Kreditne kartice u islamskom bankarstvu

Piše: Admir Mešković

Jedan od osnovnih vidova plaćanja za robe i usluge u savremenom društvu jeste plaćanje putem elektronske kartice. Kada su u pitanju debitne kartice, one su općenito dozvoljene sve dok vlasnik kartice ne pređe saldo raspoloživ na njegovom računu i dok ne dolazi do naplate kamate iz transakcije, jer ovo ne podrazumijeva nijednu zabranu po Šerijatu. Kreditne kartice konvencionalnih banaka su zabranjene, dok su u poslovanju islamskih banaka dugo vremena bile relativno zapostavljene. S obzirom na nespornu ulogu kreditnih kartica u savremenim finansijama, bilo je izuzetno važno konstruisati modele za islamski prihvatljive kreditne kartice.  Pri konstrukciji modela kreditnih kartica u islamskim bankama vodilo se, prije svega, računa da se izbjegne kamata i neizvjesnost. Najpoznatiji modeli kreditnih kartica u islamskim bankama su: idžara, udžra, kafala, qard, bai al-ina te teveruk. Svaki od navedenih modela ima svoje prednosti i mahane.

Idžara

Idžara kreditna kartica je sa aspekta Šerijata bolja opcija od bai al-ina i teveruk kreditne kartice. Kad kupac kupuje proizvod pomoću ove kartice, on nastupa kao zastupnik ili wakil tako da i wakala ugovor implicitno postoji. U ovom modelu, kupljeni proizvod pripada banci sve dok ne prođe vrijeme iznajmljivanja, nakon čega prelazi u vlasništvo klijenta. Svi principi i pravila koji su uspostavljeni za samu idžaru se odnose i na ovaj model kreditnih kartica. Ovaj model sa šerijatskog aspekta je u potpunosti prihvatljiv ali nije praktičan za plaćanje usluga, roba koje se odmah potroše, niti za povlačenje novca s bankomata.

Udžra

Udžra ili kartica bazirana na proviziji prvi put je implementirana u Skywards Emirates Islamic Bank (EIB). Udžra kreditne kartice se zasnivaju na najjednostavnijem modelu od svih koji se trenutno koriste. Kod ovog modela banka naplaćuje godišnju ili mjesečnu proviziju za izdavanje i održavanje kartice. Udžra kreditna kartica omogućava klijentu da potroši više od raspoložive gotovine gdje tehnički banka kupuje dobra za klijenta i plaća ih prodavcu. Pošto banka ne naplaćuje nikakvu maržu na dobra koja kupi klijent kao što je slučaj kod murabahe ili idžare i naravno ne naplaćuje kamatu, provizija za održavanje i pružanje usluga po ovim karticama je veća nego uobičajna provizija kod drugih tipova kreditnih kartica, bilo u islamskim ili konvencionalnim bankama. Ali, baš kao i kod drugih kreditnih kartica u islamskim bankama, ove naknade su fiksirane i unaprijed poznate klijentu. Bilo koji varijabilni dodatak se može naplatiti samo u slučaju penala kad klijent kasni s povratom sredstava i ti penali idu u dobrotvorne svrhe. Zbog visokih provizija udžra kreditna kartica najbolja je za tip kupaca koji redovno koriste svoje kartice.

Kafala

Kafala model kreditnih kartica je prvi put uveden od strane Shamil Bank iz Bahreina. U ovom konceptu banka nastupa kao jemac za svoje klijente. U konceptualnom smislu kafala predstavlja hibrid teveruk, udžra i bai al ina strukture. Banka plaća prodavcu za robe i usluge koje je klijent kupio, a kupac je naravno obavezan vratiti novac banci. Naravno, provizija koju banka naplaćuje ne smije biti vezana za iznos duga klijenta prema banci. Ova kartica nije preporučiva i troškovno efikasna klijentima koji vole da plate puni iznos zaduženja na mjesečnoj osnovi, jer fiksna provizija će biti naplaćena bez obzira koliko dana ili mjeseci će klijent koristiti sredstva na raspolaganju. Ova kartica je u skladu sa osnovama islamske ekonomije jer podstiče vlasnika kartice da kupuje samo dobra koja su mu potrebna duži vremenski period. Ipak, ona ne sprečava klijente da je koriste za kupovinu potrošačkih dobara ako oni to žele.

Kard

Kod kard modela, banka se ponaša kao kreditor prema vlasniku kartice. Ova vrsta transakcija se primjenjuje obično kod povlačenja novca iz banke ili bankomata. Naravno zabranjeno je zaračunavati bilo kakav trošak za klijenta. U ovom modelu banka može odobriti maksimalni limit korištenja sa utvrđenim uslovima finansiranja, te ta sredstva korisniku staviti na raspolaganje bez bilo kakve naknade.

Bai al ina

Bai al-ina model se uglavnom koristi u Maleziji.  Primjer ove kartice je kreditna kartica Bank Islam Card koju je izdala Bank Islam Malaysia Bhd. U ovom modelu imamo nekoliko faza.

Određena imovina koju posjeduje banka prodaje se klijentu po dogovorenoj cijeni uz odgodu plaćanja na rate svaki put kada klijent koristi kreditnu karticu.

Banka zatim ponovo kupi istu imovinu od klijenta po nižoj cijeni, gdje cijena robe u ovoj prodaji predstavlja kreditni limit. Razlika između više cijene u prvom ugovoru koju plaća klijent i niže cijene koju plaća banka predstavlja maksimalni profit koji banka može naplatiti. Ovo je, u poređenju sa konvencionalnim kreditnim karticama, više transparentno budući da je maksimalni profit koji može biti zaračunat fiksan i poznat klijentu.

Banka isplaćuje klijentu prihod od prodaje imovine na wadiah račun u banci.

Ovaj račun obezbjeđuje gotovinu koju klijent može povući na automatima ili kojom može platiti za robe i usluge baš kao i kod konvencionalnih kreditnih kartica, s tom razlikom što u ovom slučaju iza kredita stoji realna podloga. Osim plaćanja rata za imovinu, klijent također plaća određenu naknadu za održavanje računa.

Teveruk

Teveruk model je u jednom dijelu sličan bai al ina uz jednu bitnu razliku – umjesto ponovne kupovine imovine od klijenta, banka ima treću stranu (ili treće strane) koja će odigrati ulogu kupca. Ova strana se naziva „commodity broker“. Ovaj model se zbog toga nekada naziva i commodity murabaha.

 Akos.ba