Hoće li bh. malinarstvo uspjeti ili propasti?
Svi u lancu proizvodnje maline (proizvođači, agronomi savjetodavci, distributeri repromaterijala, otkupljivači, hladnjačari i izvoznici) moraju biti jedinstveni kako bi se prevazišli izazovi koji narušavaju ovaj sektor.
Nekoliko je problema, ili moderno, izazova, koji nameću alarmantno stanje bh. malinarstva:
1. Ograničen izvoz zamrznutih plodova maline – izvoz plodova maline aktuelne sezone je u stagnaciji, tačnije ispod očekivanja i prethodnih godina, ostat će velike zalihe, a plodovi su preplaćeni u otkupu, ili preciznije prodajna cijena je ispod otkupne, pa će je dogodine smanjiti nekome. Hladnjače posluju u minusu, neke neće otkupljivati polku, ko’ da svaka roba nema svoju cijenu i kupca. Ko će opstati, a ko propasti, ujedinjeni ili razjedinjeni, hladnjače i/ili proizvođači, e to je pitanje sad;
2. Popularisana hiperprodukcija – ko je to toliko hrabar da kaže kako više ne treba saditi malinu, jer je dostignut maksimum, a bh proizvodnja je ‘visokih’ 2% od svjetske. Od ove grane opstaje 40.000 ljudi, vlast nije razvijala ovu proizvodnju, to su radili privrednici, farmeri i međunarodni projekti, ona i sada šuti, ko’ neće se miješati, e pa kad neće ona, hoće malinari sigurno, a koga ima više sad je važnije od toga ko je jači;
3. Otkriveni rezidui/ostaci pesticida u izvezenim plodovima veći od dozvoljenih – toliko se prskalo hemijom da je šest puta više od dozvoljenog ostatka pesticida pronađeno u plodovima. Odakle to ovdje u srcu ekologije, netaknute prirode, zemlje i vode? Ko to pogrešno prska i sa čim? Neka mu se napiše ime i mjesto. Hoće li se potpuno zabraniti izvoz maline samo zato što takvi ostaju neprozvani?!;
4. Izvezeni plodovi maline zaraženi sa virusima i bakterijama – uvijek je narod redovno prao ruke na ovim prostorima, a sada virus prljavih ruku pronađen na bh malinama, gdje je to običaj nestao, ili se prljavo pomiješalo sa čistim, ili se čisto zaprljalo, ako se brzo to ‘neuštima’ nema nikom dalje;
5. Sve rigorozniji zahtjevi tržišta kada je u pitanju primjena sredstava za zaštitu biljaka – tržište plodova maline nije lokalno ‘pa prodat će se jer je domaće’, kupac patriota, a proizvođač materijalista, tamo ‘vani’ pita se da li se prskalo i koji su to preparati korišteni, jesu li radnici zadovoljni, traži se potvrda zdravstvene ispravnosti ili bezbjednosti nalnog proizvoda, ‘crno na bijelo’, nema rekla kazala na globalnoj pijaci, ipak je to Svijet;
6. Uništavanje pčela usljed nesavjesne primjene sredstava za zaštitu biljaka – ratuju pčelari i malinari jer ovi drugi prskaju bjesomučno, a jedni bez drugih ne mogu, i jedni i drugi rade šta hoće, tako je kad nema pravila, evidencije, standardizacije, analize i laboratorije, imenovati štetočine malinare, analizirati problematične pčelare, pa da se jasno zna ko koga truje, a ne da bude generalno;
7. Uvođenje standarda u proizvodnju kako bi se osigurao plasman nalnih proizvoda – ne može se više prodati sve što se proizvede ako plod nije zadovoljavajućeg kvaliteta. Kvalitet nije da se malinar kune kako nije prskao, već je on verifikovan od strane akreditacijskog tijela, šta košta da košta, crno na bijelo mora se zbog svijetle budućnosti i GLOBAL G.A.P.-a, i HACCP-a, i ISO 22.000, možda i više;
8. Smanjen kvalitet ploda u sezonama sa izraženim klimatskim promjenama – nikad ovoliko kiše nije palo ili se ne pamti, nikad snijeg kasnije nije bio u proljeće, nikad sunce jače nije grijalo, štete ogromne, a malinari rade po istom, neće prskati jer ne treba’- ‘neko rekao’. Kad se pojavi problem prskat će previše, jer plodovi propadaju, a prodat će i smeće i za njega tražiti ‘uh’ cijenu, kukati na klasiranje, bunt praviti na obustavu otkupa, ali hoće ko hoće slušat, sada se može i mora izabrati, jer ima mnogo;
9. Masovna primjena generičkih preparata za zaštitu biljaka u proizvodnji – malinari bi najjeftinije preparate za zaštitu, kao nema se para da se plati skupo, ali bi što veću cijenu u otkupu, sačuvali bi pčele, ne bi zagadili vazduh i vodu, ne bi otrovali nikoga, sebe posebno, ali daj jeftino ili za džabe, pa kud puklo da puklo, a sad jeftino i stvarno ispade najskuplje;
10. Nedostatak koncepta integralne i ekološke proizvodnje maline – maline su organske kad treba, a treba kad se plaća više, no neće moći bez ekologije u budućnosti ništa, pa prvo integralno sve uvezati, agronome prave slušati, samo dozvoljene preparate koristiti, evidenciju voditi, a onda ukinuti hemiju i preći na organiku, jer ima se uslova- može se, samo se vrlo malo zna, i nikako ne uči, a dug je put možda se i stigne.
Mora se …
1. voditi računa o izboru preparata za zaštitu biljaka maline – samo originalni preparati mogu dati sigurnost u proizvodnji, izbjegavati njihove kopije ili tzv. generike ma koliko bili jeftini;
2. paziti na moment primjene preparata, njihovu dozu, koncentraciju i karencu – ne prskati u cvjetanju i kad su pčele prisutne, ne pojačavati ili smanjivati dozu, koncentraciju prilagoditi potrošnji vode, ne brati plodove prije nego istekne karenca korištenog preparata, i uvijek slijediti uputstvo dato od proizvođača;
3. voditi evidenciju i ostavljati ambalažu od svih preparata koji su upotrebljeni – tako se obezbjeđuje sljedivost i uvijek se može otkriti gdje je greška, nema tajne sa čim se prskalo;
4. praktikovati savremen tehnološki nivo – nema izostavljanja određenih aktivnosti, redovno i pravilno navodnjavati, orezivati, kositi, okopavati, adekvatan sistem naslona imati, samo se tada može očekivati uspjeh;
5. konstantno usavršavati kroz edukacije – život tehnološki napreduje, nema slijepog slijeđenja tradicije, produkcija se mora prilagoditi klimatskim promjenama i zahtjevima tržišta;
6. odabrati pravog savjetodavca – koristan i pravi savjet je zlata vrijedan i treba ga tražiti;
PRVI KORAK ZA SVIJETLU BUDUĆNOST MALINARSTVA JESTE JEDINSTVEN PROGRAM ZAŠTITE ZA SVE MALINARE PRILAGOĐEN KONCEPTU INTEGRALNE PRODUKCIJE, I ON ĆE BITI PRED VAMA.
Nastavit će se…