijeme.

“Znala sam da radeći 80 sati nedeljno nisam mogala biti primarni skrbnik moje djece”, rekla je ona. “Znala sam da je potrebno mnogo pomoći. Život baca puno zakrivljenih lopti i ima mnogo stvari koje ne možemo kontrolirati. Morate gledati unaprijed i planirati neočekivana bolovanja i dane kada se ne možete probiti kroz snijeg, na primjer.”

“Ponekad se osjećam kao da vodim mini-korporaciju samo kada se radi o brizi djece, ali ja i dalje znam šta su moja djeca juče jela za doručak, čak i ako ja nisam bio tamo”, dodala je ona. “To me ne čini manje majkom.”

U stvarnosti, Ali izgleda kao da je od svoje djece naučila u tolikoj mejri da je to pomoglo da se ona formira kao doktor kakav je postala.

“Moja djeca su me naučila otpornosti i ustrajnosti”, rekla je ona. “Moj privatni život mi je pomogao da razumijem i cijenim svoje pacijente na drugačiji način nego kada sam započela školovanje.”

Rekla je da su joj njeno školovanje za obuku na polju neurohirurgije i dugi sati u operacionoj sali također  na mnoge načine pomogli da se pripremi za majčinstvo. Nedostatak sna? Lično je to iskusila.

NEOČEKIVANI PUT

Ironično, bez obzira na svoju trenutnu strast, Ali nije uvijek sebe vidjela kao neurohirurga. Odrastanje u Staten Island, New York s majkom i ocem u medicinskoj profesiji, znala je da želi njihovim stopama, ali nikada nije stvarno razmišljala o neurohirurgiji.

Kao student na Univerzitetu u Ročesteru studirala je neuro znanosti i obavila magisterij iz neurobiologije i anatomije. U početku, ona je bila više zainteresovana za medicinska istraživanja.

“Ja ne mislim da sam nužno propatila zbog nedostatka ženskog mentorstva, ali snažno osjećam kako želim da se odužim sama djelujući kao mentor.” – Dr. Zarina Ali

“Radila sam sa neurologom, radila eksperimente da shvatim vizualno-prostornu obradu dok sam bila student”, objasnila je ona.

Bilo je to na medicinskom fakultetu u Ročersteru kada je imala mogućnost da vidi neurohirurga prilikom liječenja spinalnih problema u akciji, pod mentorstvom dr George Edward Vates-a, iskustvo koje je smatrala “kao izuzetno zadovoljstvo i nagradu”.

Ipak, ni tada sebe vidjela kao neurohirurga. Tek kada joj je prijatelj sa fakulteta  u istom medicinskom programu rekao da je zainteresovan za neurohirurgiju, Ali je zaista ozbiljno razmislila o toj ideji.

“Pomislila sam, zašto ne? Ako je to za njega izvodljivo, zašto bi meni bilo nemoguće?”

Nakon medicinske škole, došla je u Filadelfiju na sedam godina neurohirurškog stažiranja na Univerzitetu Pensilvanija, i završila kao stipendista na polju hirurgije periferfnih živaca kod dr Eric Zager-a, izuzetno akademski priznatog neurohirurškog profesora i ljekara u bolnici Univerziteta u Pensilvaniji, Dječijoj bolnici u Filadelfiji i bolnici u Pensilvaniji. Naučila je da je specijalizacija iz ove oblasti zahtjevna, da traži mentalnu, emocionalnu i fizičku izdržljivost da se brine o najbolesnijim ljudima s komplikovanim procesima bolesti. Da ne spominjemo duge godine školovanja i obuke.

ŽELJA ZA MENTORSTVOM

Tokom mentorstva sa Zager-om i drugima, poput dr M. Sean Grady, Charles Harrison Frazier profesora neurohirurgije na Univerzitetu Pensilvanije, Ali je istinski počela da razumije i cijeni emocionalni danak suočavanja sa pacijentima i njihovim porodicama, posebno onih sa slabijim rezultatima. I dok je ona cijenila svu podršku od svojih muških mentora, poželjela je da je imala  ženskog mentora da je isto tako vodi. Umjesto toga, morala je da traži ženske mentore u profesionalnom svijetu.

“Ja ne mislim da sam nužno propatila zbog nedostatka ženskog mentorstva,  ali snažno osjećam kako želim da se odužim sama djelujući kao mentor.” – objasnila je ona.

Na kraju,  Ali je objasnila: “Ako želite da budete žena neurohirurg, prvo se fokusirajte na to da budete neurohirurg. Onda morate naporno raditi i biti najbolji neurohirurg što možete biti. Ne dozvolite tim naizgled ograničenjima da vas odvrate od vašeg cilja. Samo je potrebno pronaći strategije da vas do toga dovedu.”

Njen najveći savjet je da budete otvoreni za mogućnosti, ali da budete svjesni ograničenja.

“To je igra na kraju koje je skor nula,” rekla je ona. “Svi mi imamo na raspolaganju 24 sata dnevno. Možete uraditi samo ono najbolje što možete.”

Usluge prijevoda teksta:

Congress Service Center – Sarajevo Office

Skenderpasina br.1, Sarajevo

Tel. ‎+387 33 267 250

Fax. ‎+387 33 267 251

E-mail: office.sa@kscnet.com

akos.ba